SUŠTINA ZAPADNE CIVILIZACIJE

Izdvajamo

• Može li se sa sigurnošću, u danima ove značajne godišnjice, isključiti razmišljanje da živimo zapravo, vrijeme bespogovornog poklanjanja pred Cezarom!? Da li sve poznate veličine, entiteti, zemlje... rastu ili padaju u sjeni ovog pristajanja ili odbijanja!?

Povezani članci

• Detraumatizacija bh. društva kao uslov promjena
• Zakon o prebivalištu 29. aprila neće biti na dnevnom redu
• Dobro jutro
• Božica Jelušić: U OVOM OGNJENOM ČASU…
• Andrej Nikolaidis: Vesela strana propasti
• Azra Berbić: Za novinara pitanje integriteta je najvažniji izazov

800 godina Magna Carta Libertatum (15.06.1215. godine -15.06.2015. godine)

Piše: Fuad ĐIDIĆ

• Velika Povelja Slobode je osnova vladavine zakona na Zapadu. Da li danas zaslužuje svoj mitski status ili je postala običan historijski dokument u doba terorizma, rastuće samovolje vladara, pucanja međunarodnog poretka, anarhije koja okružuje Zapad, pitaju se ovom prigodom brojni sjeverno-američki analitičari.
  

• Mogu li balkanske zemlje pronaći svoj spas u vrelima ovog velikog nasljeđa?

Potpis koji je stavljen na mirovni dokument 15. juna 1215. godine u Renimidu, mjestu na obali rijeke Temze, kako bi se izbjegao građanski rat u tadašnjoj Engleskoj, kasnije poznat kao Magna Carta, prožimao se kroz osam stotina godina povijesti velikog dijela modernog zapadnog svijeta kao njena životna i zlatna nit.

Samuel Hantington ovaj temeljni dokument vladavine zakona nazvao je “suštinom zapadne civilizacije“.

Engleski kralj John svjestan sablji kojima je bio okružen prihvatio je zahtjeve na ograničenje svoje vlasti,

a 35 do zuba naoružanih barona, zakleli su se zauzvrat njemu na vjernost. Ovaj temeljni princip, da čak i vlast nedodirljivog Kralja ne može biti iznad zakona, primio je svoj kasniji izraz u zakonodavstvu Engleske, i potom u zakonodavstvu svih zapadnih zemalja.

foto: pixshark.com

Vremenom ova ideja razvila se u moderni pojam vladavine zakona, slobode od nezakonitog hapšenja ili privođenja, kao i prava građana da ne budu suđeni bez suda i porote, jednom riječu pojma slobode u najboljem smislu riječi.

Mnogo kasnije u 17. stoljeću Sir Edward Coke, vrhovni britanski sudac i prvi predsjednik Parlamenta, upotrijebio je Veliku Povelju Slobode kao osnovu kako bi uspostavio vladavinu parlamenta, afirmisao njegov rad kao izvor zakona i uspostavio parlament kao vrhunaravni princip predstavljanja volje građana.

Ženevska Konvencija prenijela je vladavinu zakona na međunarodnu arenu. Velika Povelja Slobode je tako našla svoj put do uspostave univerzalnih ljudskih prava i omogućila uspostavu ustavne osnove brojnih zemlja širom svijeta.

U povodu osam stotina godina Velike Povelje Slobode, koja se u svim zemljama engleskog govornog područja obilježava brojnim manifestacijama i izložbama, u analizama teoretičara prisutni su vrlo kontroverzni tonovi.

Najčešće preovladava zabrinutost – da li Velika Povelja i danas nosi snagu onih istih ideala da politička moć savremenih vladara uopšte može biti ograničena principima zakona usvojenih od obje strane, i, onih koji vladaju, i, onih koji su podređeni!?

Godišnjica ovog dokumenta nosi pitanja i tonove zabrinutosti – kojim to putem ide danas zapadna civilizacija!? Demokratija ili moderna tiranija…!? Totalitarizam i vladavina anonimnih protiv demokratije naroda!? Kralj John ili Cezar!?

Vrijede li više ideali koji su bili fontana iz koje su se napajali principi Zapada bilo kakve smislene borbe i žrtvovanja!?

U doba terorizma, cijepanja međunarodnog poretka, nadolaska snaga anarhije i bezvlašća, rastuće narcisoidnosti vladara…postavlja se pitanje – da li Velika Povelja ima više ikakvo značenje!

Američki analitičar Paul C. Roberts ukazuje na brojne ratove koji obilježavaju naše doba koji su započeli nelegalno uz lažne i često izmišljene optužbe. Zakoni su, tvrdi Roberts, podređeni političkoj i hegemonističkoj agendi velikih. Preokret je prepoznatljiv u prvoj deceniji ovog stoljeća.

Mehanizam zapadnog ekonomskog podređivanja neki analitičari prepoznaju i u aktualnom slučaju Grčke, Irske i, najavljuju da niti, Španija ili, Italija sutra, teško da mogu izbjeći ovaj mehanizam koji po njima oduzima ljudski rad, crpi prirodna bogatstva, briše suverenitet zemalja…

Kao odgovor na autokratiju nekih zapadnih konzervativnih lidera analitičari široko ukazuju na suprotne lekcije od onih lekcija iz inspirativnog naslijeđa Povelje gdje su jasno postavljena ograničenja vladaru. Nadalje se zaključuje “dovođenje vladara pod vladavinu zakona je temeljna promjena koja može biti zamišljena u hiljadugodišnjoj filozofiji pravde i pravičnosti“.

