Šverceri duha

Izdvajamo

• I treba li onda uopće pitati kakve kvalifikacije imaju ljudi zaposleni u hrvatskim institucijama? Ili koga to laže otužni premijer kad kaže da je Hrvatska među 15 najboljih evropskih država? Dok porazni podaci svjedoče da smo po indeksu korupcije na visokom 57 mjestu, da nam je najveće, zagrebačko Sveučilište - prema jednom relevantnom istraživanju - rangirano na 1.500-to mjesto od njih 1.800, pa ispada da je sasvim svejedno hoćete li studirati u Hrvatskoj ili otići do najbliže pumpe u BiH i tamo kupiti diplomu. Tržište rada u Hrvatskoj ionako se svodi mahom na uslužne turističke djelatnosti, za što vam je obrazovanje samo nepotrebni teret, ili na lukrativno zaposlenje u onoj beskrajnoj gomili javnih i državnih službi.

Povezani članci

• Čulić: Povratak antisrpstva
• Ševe šege šešelja
• Admir Velagić Mrkva: Velež če živjeti vječno
• Drago Bojić: Prekivanje krstova u mačeve
• Basara: Pravda po dogovoru
• FIAT

A kako je hrvatska vladajuća partija i dalje krajnje osjetljiva na „svoje“ etničke prostore u Bosni, onda je razumljivo da su se diplome s benzinskih pumpi lako i brzo priznavale u domaćoj Agenciji za znanost, inače javnoj instituciji čije članove, a nije ih malo, imenuje hrvatska vlada. Pa su se vlasnici lažnih diploma, magisterija i doktorata s bosanskih špiritijera – Prometeja i Apeirona – masovno zaposlili, naravno u hrvatskim državnim i javnim institucijama. Uz „diplomu“, jasno, treba imati još samo člansku iskaznicu HDZ-a i verifikaciju od strane Agencije za znanost.

To nešto zove se Agencija za znanost i visoko obrazovanje, još jedna birokratska nakupina koja se bavi vrednovanjem inozemnih diploma, magisterija i doktorata, pa onda donosi odluku o njihovom priznanju u Hrvatskoj. Ili je odbija, zavisi od kuda zahtjev za priznanjem dolazi. Evo na primjer – a slučaj znam iz prve ruke – T.E. je predala zahtjev za nostrifikaciju magisterija – to se sada zove vrednovanje ili nešto slično – obranjenog na prestižnom američkom sveučilištu Yale, platila je Agenciji nemali iznos, jer moraju i tamošnji činovnici od nečega živjeti, s Yale-a su im direktno poslali prijepis magistarske diplome, ali je u roku odmah stigao odgovor da to tamo stečeno znanje i taj tamo dvogodišnji trud ne vrijedi ni pišljiva boba, pa se magisterij ne priznaje, nego da je u rangu fakultetske diplome; sve to još kazano u agresivnom – što me gnjavite! – tonu neke činovnice u toj velevažnoj instituciji. I uostalom – ok, nije to gospođa rekla – „da ste taj magisterij obavljali u Bosni i Hercegovini, umjesto na tamo nekom Yale-u, onda bismo vam ga bez problema priznali“.

I doista, u nevelikom razdoblju ta je Agencija priznala barem tisuću i sto diploma sa šest privatnih bosanskohercegovačkih sveučilišta, a koja su sada pod istragom tamošnjeg Tužilaštva zbog izdavanja lažnih diploma, te je već uhapšeno desetak osoba. Samo je jedan od posrednika u dilanju lažnih diploma zaradio 30 tisuća eura, a procjenu njihove valjanosti u Hrvatskoj radila je upravo Agencija za znanost koja je od 2004. do lani priznala čak 14.468 diploma s raznih, mahom privatnih, učilišta iz BiH. Od sveučilišta u Mostaru, Banja Luci, Doboju, Travniku… sve zvučnih imena, poput Prometeja, ili Evropskog univerziteta u Brčkom, ili još jednog koji je sada pod istragom, u gradiću Bosanski Novi, pod impresivnim imenom Paneuropski univerzitet Apeiron! Sva ta redikulozna mješavina balkanskih protuha i grčkih filozofa prometejski je žarila po istom mafijaškom principu: „student“ bi nazvao posrednika na „veleučilištu“ u nekom bosanskom gradu, od običnog referenta do samog rektora, ovaj bi antidatirao datum upisa, lažirali bi se potom ispiti i – hop! – eto diplome za desetak dana.

