TAKK NORGE

Povezani članci

• Uz NSA skandal globalnog prisluškivanja: CAR JE GOL!
• POGLED IZBLIZA: Milanović i Plenković konačno se slažu, nacionalistički huligan Dodik za obojicu je – državnik
• Zločin bez kazne
• Drekstaten
• Nemoral kao simbol političkog djelovanja „zaštitnika“ nacionalnih interesa
• ŽIVEO 8. MART DAN ŽENA

Foto: Fahro Konjhodžić

Norveška još nije doživjela da joj se neka useljenička grupa zahvali za to što je ova država za njih učinila. U ime svih nas iz Bosne i Hercegovine, posebno nas koji smo došli kao izbjeglice u ratnom vihoru, Amela Koluder Døvre je predala ministrici u norveškoj vladi Inga Marte Thorkildsen Zahvalnicu norveškom narodu za nesebičnu pomoć kad nam je bilo najteže, za ljudsku solidarnost,
dobrotu, za to što nas je kao jednake sebi primio u svojoj domovini, koju mi danas osjećamo i kao svoju, i što smo dobili šansu da započnemo novi život i vlastitim znanjem i radom gradimo svoju budućnost.
Koliko se pamti – nikad i niko od norveških zvaničnika nije izašao da javno kaže jednoj useljeničkog grupi: “Hvala što ste došli!” To je sa govorinice sjajno organizovane manifestcije, održane 25.maja u Oslu kojom je obilježena 20-ta godina od dolaska Bosanaca u Norvešku, u iznimno toplom, emotivnom nastupu kazala Grete Fossum, politički veteran, jedan od onih članova norveškog Parlamenta (Stortinget) koji su od prvog dana stali na našu izbjegličku stranu i primili nas ne samo kao ljude kojima je pomoć neophodna, već i kao prijatelje.
Gamle Logen je staro, reprezentativno zdanje u najelitnijem dijelu staroga Osla. U ovu toplu majsku subitnju veče, s puno kasnog sunca i svjetla, prvi put je u njega ušla jedna izbjeglička grupa sa svojim prominentnim norveškim gostima da zajedno proslave dvadeset godina zajedničkog života.
I bilo je doista impresivno. Više od 500 prisutnih, trosatni program, govori u kojima je svako pokušavao da nađe neke posebne riječi, da pobjegne od konvencionalnog, od formalnog kazivanja… Jer ovo što se događa sa Bosancima u Norveškoj i još više, između Norvežana i Bosanaca nema veze sa konvecionalnošću, formama i regulama, tu je riječ o tananim ljudskim relacijama u kojima se uklanjaju razlike, podvajanja a Bosancima daje epitet poželjnih komšija i iskrenih prijatelja.
Zemir Popovac, predsjednik komiteta koji je izvrsno organizovao obilježavanje godišnjice dolaska Bosanaca u Norvešku je svojim govorom dao pravi ton svemu. Impresionirao je neposrednim, jednostavnim obraćanjem. Ostaviviši za neku drugu priliku pisane govore i formalna etiketiranja, golemom auditoriju obratio se u velikom stilu – domaćinski!
Tako su nastavili i izvrsni voditelji Iris Bašić i Edin Babić, u to su se jednako dobro uklapali i ostali.
Nakon što je prikazan kratki film režisera Dine Mustafića “Pogled unazad”, u kojem su znalački sabrani dokumenti norveškog centralnog TV kanala NRK o ratu u BiH, u ime Bosne i Hercegovine skupu se obratio ambasador Emir Poljo. On se, s posebnim osjećajem poštovanja, u ime građana Bosne i Hercegovine zahvalio Vladi Kraljevine Norveške i norveškom narodu za nesebičnu gostoprimljivost koja je pružena svim Bosancima u teškim i tijesnim vremenima, kada je to bilo najpotrebnije i jednako tako na pomoći koju su pružili Bosni i Hercegovini u najtežim trenucima njene historije, ali i sve ove godine mira.”Hvala, što ste bili na strani Bosne i Hercegovine i njene pravedne borbe za samosvojnost i slobodu. Vi ste zajedno sa Bosancima i udarili temelje trajnog prijateljstva između naše dvije zemlje i naša dva naroda”, kazao je Poljo obraćajući se specijalno norveškim prijateljima ove večeri. Potom se nadahnuto obratio Bosancima riječima: “Vi ste most i živa veza između dva naroda i dvije prijateljske zemlje. Dok se god još nalazite u ovoj zemlji, nemojte zaboraviti svoju prošlost i punu istinu o Bosni i Hercegovini. Svoju djecu odgajajte i obrazujte u onoj zdravoj atmosferi da znaju ko su, odakle su i na koji način mogu uspostaviti sretnu emotivnu i radinu komunikaciju sa svojom zemljom Bosnom”.

