ŠTO MOŽE LOŠE KRENUTI U 2021.?

Izdvajamo

• I zato jedino ozbiljno pitanje nije što može loše krenuti u 2021., jer odgovor je očigledan – sve – nego postoje li unutarnji ljudski resursi za preobrazbu društva. Desetljećima pojedini slobodno misleći pojedinci, mediji i organizacije u debeloj manjini ukazuju na potrebu da se životu prida odgovarajuće značenje i vrijednost umjesto inertnog bauljanja gomile od nemila do nedraga u potrazi za opstankom. Izgraditi društvo koje može moralno opstati.

Povezani članci

• Kako je sedma sila položila čista pera za prljave pare
• Bešlin: BiH će opstati u svojim istorijskim i međunarodno priznatim granicama
• Božica Jelušić: O STARCIMA I PRAVU NA LUDOST
• Ognjen Kraus i Miki Maus
• Umete li da brojite?
• U samostanu predstavljena lista “Top 100 hrvatskih Jugoslavena”

Foto: Antonio Bronic/Reuters

U redu, postoji stečeno povijesno političko iskustvo i specifičan mentalitet naroda s ovih prostora, ali zdrav razum i moralno korektan karakter nisu specifikum proteklog doba. Ponudimo banalan primjer; moderna katolička Crkva djeluje kao korporacija na monopol s duhovnim vrijednostima, iako bi trebala biti vrijednosna vodilja posrnulom društvu. I manje je poznato da u jeku sanacije katastrofalnog potresa u Petrinji, Crkva jedino što je učinila da je otvorila račun pri Caritasu za postradale i istodobno održava pregovore s hrvatskom Vladom o sanaciji župnih objekata zahvaćenih potresom?! Nisu se čak udostojili odgoditi pregovore ili obnovu župnih objekata financirati iz unutarnjih, obilnih financijskih resursa i reći “pošaljite taj novac potrebitima”.

Mučno mi je bilo u mutnoj pličini programatskih propovijedi “svjetlosti i nade”, ciljanih potrošačkih reklama i političke samopromocije pronaći temu koja bi izdržala test ljudske i profesionalne kušnje. Ipak, poštujući pseudotradicijske vrijednosti naroda što hini dobro i krepki život prema religijskim uzusima, točnije, principima prihvatljive grešnosti, suzdržao sam se od javno izrečenih teških riječi i psovki iako su na mene imale efekt dvadeset minutne reklame za teleoperatera usred filmske premijere.

Slutio sam zlo, gori od proroka, sve sam to već vidio. Ubi nas osobna dobrota svedena na sitni profit i gadnu psihopatologiju.

No, za taj brutalni uvid u stvarnost nisu mi bile potrebne nadnaravne sposobnosti, otprilike jednako kao i predmetu neodgovornom za svoju putanju, samo je bilo potrebno točno iščitati linearnu jednadžbu života, događaja i ljudi. U godini proteklih katastrofa prešućena je neprirodna smjena generacija, pomrlo je na desetke bliskih nam ljudi i idola, od Čepa do Maradone, mladi ljudi nadohvat priželjkivanog zlatnog ćupa prešutno su uzeti preko noći. Vele antropolozi “ratna generacija potrošila je svoju biološku supstancu”, nitko im niti zbogom nije rekao.

No, desetljeća okrutnih laži, puzajućeg terora i vlastodržačke arogancije u balkanico hipertempu pohlepe metastazirala su svom snagom na unutarnje organe, meko tkivo društva. I nije riječ o apokaliptičnoj viziji, niti o šankerskom trenutku nadahnuća, kamoli nadrealnom trenutku vjerske dijagnostike.

Jer, vjera je nepoderiv potplat za onog koji ne napreduje i zadnji čavao u lijes zdravog razuma. Morali smo loše skončati, riječ je o pukoj aritmetici, ne o katekizmu. Čovjek je demon Boga, zatr’o ga je svojom verzijom dobrote.

I štono bi točno prikazali u karikaturi Charlie Hebdoa tri Proroka koji zloslutno mudruju pred Josifovom štalicom “što još može loše krenuti u tekućoj godini”, a Josif na proročko zaprepaštenje razgaljeno objavljuje urbi et orbi “Djevojčica je!”.

Stvarno, što je moglo loše krenuti u 2020?

ZAŠTO SMO PREŠUTJELI SVE BITNO?

I sad da ne razvijam genezu od pčela, peludi, tučka i Kulin bana, dovoljna je i kratka retrospektiva događaja za argumentaciju jer zaboravljeni i mrtvi ionako nemaju namjeru pričati osim primjerom dok živi svjedoci glasno šute.

Naravno ne pada mi na pamet poput strvinara željnih medijske pažnje za pandemiju i elementarne nepogode optužiti svjetske urotnike i ponuditi “točnu lokaciju i vrijeme novih potresa”, ali teško je ne primijetiti da smo unatoč razornoj snazi prirodnih sila imali na desetke prilika biti boljim ljudima i sve smo ih predvidljivo propustili.

