Tito je bio div

Izdvajamo

• „Tito je bio div, jedan od heroja povijesti! U Americi nismo znali da postoji i vrsta liberalnog komunizma kakvog je Tito vodio u Jugoslaviji!“

Povezani članci

• Heni Erceg o Goranu Radmanu: Mahnitanje jednog klauna
• Pismo iz Podgorice: Kad poslanici nabijaju na onu stvar
• Predstavljanje knjige “Stenogrami o podjeli Bosne” u Zagrebu
• Miloš Vasić: Tadićeva vrludanja
• Boris Pavelić poručuje Milanoviću: Zločine smo počinili. Ne »greške«, nego teške zločine
• U Ugandi vjeruju u vradžbine, mi vjerujemo u demokratiju

Ako je komunistički sustav, kaže Grmoja bio antihrvatski, kako to da smo tada u tome sistemu napredovali, a da danas u slobodnoj Hrvatskoj nazadujemo?                                          

Nikola Grmoja sistem socijalističkog samoupravljanja u kojem je hrvatski narod postigao i ostvario neslućeni razvoj u privredi, prosvjeti, kulturi i znanosti naziva antihrvatskim!

Dobro je za hrvatsko školstvo da taj profesor povijesti iz Osnovne škole u Metkoviću više nije u razredu sa učenicima, već u Saboru. Tamo će napraviti manje štete.

„Sudac Marin Mrčela je sudac iz bivšeg antihrvatskog komunističkog sustava i on očito ne shvaća demokraciju. Od 36 sudaca Vrhovnog suda njih 26 je bilo u sudstvu bivšeg antihrvatskog sustava“, objasniti će profesor povijesti Nikola Grmoja u raspravi na saborskom Odboru za pravosuđe prilikom nedavnog saslušavanja kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, te isto ponoviti i sutradan u razgovoru za TV N1.

Očito je da Nikola Grmoja, danas zastupnik u Saboru RH, a jučer profesor povijesti u jednoj metkovskoj Osnovnoj školi, pod „komunističkim sustavom“ podrazumijeva cjelokupno razdoblje trajanja socijalističke Hrvatske i Jugoslavije sve od 1945. pa do njegovog kraja 1990. godine, što naravno ne odgovara povijesnoj istini. Naime komunistička diktatura obilježila je život u Hrvatskoj i Jugoslaviji samo jedno kraće poslijeratno razdoblje do 1950. godine. To je vrijeme osvetničkog obračuna sa državnim neprijateljima, razdoblje kolektivizacije, seljačkih radnih zadruga i Golog otoka, koje uistinu nosi karakteristike komunističke diktature. No daleko od toga da je to i karakteristika ukupnosti trajanja tog sustava. Razdjelnica je Titov obračun sa Staljinom i uvođenje radničkog samoupravljanja. Josip Broz je jedini državnik i vojskovođa koji je pobijedio dvojicu najvećih diktatora 20. stoljeća, Hitlera i Staljina. Jedini je Tito pobjednik nad dva totalitarizma 20. stoljeća, onog fašističkog tijekom 2. svjetskog rata i komunističko-staljinističkog 1948. godine.

Zanemarujući sve te činjenice Nikola Grmoja, a što je zajedničko svim nacionalistima, prikazuje onih 5 poslijeratnih diktatorskih olovnih godina kao sliku cjelokupne socijalističke stvarnosti Hrvatske i Jugoslavije. Mi koji smo živjeli u tom vremenu svjedočimo svojim životima, karijerama, doktoratima i zanatima, te uspjesima ali i neuspjesima da to nije istina.

Jugoslavija se permanentno razvijala i demokratizirala. Razlaz sa Staljinom dovodi i do napuštanja rigidnog komunističko planskog privrednog modela temeljenog na državnom vlasništvu, te se uspostavljaju, postupno, novi društveni i privredni odnosi. Gradi se specifičan novi sustav radničkog samoupravljanja, razvija se društvena svojina kao specifičan oblik vlasništva. Osnovna je poruka i parola – „Tvornice radnicima!“. Poduzeća se prepuštaju na upravljanje zaposlenicima te se osnivaju Radnički savjeti, a prvi će biti osnovan u Solinu u Tvornici „Prvoborac“ 31.12.1949. godine. Povijest će zabilježiti da će prvi predsjednik Radničkog savjeta biti Ante Gabelić. To je ta specifičnost jugoslavenskog (hrvatskog) socijalističko samoupravnog modela kojem je danas najbliži sustav radničkog dioničarstva. Sve će to biti predmet ozbiljnih izučavanja švedskih ekonomista koji su gradili kapitalističko uređenje sa socijalnim elementima. Privrednom reformom 60-tih godina u jugoslavensku privredu uvode se i tržišni mehanizmi. Sve je to dovelo do toga da su se Hrvatska i Jugoslavija iz 1974. godine ozbiljno udaljile od Hrvatske i Jugoslavije iz 1947. godine.

