ENG
Tuđmanino Raspudić – franjovac protiv franjevaca
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Kako se većinskome misliocu Ninu Raspudiću za gostovanja na međugorskom radiju ukazao »povijesni kontinuitet kvislinške politike« franjevaca Bosne Srebrene, od fra Anđela Zvizdovića pa sve do današnje »agresivne manjine« predvođene fra Dragom Bojićem…
Piše: Predrag Lucić, Novi list
– Trafikant, molim te… Alo, trafikant! Tra-fi-kant!
– Oprosti, nisam te čuo…
– Kako ćeš me čut kad držiš te slušalice?! Prvo i prvo, kakav je to način da slušaš mjuzu na radnome mjestu, a drugo i drugo – čime si toliko zamantan? Garant slušaš »The Civil Wars«?
– Ma nisu baš građanski ratovi, ali nismo ni daleko…
– Ne mislim ja na te građanske ratove već na onaj duet što se zove »The Civil Wars«, pa im se tako zove i nova ploča… Ma znaš ono dvoje, morao si ih čut: Joy Williams i John Paul White…
– Civil peace, brother! Ne slušam ti ja, nažalost, to dvoje već tandem fra Mario Knezović & dr. Nino Raspudić.
– Šta su i oni snimili ploču?
– Snimili su svoj milozvučni razgovor na etiketi Radio Mir Međugorje. Slušaj ovo… Fra Mario zarolao temu: »Evo maloprije smo spominjali naše drage biskupa i vladiku, Ratka i Grigorija, ali ne smijem ne spomenuti i pitati vas: kako gledate na napise prije svega fra Drage Bojića, fra Petra Jeleča i sve to što se sada oko njih, osobito oko fra Drage Bojića događa? Možete li nešto o tome?«, a Nino Raspudić jedva dočekao uhvatit tercu: »Mogu o tome, kao i o svemu. To je jedna žalosna, žalosna pojava koja ima i neke svoje povijesne uzroke, ima tradiciju. Dakle, mi imamo jedan kontinuitet kvislinške politike od Ahdname do danas i o tome treba govoriti.«
– Šta je fra Anđeo Zvizdović kvisling zato što je od sultana Mehmeda Drugog primio povelju kojom se bosanskim franjevcima jamči sloboda da propovijedaju svoju vjeru, a svim se sultanovim podanicima zabranjuje da se miješaju u njihove stvari, da napadaju ili vrijeđaju njih, njihov život, njihovu imovinu i njihove bogomolje?
– Hoćeš da ti posudim slušalice, da se svojim ušima uvjeriš?
– Hvala, ne treba. A zna li taj Raspudić uopće šta su to kvislinzi?
– Zašto pitaš?
– Vidim da se neki dan u Večernjaku momački nalupao po »bizarnom komunističkom gerijatrijskom skupu u slavu Tita i Jugoslavije na Bundeku«, pa nisam siguran da zna na čijoj su strani bili lijepi naši autohtoni kvislinzi, a i na čijoj je strani bio gospodin Vidkun Quisling as himself…
– Naravno da zna. Na međugorskom je radiju izjavio da mu je vrhovni intelektualni autoritet Joseph Ratzinger, a taj je nesumnjivo uvijek – pa tako i u Drugom svjetskom klanju – bio na pravoj strani, za razliku od kvislinga Anđela Zvizdovića, kvislinga iz udruge Dobri pastir kojima je, prema dijagnozi Nina Raspudića, »bio bliži Tito, jugoslavenski režim, nego njihova braća stradalnici ili narod«, pa sve do današnjih baštinika »kontinuiteta te kvislinške politike«: fra Drage Bojića, fra Petra Jeleča i još nekolicine pripadnika »agresivne manjine svećenika franjevaca Bosne Srebrene koji su koristili tu udobnu ulogu tobože poštenih Hrvata, je li, koji su onda uživali silnu medijsku potporu u Sarajevu, u dominantnim krugovima u Zagrebu, od međunarodne zajednice…«
– A po čemu su to današnji bosanski franjevci ili – kako kaže taj mirotvorni većinac – njihova »agresivna manjina« kvislinzi?