“Univerzitet“ u Prijedoru ima pak prostorije iznad prodavaonice auto dijelova, a diplome su kupcima – pokazala je istraga – davane i na benzinskim pumpama. Naravno, riječ je prije svega o rodbini političara, a u Hrvatskoj je broj priznatih, lažnih diploma nesmiljeno rastao, pa su među „visokoobrazovanim“ kadrom brojni ravnatelji javnih i županijskih službi, čak i šef Gospodarske komore. Jer bez tih kupljenih diploma, priznatih od strane Agencije za znanost, oni ne bi mogli obavljati visoke funkcije u Hrvatskoj, uz koje dakako idu i odgovarajuće visoke plaće. I nije to sve, nego su neki od BiH fakulteta svoje licence i dobili zahvaljujući trudu hrvatskih znanstvenika, pa je tako jedan akademik, agronom iz Zagreba, vrednujući Univerzitet modernih znanosti u Mostaru nadahnuto nažvrljao misli o domovini i tlu „kao baštini i daru Stvoritelja“, te da je „u tlu početak, u tlu je kraj…“, još ako je etnički čisto hrvatsko! Dok je akreditaciju Internacionalnog univerziteta u Travniku radio profesor povijesti s jednog hrvatskog fakulteta kojemu je inače odbijeno zvanje izvanrednog profesora jer da „njegov rad nije znanstven i da nanosi štetu historiografiji uopće.“ A isti je travnički univerzitet ocjenjivao i aktualni prorektor za znanost Sveučilišta u Mostaru za koje Hrvatska inače izdvaja prilična proračunska sredstva, u znak zahvalnosti budući da jedino izvan Hrvatske radi isključivo na hrvatskom jeziku.

A kako je hrvatska vladajuća partija i dalje krajnje osjetljiva na „svoje“ etničke prostore u Bosni, onda je razumljivo da su se diplome s benzinskih pumpi lako i brzo priznavale u domaćoj Agenciji za znanost, inače javnoj instituciji čije članove, a nije ih malo, imenuje hrvatska vlada. Pa su se vlasnici lažnih diploma, magisterija i doktorata s bosanskih špiritijera – Prometeja i Apeirona – masovno zaposlili, naravno u hrvatskim državnim i javnim institucijama. Uz „diplomu“, jasno, treba imati još samo člansku iskaznicu HDZ-a i verifikaciju od strane Agencije za znanost.

I treba li onda uopće pitati kakve kvalifikacije imaju ljudi zaposleni u hrvatskim institucijama? Ili koga to laže otužni premijer kad kaže da je Hrvatska među 15 najboljih evropskih država? Dok porazni podaci svjedoče da smo po indeksu korupcije na visokom 57 mjestu, da nam je najveće, zagrebačko Sveučilište – prema jednom relevantnom istraživanju – rangirano na 1.500-to mjesto od njih 1.800, pa ispada da je sasvim svejedno hoćete li studirati u Hrvatskoj ili otići do najbliže pumpe u BiH i tamo kupiti diplomu. Tržište rada u Hrvatskoj ionako se svodi mahom na uslužne turističke djelatnosti, za što vam je obrazovanje samo nepotrebni teret, ili na lukrativno zaposlenje u onoj beskrajnoj gomili javnih i državnih službi.

I zato, eto, T.E. nije uspjela dobiti ispravni certifikat svoga magisterija s Yale-a, jer konkurencija je prejaka, a i tema o ratnim zločinima nad srpskim civilima 90-tih je, priznat ćete, bogohulna i suspektna. Zato, jebo Yale! Benzinska pumpa u Brčkom je, em bliža, em jeftinija.

Mladina