SVINJA

Povezani članci

• ‘Govor mržnje je oružje slabih’
• Željko Grahovac: SAMO SJAJ ČISTOG SAGARANJA
• Novi kolumnista portala Tačno.net: Legendarni feralovac Marinko Čulić
• Kako je Velež osvojio Atinu?
• Gradivo za Ivu Josipovića
• Gojko Berić – Naše i njihove žrtve

Domaća, autohtona, hrvatska svinja (Sus scrofa scrofa; sinonim: Sus scrofa domesticus), vrsta je uglavnom zaštićene domaće životinje. Svinja ima njušku, malene oči, te malen, kovrčav rep. Svinja, ovisno o rangu i kasti ima izduženo tijelo i kratke noge, klasifikacija je ponavljamo podložna vrsti svinje, one sretnije, dobro su uhranjene te uglavnom ne spadaju u standard i klasifikaciju, one manje sretnije možete vidjeti svakodnevno, uglavnom su neuhranjene i kopaju po smeću, kontejnerima, blatu i seoskim drumovima. Na svakoj nozi svinja ima četiri prsta, ( one van granica RH imaju uglavnom tri), srednji prst nalazi se svinji na sredini i koristi ga za hodanje. Svinje su poznati svejedi, što znači da se hrane svim i svačim, biljkama, životinjama, i jedu uglavnom sve čega se mogu dočepati, lišće, travu, korijenje, voće i cvijeće, plastične boce i automobilske gume.

Tipična svinja ima veliku glavu s dugačkom njuškom koja je ojačana posebnom košću koju nazivamo prednosna kost, tako da svinja ne vidi uglavnom dalje od nosa, svinja ima očnjake kojima dere i sitni sve čega se dočepa, mesa drugih svinja ili jaganjaca, ( posebno plećki), sušenih butova drugih svinja, ali i ostalih mesnih prerađevina. Zbog izuzetno razvijenog osjetila njuha, svinja njuškom nanjuši protivnika, posebno one koji ne misle kao svinja ili se svinji usude kazati da je svinja. Svinja posebno ne trpi kada je nazivate svinjom, pa rokće, valja se od bijesa u blatu i huška druge svinje na vas. Svinja je posebno zaštićena životinja u RH ( svinja prve kategorije, dakako), te možete očekivati sudske tužbe od svinja ako im samo kažete da su svinje, svinje iz nepoznatih razloga naziv – svinja, drže uvredljivim, a kako imaju istančana osjetila, svinja će se rado pozvati na boli koje osjeća u predjelu plećke zbog vaše uvrede.

Svinja se smatra jednom od inteligentnijih životinja, pa je često usporede sa psom koji ima sličnu razinu inteligencije, svinja ima istančana osjetila ugroze i svinja voli istupati u javnosti među drugim svinjama samozadovoljno rokćući ako je svinja sretna. Sretnu svinju prepoznat ćete po savijenom repu u spiralu, ako je rep svinji čvrsto namotan drži se da je svinja sretna, ako svinji rep mlitavo visi, stručnjaci kažu da je svinja nesretna, kao i ženka svinje u tom slučaju. Agrarna struka proučava svinjski reproduktivni sustav i veterinari se uglavnom slažu da što je svinja deblja i uhranjenija, to joj libido, tj. rep koji mlitavo visi ukazuje i na impotenciju, pa svinja veliki jorkšir, ili crna slavonska svinja pati zbog tog poremećaja te se nekontrolirano kreće po svinjcu, nekontrolirano rokće i izaziva druge svinje.

Svinja nema osjećaj higijene, pa svinja uglavnom jede sve što nađe na podu, sendvič koji padne na masnu stranu, čobanac koji se razlije po podu, saborsku šniclu koja ostane drugim, sitim svinjama.

Svinje se u RH osim po pasmini, kako smo ustvrdili u pasusima gore, dijele po kastama. Postoji stara poslovica kako: „sita svinja gladnoj ne vjeruje“, pa se sretne svinje, dobro uhranjene i site, uglavnom bune ako u tor dođe kakva nova svinja koja luta ruralnim područjima RH. Sustav je kriv, drže stručnjaci zbog te neravnopravne raspodjele među svinjama, naime, kako tvrdi struka, previše je svinja na malom području, a svinje su zahtjevne i svinje treba izdašno i svakodnevno hraniti. One koje nisu imale sreće da ih se utori, da ih se brižno pazi i hrani lutaju u potrazi za hranom, kopaju po kontejnerima i uglavnom gladuju, što je uhranjenim svinjama uznemirujuća slika, pa se uhranjene svinje rado u svom toru sretno valjaju u blatu čvrsto savijenih repova od sreće kada vide neuhranjenu svinju koja skapava od gladi.

Među svinjama, shvatili ste, nema empatije niti solidarnosti, „Svatko za se, travu pase“, krilatica je koja krasi svinjski tor u kojem obitavaju svinje i sistem svinjogojstva kriv je što imamo toliko gladnih svinja, a samo određeni broj sitih svinja. Sustav svinjogojstva u RH zadovoljava potrebe građana za sitim svinjama koje su svojevrsne nacionalne zvijezde i nacionalno blago pa ih izdašno prate mediji, u njihovu rastu, debljanju, roktanju i razmnožavanju.

Struka kaže da se sustavnim i medijskim ignoranstvom prema svinjama koje gladne lutaju zemljom izravno ugrožavaju prava svinja, ali i građana RH koji gladne svinje istina vide, ali im ne vjeruju, a najčešće ih za svinje koje skapaju od gladi nije ni briga, medijski eksponirane debele i uhranjene svinje ljepša su slika zemlje, njena napretka i boljitka, ljepša slika koju odašiljemo u svijet, a slika je Hrvatima jako bitna, čista i uredna tora u kojem žive, a u kojem će njihova glavna svinja samozadovoljno roktati pokazujući svoju sreću uvijena repa, sreću, uhranjenost, krov nad glavom, pa čak i hedonizam, jer dobro uhranjena svinja bira hranu, ne jede salatu ili ribu, bira sve osim načina na koji rokće, načina od kojeg se ostalim gladnim svinjama diže želudac.

Hrvati su kao narod zaboravili svoje poslovice pa i običaje, a jedan starinski i krasan bio je zimsko kolinje, kada bi Hrvati ustali i sve svoje dobro uhranjene svinje izveli iz tora i od njih napravili kobasice, kulene, šunke i čvarke.

Za taj drevni običaj Hrvati kao narod očito još nisu dovoljno gladni.