Kad su se pojavili prvi migranti tuzemna javnost nudila je srcedrapataljske priče izuzete od stvarnosti, nudili empatiju i bolne analogije donedavnih prognaničkih iskustava. Čim su se arapski prognanici pojavili u većem broju i sa stvarnim životnim potrebama, opasali smo ih bodljikavom žicom, netragom potrošili europska sredstva za njihovo zbrinjavanje, a postrojbe specijalne policije gađali ih bojevom municijom kao divlje veprove iz helikoptera dok su im dojučerašnji uplakani “dobrotvori” izbijali kolcem Allaha iz kostiju. Sve počinjeno zlo prikrili smo preuzetom kovanicom “migranske krize” i višim principima nacionalnog održanja.

Kad se pojavila pandemija COVID-a 19, borbeno smo pozivali na jedinstvo naroda i propagirali politiku “međusobnog povjerenja i odgovornosti”, a da bi već sutra prodavali humanitarnu pomoć na tržištu, brze medicinske testere, denuncirali i distancirali se od susjeda dok smo gomilali trupla zbog “održanja gospodarstva”. Jasno, niti jedna od elementarnih činjenica o pandemiji nije spriječila vlast i narod da rade što im se prohtije.

I da sad ne bojim crnim monokromiju otužne stvarnosti, dovoljno je reći da se prašina u Petrinji još nije slegla, a javnošću i novinarskim krugovima kruže neobjavljene “off the record” priče o organiziranim skupinama koji pljačkaju domove žrtava. I nisu to učinili dežurni krivci Romi, niti migranti nego upravo punokrvni vlasnici domovnica. Raširena alibi filozofija “ima ljudi i neljudi” točna je upravo u onoj mjeri koliko odudara od čovječnosti jer nitko nema taj privilegij polovične tolerancije usred katastrofe.

U zapaženom obraćanju javnosti ugledni astrofizičar dr. prof. Dejan Vinković upravo proziva akademsku zajednicu kao odgovornu zahtijevajući njezinu temeljitu reformu jer je riječ o “priučenim diletantima nedostojnih titula i funkcija koje obnašaju” i ujedno zahtijeva “moralni restart društva i vrijednosnog sustava zajednice”.

Da i vlast i Crkvu i sve vodeće protagoniste nehumanog sustava vrijednosti podržava taj isti narod koji će sutra proklinjati Bill Gatesa i nikada vlastiti lik u zrcalu.

ŠTO JOŠ LOŠE MOŽE KRENUTI U 2021.?

I kad bi čovjek mogao reći “dobro, nismo se snašli, ali naučili smo na bolnom iskustvu vlastite kože važnu životnu i moralnu lekciju”, bio bi sklon dobrohotno slegnuti ramenima i okrenuti čisto bijelu stranicu povijesti. No, kako krivo nasađeno drvo, prepušteno inerciji prirodnog opstanka, cijepiti da ne djeluje kao nametnik nego plodonosna biljka? Kako društvo i narod koji se tako skladno isprepleće s patologijom vlasti resetirati u cijelosti? Jer, moral je arbitrarna kategorija, svatko je spreman ustvrditi da s obnovom treba krenuti upravo od čovjeka koji stoji do njega.

U redu, postoji stečeno povijesno političko iskustvo i specifičan mentalitet naroda s ovih prostora, ali zdrav razum i moralno korektan karakter nisu specifikum proteklog doba. Ponudimo banalan primjer; moderna katolička Crkva djeluje kao korporacija na monopol s duhovnim vrijednostima, iako bi trebala biti vrijednosna vodilja posrnulom društvu. I manje je poznato da u jeku sanacije katastrofalnog potresa u Petrinji, Crkva jedino što je učinila da je otvorila račun pri Caritasu za postradale i istodobno održava pregovore s hrvatskom Vladom o sanaciji župnih objekata zahvaćenih potresom?!

Nisu se čak udostojili odgoditi pregovore ili obnovu župnih objekata financirati iz unutarnjih, obilnih financijskih resursa i reći “pošaljite taj novac potrebitima”.

Svako iole uređeno društvo izložilo bi nesmiljenoj kritici Crkvu i Vladu za dogovor kada mali gradovi i općine izdvajaju nemala sredstva iz okrnjenih proračuna za humanitarnu pomoć Petrinji. Ne, na ovim prostorima taj isti narod i društvo će se propeti na zadnje noge ukoliko vodeće državne i moralne institucije izvrgnete kritici, kontrolirani mediji složno prešutjeti anomaliju, a kritičari će proživjeti osobnu kalvariju kao “odnarođeni strani plaćenici”.

I sve dok sustav vrijednosti visokog reda bude tako postavljen, drvo će biti krivo nasađeno.

I zato jedino ozbiljno pitanje nije što može loše krenuti u 2021., jer odgovor je očigledan – sve – nego postoje li unutarnji ljudski resursi za preobrazbu društva. Desetljećima pojedini slobodno misleći pojedinci, mediji i organizacije u debeloj manjini ukazuju na potrebu da se životu prida odgovarajuće značenje i vrijednost umjesto inertnog bauljanja gomile od nemila do nedraga u potrazi za opstankom. Izgraditi društvo koje može moralno opstati.

Ipak, zalud sav taj trud, da nam Stvoritelj osobno objavi Apokalipsu i pošalje istovremeno kugu, ebolu & skakavce, jaukali bi i naricali nad sudbinom tražeći uzrok u “strancima”, nepoželjnim sve dok im ne bi mogli prodati turističke paket aranžmane.

I zaželio bih svima sretnu novu godinu kad bih bio siguran da je već nismo prodali ispod cijene.