Što prdoklačite kad nijeste iz Grada!?

Izdvajamo

• A glavni krivci što rezultati dubrovačkih izbora nisu bili još bolji smo mi, dubrovački slobodno (politički) misleći tzv. „intelektualci“, ili da budem do kraja samokritičan, ja, Darko Kaciga, jer nijesam uspio, a pokušao sam, okupiti grupu relevantnih sugrađana koji bi Dubrovčanima ponudila alternativu u smislu konstruktivnog demokratskog korektiva agilnog, neumornog, ambicioznog, ali i autokraciji sklonog Vlahušića.

Povezani članci

• Balada o Rogeru Federeru: Heroj Gospodske ulice
• Paralelne kampanje
• Novinarska udruženja regije osudila spaljivanje tjednika ‘Novosti’
• Godina velikih godišnjica
• Baretić: Nema fotografiranja izloga s kurvama!
• Krugovi ljubavi Srđana Aleksića nadahnjuju svijet!

Foto: ovpm

Dakle, dragi splitski, zagrebački, hvarski, američko-povratnički i ostali prijatelji što toliku brigu brinete o (političkoj) sudbi moga Grada, eto vam dubrovačkih političkih parametara, pa ih usporedite sa svojim baldasarima, kerumima, bandićima i kusinicama. I znate li kako glasi dubrovačka inačica splitske uzrečice „Ća pizdiš kad nisi iz Splita“? Što prdoklačiš, kad nijesi iz Grada!

Darko Kaciga Dubrovčanin

Kao što su, nama Dubrovčanima, bezbeli najdraži povjesničari (umjetnosti), poput dr.Iva Banca ili dr. Slobodana P. Novaka neposredno prije, tako su nam najdraži kolumnistički dušobrižnici, poput Jurice Pavičića ili Zlatka Galla, neposredno iza netom održanih izvanrednih izbora poručili da ni mi ni gradonačelnik i njegova ekipa koje smo izabrali nismo dostojni baštinici zavjeta kojega su nam namrli naši slavni pređi. Tako nam moj ponajljubljeniji ljubimac Splićanin Jurica Pavičić u svojoj kolumnozi u svojoj Slobodnoj Dalmaciji od 25.3.2015. pod naslovom „Raguzinski knez“ priopćava da je, kao prvo, „omašio ceo naslov“, jer da smo reizborom Vlahušića umjesto dosadašnjeg kneza ustoličili faraona. Vlahušiću da je to uspjelo „unatoč barem trima krupnim hendikepima“, od kojih je prvi da pripada klijentelističkoj i nepopularnoj stranci, drugi je „što je Andro Vlahušić za veliki dio hrvatskog civilnog društva upravo arhineprijatelj“, a „treći i najveći …je činjenica da je pravomoćno osuđen zbog financijskih nepravilnosti.“ Sve to da nama Dubrovčanima nije smetalo da ga izaberemo za gradonačelnika, čime da smo pokrenuli „lavinu snebivanja“ , jer da smo građani „grada koji u Hrvatskoj ima kakvu-takvu kulturu državnosti, koji na ovoj hajdučkoj tromeđi jedini ima stanovitu tradiciju vladavine prava, te grada koji je na fasade urezivao parole o javnom dobru“. Pa nastavlja da je „Dubrovnik Andre Vlahušića fenomenalan „case study“ koji pokazuje kakve političare kod nas ljudi vole, i zašto će takva nagnuća Hrvatsku odvesti u propast, ako već nisu“, jer je Vlahušićev apsolutno neoprostiv grijeh što je „pretvorio Dubrovnik u dalmatinski Dubai, grad koji po glavi ima budžet veći čak i od bogatog Zagreba“. Umjesto da gradi „održivu budućnost“ on nudi „socijalnu utopiju“, koja se „sastoji u obratu koruptivnog pravca“, gdje „političar korumpira – vlastite glasače“. Pa zaključuje: „I zato je slučaj Vlahušić za cijelu Hrvatsku loša vijest. Dubrovački slučaj pokazuje da su ljudi u Hrvatskoj spremni podržati političara koji će neodgovorno spiskati resurse i potrošiti budućnost zato da bi pred izbore izdijelio šarene bombone.“

A njegov kolega Gall odmah sutradan, 26.3.2015. na istom udarnom mjestu pod naslovom „Zaboravi ako možeš“ kaže: „Pa se i Dubrovčanima izgleda živo fućkalo što je stari/novi gradonačelnik pravomoćno osuđen zbog financijskih malverzacija. Zato su mu valjda ponovno dali u ruke i grad i gradske (nemale) novce“. Pa zaključno svoju kolumnozu (kovanica od „kolumnistička dijagnoza“) proširuje na sve „zaboravljive rvateH Hrvate kojima se živo jebe za pravomoćne presude, korupciju, kriminal i lažna obećanja, a vječno pamte samo ono „najvažnije“: gdje je kome tko bio 1941.i 1991.“