Neki analitičari ovom prigodom postavljaju vrlo radikalna pitanja – „da li smo mi svjedoci nastajanje jedne nove egzistencije – egzistencije robova i pokornih vazala…!?“ „ Da li zakoni prestaju biti štitom naroda i da li postaju oružjem u rukama moćnih….!?“ Da li se pred našim očima dešava pad osam stotina godina reformi koji su tako strastveno prožimali Zapad i koji su učinili njegovu dominaciju svijetom više manje dobrim godinama slobode čovječanstva!? “

Može li se sa sigurnošću, u danima ove značajne godišnjice, isključiti razmišljanje da živimo zapravo, vrijeme bespogovornog poklanjanja pred Cezarom!? Da li sve poznate veličine, entiteti, zemlje… rastu ili padaju u sjeni ovog pristajanja ili odbijanja!?

Vodeća dilema Zapada u vrijeme rastuće opasnosti od terorizma jeste vezana za pronalaženje pravog balansa između sigurnosti i prava i sloboda pojedinca. U kojoj mjeri država treba i može imati ovlasti nad životima i privatnosti pojedinaca u odnosu na mjere njihove sigurnosti i zaštite. Da li, i, u kojoj mjeri je moguć uopšte slobodan život svijet poslije Snowdena!?

Poznati kolumnist Peter Hitchens ovim povodom godišnjice Povelje u britanskom „Mailu“ pisao je o „tihom kolapsu …slobode“ posebno u kontekstu „raširenih i dosadno ponavljanih zahtjeva za sigurnošću… a što je danas očito prisutno u skoro u svakoj zemlji na svijetu“.

Na drugoj pak, strani neki teoretičari pišu da ipak, ima nade. Čak i danas, kaže kanadski kolumnist Tayler Dawson, Magna Carta pokazuje svoju moć i uticaj te, i pored svoje burne i protivrječne historije, može poslužiti kao vrelo inspiracije za ponovno osvajanje slobode pojedinaca i zasnivanje novog pravnog poretka.

Važno je novo historijsko razumijevanje Povelje, upozorava Dawson, osam stotina godina kasnije od posebnog značaja je naša sposobnost prepoznavanja temeljnih historijskih principa da zakoni konačno istiskuju vlast i autoritet i da su oni opravdani samo u slučaju da osiguravaju prava i slobode.

Američki historičar Peter Linebaugh podsjeća kako je Velika Povelja Sloboda pomogla da se pripremi raspoloženje za američku revoluciju 1770- tih godina. Osnivači Amerike okrenuli su se Velikoj Povelji Sloboda kao mjerodavnom dokumentu pisanja američkog Ustava.

U usijanim godinama sveopšteg američkog anti-terorističkog talasa Vrhovni američki Sud okrenuo se, piše Larry May, američki pravni analitičar, ukazujući na status optuženih iz Gvantanama ili Bagrama, prema implicitnim principima da bilo koja optužena osoba ima pravo na pravni i sudski proces.

Čak je i sudac federalnog američkog distrikt Suda citirao Magna Carta u slučaju seksualnog procesa koji se vodio protiv predsjednika Klintona, podsjećajući da je protivno formi vlasti smatrati vladara Božijim namjesnikom na zemlji pa nema razloga da ne bude izuzet od suđenja.

Muzej Holokausta, ili, jedinstevni Muzej ljudskih prava u kanadskom gradu Winnipegu, koji sadržava i sekciju o genocidu u Srebrenici, nosi makar jedan kamen iz Renimida, mjesta sa obala Temze, napisali su kanadski novinari o univerzalnom karakteru ljudskih prava proizišlih iz ove Povelje.

Tome se može dodati da je predstojeće usvajanje Rezolucije o Srebrenici u UNSB samo naredni kamenčić u mozaiku dalekog uticaja kojim i dalje zrači Velika Povelja Sloboda.

Težak i dugačak put do usvajanja ovog dokumenta samo upozorava kako je i danas teško dosljedno štiti prava za koja su tokom osam stotina godina povijesti zapadnjaci vjerovali da je vrijedno umrijeti.

Tako je ova nada u snagu izvorišta zapadne civilizacije zapravo, borba da naši životi ne budu obesmišljeni oduzimanjem sigurnosti i osjećaja postojanja pravde.

Nesporno da Magna Carta još nosi snažan simboličku uticaj koji treba biti podsjećanje na suštinu civilizacije i ideala koje oni i dalje predstavljaju i brane svugdje u svijetu.

Rekao bih, mi ipak, imamo više razloga za nadu .

A u zemljama Balkanskog kruga možemo biti spašeni kada se prestanemo klanjati onima koji su izabrani samo što pripadaju jednoj naciji, a ne jednoj politici zasnovanoj na vladavini prava i zakona.

Nažalost, naše refleksije o godišnjici Velike Povelje Slobode su izostale…I naše razumijevanje gdje, smo to zapravo, zaglibili.