Grete Fossum je svoje izlaganje počela na bosanskom jeziku: “Dragi bosnaski i norveški prijatelji. Prije dvadeset godina, četrnest hiljada Bosanaca i Hercegovaca došlo je u Norvešku, da bi spasili svoj život.
Ja sam sretna što ste mnogi dobili novi život među nama Norvežanima.
Vi ste kroz prijateljstvo i radno iskustvo, dali nama znanje o jednoj zemlji i jednom narodu, koji je vrlo sličan nama Norvežanima. Ja imam želju da vam kažem: Hvala što ste došli!
Vrlo emotivnim govorom podsjetila je na dane kada se, zajedno sa drugima, borila za to da Bosanci u Norveškoj dobiju pravo dobrovoljnog izbora da ostanu ili da se vrate u svoju domovinu. Sjetila se i trenutka kada je prvi i jedini put u svojoj političkoj karijeri zaplakala: bilo je to kada je Anne Holt, u to vrijeme ministar pravosuđa, izgovorila odluku: Bosanci mogu ostati! Više puta prekidana gromkim aplauzom, s govornice je ispraćena ovacijama.
Samo ljudi koji su doista izvanredni poznavaoci mogu da u nekoliko minuta kažu “sve” o jednoj zemlji. Najveći Bosanac među nama u Norveškoj (kako ga je u svom izvanrednom nastupu ove večeri nazvao kozer Igor Dunđerović), prof. Svein Mønnesland proveo je prisutne kroz istoriju Bosne i Hercegovine, pokazujući kako je kroz dugi historijski period, kroz stoljeća u kojima su se smjenjivali različiti vladari, na bosanskohercegovačkom tlu bilo moguće graditi i sačuvati suživot u različitosti. Muslimani, katolici, pravoslavni, Jevreji i pripadnici svih drugih religijskih zajednica ovdje imaju tradiciju života u miru i zajedno. Siguran sam, kazao je on, da će tako biti i ubudućnosti.
Sliku Bosanaca u Norveškoj, na temelju podataka norveškog Centralnog statističkog biroa na jednako dobar način ponudio je ove večeri Amir Tanović. Ta slika pokazuje da su razlike između Norvežana i Bosanca u gotovo svim sferama male, da smo praktično na gotovo istim poslovima, da je zanemarljivo veća nezaposlenost Bosanca, da smo nastanjeni u gotovo svim norveškim komunama, da na našu veliku sreću nema ni jednog mjesta u ovoj zemlji koje bi se moglo nazvati “bosansko geto”. Naprotiv, Bosanci su, prema statisikama i načinjenim studijama Norvežanima poželjne komšije! – zaključio je on.
Ovo je bilo i veče na koje su pozvani mnogi naši norveški prijatelji da bi im se kazalo hvala za učinjeno. Neki od njih su kroz humanitarne akcije, kroz različite organizacije i projekte bili jedno vrijeme izuzetno angažovani u akcijama pomoći Bosni i Hercegovini ili su direktno radili na pomoći izbjeglicama iz BiH.
Potom su se okrenuli drugim poslovima, ali ostali prijatelji.

Jedan od onih koji se sudbinski vezao za Bosnu i Hercegovinu i koji više od 20 godina predano radi za njeno dobro je Ivar Amundsen. Odmah s početka rata u BiH bio je među pokretačima i vođama organizacije “La Bosnia leve”, išao više puta u okupirano Sarajevo i vraćao se da u svojoj zemlji i svijetu govori o onome šta je vidio i saznao i da traži pomoć za Bosnu. Obezbijedio je prvi zvanični susret predstavnika legalne bosanske vlasti u toku rata s zvaničnicima u Norveškoj, izborio se kod Antona Samarana, zajedno sa drugima, da se u vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1994. u Lillehammeru, pred cijelim svijetom iskaže solidarnost sa okupiranim i bezočno masakriranim olimpijskim Sarajevom. I sve ove poslijeratne godine je na istom putu. Ivar Amundsen, danas počasni konzul Bosne i Hercegovine u Norveškoj se takođe obratio prisutnima. Optimističan prema njenoj budućnosti on je odlučno poručio da je vrijeme da se mirovni sporazum iz Daytona mijenja i obznanio da i on, uz mnoge druge, čini sve da se međunarodna zajednica u tome aktivno postavi.
Budućnost je bila često pominjana riječ ove večeri: budućnost Bosne i Hercegovine s realnim optimizmom, naša budućnost između dvije domovine i kao mosta koji ih povezuje, ali o budućnosti je s pravom najupečatljivije govorila u ime mladih Mina Hajdarević: “Mnogi se pitaju kako je moguće odrastati u Norveškoj, a i dalje imate tako jaka osjećanja prema svojoj domovini? Naša prošlost nas je definirala kao osobe kakve smo danas. Zasluga je naših roditelja što su uspjeli sačuvati bosanske domove, a da ne zanemare norveške. Vjerujem da izražavam stav moje generacije kad kažem da se mi ne osjećamo kao da sjedimo na dvije stolice, na norveškoj i bosanskoj, već da mi imamo dvije stolice za sjedenje i da je u Norveškoj dovoljno prostora za sjedenje na dvije stolice!”