– Valjda po tome što se – kako ih Raspudić optužuje – »nisu oglašavali svih ovih godina dok se gaze politička prava najmalobrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini« i što su »štoviše, aktivno hvalili, podupirali ovu pseudograđansku Lagumdžijinu politiku«.
– Ako se ja dobro sjećam, fra Drago Bojić je i u onom intervjuu zbog kojega ga je Sveta Inkvizicija smijenila s mjesta glavnog urednika franjevačkog mjesečnika Svjetlo riječi tu Lagumdžijinu politiku podupro tako što je rekao da »u rasturanju i ‘razvaljivanju’ ovog društva ili bolje kazano u rasturanju i ‘silovanju’ zdrave ljudske pameti ne sudjeluje samo nacionalizam«, već da »u tome, posebno u zadnje vrijeme, sudjeluje gotovo s jednakim posljedicama ‘nominalna’ socijaldemokracija koja je upala u nacionalističko i etnokapitalističko blato i u doslovnom smislu se zgadila ljudima i ‘ubila’ i ono malo društvene nade koja se očekivala upravo od nje«.
– I ti sad misliš da bi se i Raspudić morao sjećat toga čega se ti sjećaš? Ili da bi morao zamarat svoju pamet čitajući šta je sve u Bojićevu Svjetlu riječi objavljeno o gaženju i ljudskih i političkih prava kako Hrvata, tako i svih ostalih ljudi u Bosni i Hercegovini? Zašto bi on obraćao svoju štovanu pozornost na kvislinške riječi Drage Bojića da je nacionalno pitanje u BiH »jedno od najvažnijih pitanja« i da ga onaj tko želi dobro toj zemlji i tom društvu »ne smije nikako ignorirati«? Zašto bi Raspudić uopće opterećivao svoj većinski veleum Bojićevom agresivnom manjinskom kvislingvistikom koja veli da će samo »rješavanjem nacionalnih pitanja otupit nacionalizmi i stvorit se preduvjeti za bolje funkcioniranje države Bosne i Hercegovine«, jer da »iz dosadašnje političke prakse znamo da je svaki pokušaj ignoriranja nacionalnog samo dodatno jačao nacionalističke pozicije«?
– A šta ako Raspudiću nije stalo do rješavanja nacionalnog pitanja nego baš do dodatnog jačanja nacionalističkih pozicija? Vidiš da u Večernjem listu gordo izjavljuje kako političke podjele Hrvata u BiH nema, »jer iste stranke, dva HDZ-a, dobivaju podjednake omjere i u Hercegovini i u Bosanskoj Posavini i u srednjoj Bosni«. Po njemu pritom problem predstavljaju samo »neki ljudi koji bi ostali izvan trećeg, hrvatskog entiteta«, kod kojih mogućnost osnivanja tog entiteta »izaziva bojazan kako bi oni prošli«. Raspudiću je, međutim, »jasno da bi i Hrvati koji bi ostali izvan trećeg entiteta imali više prava nego sada, a i taj bi entitet mogao obuhvatiti više od 80 posto Hrvata«.
– Jebote, pa ni pokojni Franjo Tuđman, kad bi ustao iz groba, ne bi toliko brijao na snagu bosanskohercegovačkih HDZ-ova koliko ovaj Raspudić!
– Tuđman može mirno počivat. U Tuđmaninu je dobio dostojnog nasljednika koji, kao što vidiš, istovrsnom pameću i s jednakim intelektualnim poštenjem čuva nacionalno jedinstvo tako što izmišlja i prokazuje kvislinge.
– Ne misliš valjda da Raspudić ima tuđmanovske ambicije?
– Ne nego tuđmanovske ambicije imaju Raspudića.
Autor/ica 👤Predrag Lucić