Problem je što svaki od četvorice imenovanih javnih intelektualaca ponaosob baš sebe smatra „velikim dijelom hrvatskog civilnog društva“, odnosno neprikosnovenim političkim dijagnostičarom cijele Hrvatske i svih Hrvata odnosno hrvatskih građana, pa s tih visina nastupa odnosno popuje odnosno prdoklači, u konkretnom slučaju primitivnom puku dubrovačkom koji će iznevjeriti slavnu baštinu i profućkati svijetle perspektive p( r)odajući se Vlahušiću da ih korumpira šarenim predizbornim bombončićima. Svaki od njih četvorice ponaosob jedini zna (nama Dubrovčanima) prevesti i rastumačiti značenje i današnju primjenjivost onoga obliti-privatorum-publica-curate. Po povjesničarima (umjetnosti) to bi u konkretnoj dubrovačkoj demokratskoj (ne)prilici značilo izabrati ili „mladobudnog“ Frankovića i njegov dobri, stari, retuđmanizirani HDZ ili Kristićev građansko-seljačko-radnički bućkuriš; a po kolumnistima samo ove potonje.

A genij dubrovačkog (političkog) puka je na ovim izborima još jednom pokazao da je iznad svoje i političke i intelektualne i novinarske reprezentacije. Najprije ih je više od pola poručilo političarima da nisu dostojni njihove nedjeljne šetnje do obližnjeg birališta. A oni što su se prošetali, baš suprotno katastrofičnim zaključcima citiranih kolumnista, ponudili su tračak svjetla u otužnu hrvatsku političku pomrčinu. U (za)danim okolnostima, primjenjujući onu Pometovu odnosno Držićevu da „trijeba je bit pacijent i ugodit zlu brijemenu da se pak dobro brijeme uživa“, rekao bih da je dubrovački politički narod izvojevao izbornu pobjedu rezultatski izraženu s 3 : 1. Stari i (pre)dobro poznati mu HDZ ostao je na razini „više sile“ – one četvrtine biračkoga tijela pretežno brdsko-planinskog podrijetla koji će glasati i za „štap od metle“ (Pavičić) ako ga HDZ kandidira; dakle dobio je u gradskom vijeću 2-3 mandata manje nego su najveći pesimisti u njihovim redovima očekivali, a ja se pribojavao. S druge strane, baš to što sam se pribojavao da će dobiti HDZ, pa i više od mojih najoptimističkijih očekivanja polučio je Vlahušić i njegova lista kakve-takve, zbrda-zdola sklepane, ali ipak jedine koliko-toliko ozbiljne ljevice koja je ponuđena Dubrovčanima na ovim izborima. Treću, najneočekivaniju i najspektakularniju lekciju Dubrovčani su održali „srđevcima“ poručivši im da su oni ipak više ZA Vlahušića, a pretežno protiv onih koji su načelno PROTIV svega, pa i Vlahušića. Jedino što (me) stvarno zabrinulo je daljnjih 600-700 (pot)kupljenih sljedbenika lika i djela Pera Vićana i njegove jedine stvarno nezavisne, tj.ni o kome osim o njemu samom i njegovom voluntarizmu ovisne liste, a koju je formalno istaknula njegova fantomska stranka karikaturalnog imena Dubrovački demokratski sabor. Po karikaturalnosti, dragi splitski kolumnistički prijatelji, prispodobiva s vašim Kerumom i njegovom Hrvatskom građanskom strankom. I tu vam ta usporedivost prestaje, jer je neprispodobivo Dubrovčanima da bi za svoga gradonačelnika izabrali tipa poput Vićana ili Keruma.

Dakle, dragi splitski, zagrebački, hvarski, američko-povratnički i ostali prijatelji što toliku brigu brinete o (političkoj) sudbi moga Grada, eto vam dubrovačkih političkih parametara, pa ih usporedite sa svojim baldasarima, kerumima, bandićima i kusinicama. I znate li kako glasi dubrovačka inačica splitske uzrečice „Ća pizdiš kad nisi iz Splita“? Što prdoklačiš, kad nijesi iz Grada!

A glavni krivci što rezultati dubrovačkih izbora nisu bili još bolji smo mi, dubrovački slobodno (politički) misleći tzv. „intelektualci“, ili da budem do kraja samokritičan, ja, Darko Kaciga, jer nijesam uspio, a pokušao sam, okupiti grupu relevantnih sugrađana koji bi Dubrovčanima ponudila alternativu u smislu konstruktivnog demokratskog korektiva agilnog, neumornog, ambicioznog, ali i autokraciji sklonog Vlahušića.