Pismo zhavale uz slike  Nedazda Mahica i  Valide Mujezinovic

Lijepo se govorilo, ali naših 20 godina u ovoj zemlji obilježeno je u ovoj prilici i izvanredno osmišljenim i lijepo izvedenim kulturnim programom.
Manifestacija je otvorena plesnim nastupom grupe “Nur” pod nazivom “Od tuge do zadovoljstva”, u koreografiji Muhameda Tufekčića, te stihovima “Modre rijeke” Maka Dizdara, koje je na norveškom izvanredno kazivao glumac Damir Dado Pudar. Bio je to upečatljiv uvod u kojem se pokretom i riječju istovremeno govorilo o ratu, o našem dolasku u Norvešku i o zemlji Bosni.
Folklorna grupa “Nur” se predstavila, uz ansambl Institut sevdaha i vokalnog solistu Sabinu Trako u nastupu kojim se podsjetilo na naše kulturno naslijeđe.
Nastup Igora Dunđerovića je bio progovaranje o našim izbjegličkim godinama i životu u Norveškoj jednim novim izrazom kojim se mi oduševljavamo, a naši norveški prijatelji i iznenađuju i oduševljavaju.
Na ovoj manifestaciji je ponuđena kao ilustracija preplitanja kultura i “prva norveška sevdalinka” u izvedbi Elvisa Medića, Zlatka, Milog i Sanjina Oručevića, naše pjesme u norveškoj obradi uz izvrsne interpretatore Saliha Junuzovića, Zorana Garića, predstavio se i repro-duo Eimir og Lillebror (Emir Mulaosmanovic i Assad Arif), te Guri Egge i Miralem Bećirović- harmonika koji su pjesmom “Kad ja pođoh na Bembašu” izvrsno zaključili ovo lijepo veće. Svoje slike su izložili Nedžad Mahić i Valida Mujezinović. Na kraju valja pomenuti da je ovo obilježavanje bilo rezutat saradnje i zajedničkog rada Bosanskohercegovačkog saveza u Norveškoj, bosanskog kulturnog društva “Preporod”, kulturnog društva “Institut sevdaha”, Islamske zajednice BiH, organizacije bih omladine “Stećak”,Bih udruženja Østfold, uduženja žena NettBK i Ambasade BiH u Oslu, a organizaciju je uz ostale pomogla i Ambasada Norveške u Sarajevu.

Ministrica za ravnopravnost i familiju  u vladi Norveske Inga  Marte Thorklidsen!

Borimo se za dobro zajedno!
Čast mi je da prihvatim ovu zahvalnicu i poklon u ime Norveške vlade, rekla je Inga Marte Thorkildsen, ministar u norveškoj vladi. – Bila je ovo fantastična, inspirativna, dirljiva večer i zhvalni smo što smo mogli sudjelovati i podijeliti ovu večer sa vama. Ona je podsjetila da je bio veliki angažman da se prihavte izbjeglice iz BiH i da je tada pokazana velika solidarnost u cijeloj Norveškoj. “Solidarnost je najljepša riječ za mene, nakon pravde”, kazala je ona. Izbjeglice iz BiH su učinili Norvešku bogatijom. U ime norveške vlade ja iskazujem radost što pripadate Norveškoj, i zahvaljujem se za sve što ste uradili u privredi, nauci i kluturi, sportu, medijima i u ostalim oblastima. Hvala vam za poklon norveškom narodu. Ja ovo preuzimam sa poštovanjem!
Ona je izrazila nadu da će Bosnci nastaviti još intenzivnije da učestvuju u norveškom društevenom i klutrunom životu i pozvala da još masovnije učestvuju u norveškoj demokraciji. “Ove godine je stota godišnjica da su žene u Norveškoj dobile pravo glasa i ovo je veoma važna godina za nas. Prisjećamo se snažnih žena koje su imale hrabrosti i uspjele da se izbore za svoje ciljeve… Pamtite da je vaše iskustvo neprocjenjivo. Vidjeli ste šta su ljudi u stanju uraditi protiv drugih. Ali ste također vidjeli i ono dobro što je u ljudima! Nastavite doprinositi da Norveška dalje razvija demokratiju, da možemo bit slobodni i da gledamo na druge kao jednake – poručila je Thorkildsen.

Dževad Tašić
Fahro Konjhodžić

Bosanska pošta