Svehrvatski grob
Povezani članci
- Goran Božić: Izvršit ćemo pritisak da se Ozren proglasi zaštićenim područjem
- VELIKOBOSANSKI PATRIOTIZAM – ŠTA JE TO?
- FHP: Institucije u Srbiji nemaju elementarno saosjećanje s porodicama žrtava ratnih zločina
- Ludilo nacionalizma: Bošnjaci – narod stvoren u balkanskoj laboratoriji
- Peticija kao petica iz vladanja
- Petar Fehir: Vrag počinje odnositi šalu
Bilo bi lijepo, ako uz pronađene kosti ostane mjesta, da u svehrvatski grob spremimo i Hrvatsku demokratsku zajednicu, kao i političke karijere njezinih lidera Vladimira Šeksa, Božidara Kalmete, Darka Milinovića, Jadranke Kosor, Ivana Jarnjaka te ostalih sudionika udruženog političkog poduhvata
Katolička crkva nadošla je na lijepu ideju da iz zemlje izvadi što se može više ljudskih kostiju, pa da se sve te kosti ponovo zakopaju na Krbavskom polju, nedaleko od Crkve hrvatskih mučenika u Udbini.
Pitanje je, navodno, trenutka kad će stvar biti provedena u djelo, u što nas uvjerava kancelar Gospićko-senjske biskupije Marinko Miličević. Projekt je poznat pod nazivom »Svehrvatski grob«. Ne želimo se nametati idejama, vidimo da je Gospićko-senjsku biskupiju fino krenulo, ali kad se već radi na svehrvatskom grobu neka dozvoli preuzvišeni biskup Mile Bogović da nabacimo par prijedloga.
Bilo bi lijepo, ako uz pronađene kosti ostane mjesta, da u svehrvatski grob spremimo i Hrvatsku demokratsku zajednicu, kao i političke karijere njezinih lidera Vladimira Šeksa, Božidara Kalmete, Darka Milinovića, Jadranke Kosor, Ivana Jarnjaka te ostalih sudionika udruženog političkog poduhvata koji se okupljaju pod kraticom koja je hrvatsku zavila u crno.
Bilo bi lijepo da na ploči s natpisom o hrvatskom mučeništvu kroz stoljeća ostane i mjesta za natpis: Na ovom mjestu leži Hrvatska demokratska zajednica, koju na parlamentarnim izborima godine gospodnje 2011. hladnokrvno ubiše hrvatski mučenici.
Nađe li se za ovaj prijedlog sluha, neka odgovorni imaju na umu da bi valjalo iskopati malo širi grob, jer svakako bi se onamo morale naći i političke karijere Tomislava Karamarka i Mladena Bajića.
Na ploči natpisom napisati: Ovdje leže truli stupovi hrvatske borbe protiv korupcije. Nadbiskupija će možda primijetiti da Bajić nema političku, nego pravosudnu karijeru, ali ne treba se zamarati formalnostima, jer budući hodočasnik – namjernik nema nikakvu šansu uočiti ovu sitnu nepreciznost. Ta, i mi – Bajićevi suvremenici – jedva primjećujemo razliku. Karijera mu jest pravosudna, ali političkoj sliči kao da su jednojajčane blizanke.
Više bi nego dobrodošlo da u grob svehrvatski zakopamo i politički utjecaj i manipulativni karakter braniteljskih udruga, a da udrugama ostavimo da se bave samo onime čemu i inače služe: druženju, pomaganju, promicanju pozitivnih vrijednosti i radu za korist svojih članova i šire javnosti.
Nadalje, mogli bi tamo zakopati ljudožderski, tranzicijski kapitalizam, koji je rogobatna karikatura i najgora manifestacija stvarnog karaktera zapadnog kapitalizma . Da s njim ode pod zemlju i običaj da se na radnika gleda kao na roba, niže vrijedno biće i predmet suvišnog troška.
Neće puno mjesta u svehrvatskom grobu zauzeti niti javna televizija kakvu poznajemo. Stisnut će se emisije informativnog programa, ne treba njima puno mjesta, a njihovu ulogu zauzet će nove i mlađe, poštenije i sklonije činjenicama.
S obzirom na tako važnu ulogu sporta u životu prosječnog građanina Republike Hrvatske, posjetitelj će se zasigurno radovati ako mu na Krbavskom polju misao imadne zašto poletjeti u divne predjele tjelovježbe.
Ovo bi se moglo napraviti tako da u svehrvatskom grobu zakopamo i menadžerske karijere nogometnih pregalaca. Njima, pak, neka ostanu stare karijere tvrdih momaka s kamena i asfalta, pa neka se policija s njima ganja kako je to već red i običaj u zemljama s pristojnim kriminalcima i pristojnom policijom.
Što se sveprisutne korupcije tiče, tu će po svemu sudeći biti potreban poseban grob, jer toga se nakotilo toliko da mu se broja ukradenog novca ne zna. Imalo bi se ovom popisu prijedloga još toliko toga dodati, ali neće ni drugi, pretpostavljamo, sjediti skrštenih ruku. U svakom slučaju, bude li se u Biskupiji našlo mjesta za ove i slične prijedloge, nema sumnje da će većina građana ove zemlje pohitati da vlastitim rukama zakopa sve što je nabrojano.
Bit ćemo zemlja sretnih hodočasnika, koji će svaki vikend nazdravljati svom minulom mučeništvu, provoditi se uz roštilj, pivo i mezu na Krbavskom polju.
Povrh svega, u grob bi mogli staviti i ovu ružnu navadu da se svako toliko bavimo iskopavanjem kostiju , jer i zadnjem glupanu u ovoj zemlji danas je jasno da se radi o projektima političke naravi, bilo da ih izvodi ambiciozni ministar policije ili Katolička crkva. Što se potonje tiče, ona neka ostane kakva jest, jer većini takva odgovara, a manjini uvijek lijepo služi kao loš primjer kad se djecu želi poučiti o lažnom moralu i tome slično.