ENG
Stranka koja je zaslužila nestati
Autor/ica
Povezani članci
Jednu stvar očito nije naučio. Biti na oprezu. O Zoranu Milanoviću je riječ, čovjeku koji je s golemim optimizmom ušao u izbore 2007. godine, samo da bi u izbornoj noći morao, zelen u licu, krenuti u nekoliko tjedana dug uzaludan pokušaj slaganja parlamentarne većine, koji je završio tako da je odlazeći sa mandatarskog sastanka kod predsjednika Republike morao trpjeti ironična podbadanja Ive Sanadera.
I pred te izbore, naime, Milanović je gledao kako HDZ zloupotrebljava vlast kako bi osigurao što bolji rezultat na izborima. I šutio, recimo, dok je Hloverka Novak Srzić, nekoliko mjeseci pred izbore trijumfalno vraćena na čelno mjesto HRT-a, te iz programa krenula izrezivati “dosadnu” politiku.
Danas je predsjednik SDP-a, suočen sa istovrsnom manipulacijom vladajuće stranke, posve uvjeren u izbornu pobjedu i ne dopušta da mu nirvanu remeti činjenica da će premijerka (u društvu vjerojatno predsjednika Republike) potpisati ugovor u ulasku u EU samo koji dan pred izbore, možda čak i u vrijeme izborne šutnje. Ovaj put je gotovo sigurno u pravu, Jadranki Kosor teško da bi u sam osvit izbora pomoglo da uvede EU u Hrvatsku, a ne obrnuto, no obzirom na iskustvo koje ima, Milanović bi ipak trebao puhati na hladno.
No, nije problem ove zemlje u Zoranu Milanoviću. Problem je u stranci koja je od 21 godine hrvatske demokracije vlast obnašala njih 17.
Možda je doista došlo vrijeme kad bi za ovu zemlju, pa i za sam konzervativniji dio političke scene u njoj, najbolje bilo da politička stranka koju smo svi poznavali pod kraticom HDZ – jednostavno nestane.
Ako ništa, Hrvatska demokratska zajednica je to jednostavno zaslužila – i to više puta.
Nema smisla sad ovdje pričati o nadaleko poznatim stvarima – o tome kako je, dok je “stvarala državu” (kakve li uvrede za one koji su doista trunuli u nekom rovu početkom devedesetih), provodila pretvorbu i privatizaciju, o ratnim zločinima koje se svjesno ignoriralo (u najmanju ruku), nema smisla pričati o gušenju demokracije i slobode medija za Tuđmana, nema smisla pričati o državi kao bankomatu u vrijeme Sanadera i njegovih kompanjona, nema smisla čak pričati ni o operetnoj nesposobnosti Vlade Jadranke Kosor da izvuče zemlju iz autohtonog produžetka svjetske recesije.
Dosta se zadržati na nekoliko manipulacija koje je HDZ provodio sa datumom izbora i vidjeti što je sve ova stranka sposobna napraviti ne bi li sebi ishodila koji saborski mandat više.
Naprimjer, 1992. godine, izvanredni parlamentarni izbori održani su usred rata, tek nekoliko tjedana nakon prve oslobodilačke operacije HV-a – Miljevačkog platoa. Također izvanredne izbore, Franjo Tuđman nije propustio sazvati ni dva mjeseca nakon Oluje – 1995. godine. U tim akcijama ginuli su ljudi. Ali, što se može, barem su izborni plakati vladajućih bili efektniji…
U odnosu na te izborne kampanje, s predumišljajem poprskane krvlju, grijeh Jadranke Kosor, koja sa svojim kolegama iz europske desnice naštimava dan potpisivanja ugovora čim bliže hrvatskim izborima, kako bi njena slika u bijelom (crvenom? narančastom? u boji šumske ciklame?) pod plavom zastavom s EU zvijezdama bila što življa u memoriji držača kemijskih olovki na domaćim izborima, doista nije usporediv.
Ali posve je usporediva degutantnost korištenja događaja od krajnjeg nacionalnog interesa kao okvira za izborni plakat svoje stranke.
A stranka s toliko povijesnog grijeha i tolikom tvrdokornošću u iskorištavanju cijele zemlje za svoje samoodržanje na vlasti odavno više nije stranka opasnih namjera. HDZ je za ovu zemlju jednostavno – opasan.
Milanović je u pravu – oni će, bez obzira na sve, ove izbore izgubiti.
No, kao što je Savez komunista nakon gubitka vlasti 1990. godine zavrijedio odumrijeti i transformirati se u normalnu stranku, tako je to isto zavrijedio i HDZ, godine 2011. Puka isprika građanima (koju je, usput, 2000. godine sastavljao – Ivo Sanader) više neće biti dovoljna.
HDZ je jednostavno postao stranka koja je zaslužila nestati.
Autor/ica