Mnogi u svijetu su vidjeli tu postupnost razvoja i demokratizaciju jugoslavenskog društva, a mi koji smo u tom vremenu živjeli smo ta poboljšanja i svakodnevno osjećali, znajući da će svaka iduća godina biti bolja i prosperitetnija. U društvu optimizma je užitak živjeti. Mi smo živjeli u društvu nade i boljih očekivanja. Čuveni američki režiser i trostruki oskarovac Oliver Stone  će reći:

„Tito je bio div, jedan od heroja povijesti! U Americi nismo znali da postoji i vrsta liberalnog komunizma kakvog je Tito vodio u Jugoslaviji!“

Na žalost, tu postupnost demokratizacije hrvatskog društva tijekom socijalističkog razdoblja mnogi u Hrvatskoj ne žele vidjeti ni danas, a jedan od njih je i profesor povijesti Nikola Grmoja, zastupnik u Saboru RH.

Još je žalosnije čuti da jedan profesor povijesti kaže kako je „bivši komunistički sustav bio antihrvatski“. A može li biti antihrvatski, ako su upravo komunisti utemeljili suvremenu hrvatsku državu na zasjedanju u Topuskom kada je 9.5.1944. godine proglašena Federalna Država Hrvatska?

„Maršal Tito jedan je od prvih organizatora naše narodne pobjede, jer je među prvima koji je ideju našeg narodnog i političkog oslobođenja pretvorio u djelo i ostvario je u državnom obliku“.

Tako kaže veliki Krleža, a Nikola Grmoja, profesor iz metkovske Osnovne škole kaže da je to „antihrvatski komunistički sustav“.

Upravo u vrijeme samoupravnog socijalističkog sistema hrvatski je narod ostvario svoje zenite u gospodarstvu, prosvjeti, kulturi i znanosti. Narod se opismenio, a socijalistička Hrvatska industrijalizirala i uvrstila među 10 industrijski relativno najrazvijenijih zemalja svijeta. Tako je osiguran gospodarski napredak koji je omogućavao besplatno zdravstvo i školstvo. Ti „antihrvatski komunisti“ su izgradili najveću jugoslavensku kompaniju INU sa 34 tisuće zaposlenih, da bi je „veliki domoljubi“ za bijednih 10 milijuna EUR-a mita predali Mađarima. I tko je tu na braniku hrvatskih nacionalnih interesa? Oni koji su INU i Hrvatsku gradili ili oni koji su za sitne privatne interese Hrvatsku prodali?

Nekada smo po svijetu gradili luke i gradove, ceste i hidrocentrale, a danas tek kapelice u Betlehemu. To je naša stvarnost, i nije to nikakva šala niti zafrkancija. Plenkovićeva je Vlada nedavno donijela odluku i odobrila 450.000 EUR-a za izgradnju kapelice u Betlehemu. Hvaljen Isus i Marija!

Divimo se s pravom izgrađenom mostu za Pelješac kojeg je financirala EU jer mi sredstava nemamo, a izgradili su ga Kinezi jer mi više ni graditi ne znamo. Ali smo prije 40 godina, u onom kako kaže Grmoja „antihrvatskom sistemu“ to itekako znali i bili sposobni, pa je Riječka banka financirala izgradnju Krčkog mosta kojeg su za 4 godine izgradile Mostogradnja i Hidroelektra. Zastupniče Grmoja, prije 41 godinu smo mogli, a danas ne možemo.

Jedna od vrijednosti socijalističkog samoupravnog uređenja je bila i u dostupnosti društvenih stanova koja su poduzeća dijelila zaposlenicima po socijalnom i stručnom kriteriju. Cijeli moj grad Ploče, u susjedstvu Grmojina Metkovića, je izgrađen po tom modelu. Što je u tome „antihrvatsko“? Mnogi mladi ljudi su na taj način motivirani da ostanu u SR Hrvatskoj i tu zasnivaju svoje obitelji. Radno mjesto i stanovi je bila mogućnost na koju su mladi ljudi računali. To se naravno, odražavalo i na demografsku sliku tako da se u vremenu socijalističke Hrvatske, po Grmoji „antihrvatskog sustava“ broj Hrvata za milijun povećao, a sada u RH nakon 30 godina samostalnosti ima nas gotovo milijun manje. Nestajemo. Kako je to moguće profesore Grmoja da se u „antihrvatskoj“ Socijalističkoj Republici Hrvatskoj broj Hrvata povećavao, a u hrvatskoj Republici Hrvatskoj ima nas sve manje? Nije li smisao postojanja države brinuti se o svojim stanovnicima? Brinuti se kako bi im bilo bolje i da ih ima i sve više. I tko se to o svojim građanima, o nama koji tu živimo bolje brinuo – Socijalistička Hrvatska ili ova današnja RH?

Ako je komunistički sustav, kaže Grmoja bio antihrvatski, kako to da smo tada u tome sistemu napredovali, a da danas u slobodnoj Hrvatskoj nazadujemo?