Što je babi milo, to se babi snilo…

Izdvajamo

• Ne samo što Vidović-Krišto nije u prvih desetak dana, nego neće ni u cijelu mandatu - neovisno o tomu koliko će trajati - pa ni u nedajbože drugom ili trećem životu neće biti „najpopularnija političarka u Hrvatskoj“. Jer naprosto nije taj kapacitet. Ni Hrvoje Zekanović, Željko Glasnović, Stevo Culej, redikulozni Ivan Pernar, Miro Bulj, Nikola Grmoja i takvi u prošlom saborskom sazivu nisu bili ni blizu kvalifikativu „najpopularnijeg političara u Hrvatskoj“, iako su iskakali iz svake paštete i znali valjati nebuloze kakve ne bi pojeo ni pas s maslom. Izvjesna apologetkoinja u izvjesnom aplogetskom mediju radikalne tzv. desnice mora pod hitno iliti žurno, kako se „pravilno“ sada u Bijednoj Našoj kaže na rvackomu, mora oftalmologu radi određivanja joj pomagala za kroničnu slabovidnost. Nije valjda i tu posrijedi, doduše, dobar vid, ali ordinarna polit-ideološka muka tipa što je babi milo, to se babi snilo!?

Povezani članci

• ZA JAVNI RTV SERVIS U BIH GLUHONIJEME OSOBE NE POSTOJE
• Sarajevo na pravoj strani histerije: Zašto izostaje osuda Hamasa
• Majski dani
• Tanja Miletić Oručević: Vidimo li, čujemo li?
• Ako Čović ucjenjuje, ima i novih ‘igrača’
• Dubioza kolektiv poručila:Gladan Srbin, Hrvat, Bošnjak ili Ostali prije svega osoba praznog želuca, a tek nakon toga pripadnih nekog od konstitutivnih (ili nekonstitutivnih) naroda

Foto: Damjan Tadic/Cropix

„Neću podići ruku za imenovanje osobe (u povodu zastupničke prisege Vidović-Krišto, op. a.) koja je ugostila relativizatora Holokausta i na javnoj televiziji mrtva-hladna puštala tu propagandu, koja je izjavila da su 85 posto gay osoba pedofili sigurno neću podići ruku“, napisao je Bojan Glavašević na Twitteru. „I sve ostale zastupnice i zastupnici trebali bi se pitati što to o njima govori, ako to učine.“ A tko će komu, nego svoj svomu, pa se u iskrenje samozvano ubacila notorna Željka Markić eda bi Karolinu Vidović-Krišto uzela u zaštitu. Kao, tzv. lijeva, „pseudoliberalna politička scena ima dvostruka mjerila“. Sic transit. Za Karolinu Vidović-Krišto i njezine, za ono za što se zalažu i čime se legitimiraju bez imalo srama i skrupula postoji samo jedno mjerilo – nazadno je i neprihvatljivo. Te polit-ideološke (bez)vrijednosti nemaju potenciju prepraviti Bijednu Našu u Lijepu Našu. I amen, ili točka. Kako tko voli 

Marijan Vogrinec

Čime bi se „hrvatski narod“ (sic transit), a nehrvatski još i više zabavljao u svojim tzv. malim, običnim i čemernim svakodnevicama Bijedne Naše da im u epidemiološki razmaknutim zastupničkim sjedalicama najvišega, je li, predstavničko-zakonodavnog tijela, tzv. Visokog doma, opet ne sjedi Hrvoje Zekanović, pa u dijagonali par metara dalje Nikola Grmoja i Miro Bulj, nadesno im pak Anka Mrak-Taritaš i Arsen Bauk – kojima se oštar jezik vidi već iz očiju, dok još nisu ni zinuli – a među njima novopečeni janjičari Karolina Vidović-Krišto, Katarina Peović, Tomislav Tomašević… Jamačno će se otpisani iz Desetog saborskog saziva Željko Glasnović i Stevo Culej, pa i izborno preživjeli Hrvoje Zekanović morati jako crvenjeti zbog količine ideološke zajedljivosti, „nacionalne osviještenosti“, rodne pravovjernosti, pro life i protu-LGBTQI zauzetosti, beskompromisnosti i jurišničkog žara pod vjetrenjačama, etc., sabijenih u njihovom alter egu  Karolini Vidović-Krišto. Svi su oni mlaka voda prema „strah i trepet ženi“ koja je – ako se po jutru dan poznaje – netom što je položila zastupničku prisegu nakanila izuvati iz cipela tzv. lijevu liberalu i vladajuću HDZ-ovu svitu „s njom u kompi“? Nemilosrdno i svim (ne)dopuštenim sredstvima, znanim već iz „mog obračuna s njima“ na HRT-u, sudovanjima, etc.?

Mudar je pûk davnih dana izmislio prigodnu posprdnicu – što je babi milo, to se babi snilo – za karikaturalno busanje u prsa pijanog zeca što larma naokolo da upravo ide isprebijati lava. Ima se lav, je li, gadno unerediti u gaće čim čuje zekanovu prijetnju i smjesta banuti u mišju gdje će se uz Jerryjevo dopuštenje skutriti od straha u najudaljenijem kutku!? Dobro, ima vic-posprdnica i nastavak u susretu „junačine“ s lavom – „oprosti lave, popio sam, pa pričam gluposti“ – što jest indikativno i za saborsku storiju u kojoj kakva-takva demokracija u Bijednoj Našoj pušta narodnom izaslaniku/ci i jezivo mlatiti kojekakvu praznu slamu, ali i vlasniku gumna začepiti nos, okrenuti glavu od zagušljive prašine i odmahnuti rukom. Što je premijer Andrej Plenković s tzv. stabilnom većinom doktorirao još u Devetom sazivu tzv. Visokog doma. Tzv. lijevi liberali sa srodnicima u parlamentarnoj obitelji – kojima samo pod uvjetom propasti svijeta može pasti na pamet „kompa“ s Plenkovićevim tzv. light HDZ-om – također su obdareni provjereno učinkovitim alatom: vrati istom mjerom, jer istina najviše boli. Tako je to na Balkanu, i još će biti vrag zna koliko dugo.

Najpopularnija političarka? Sic transit

„U svega desetak dana svojim je djelovanjem u sabornici, Karolina Vidović Krišto uspjela postati najpoznatija političarka u Hrvatskoj, s jedne strane desnica u njoj vidi svoju novu, britku heroinu, s druge joj strane ljevica lijepi etiketu kontroverzne političarke nazivajući je pogrdnim imenima uz stigmu marginalne desničarke“, slavodobitno piše prijateljski joj portal radikalno desnih, „nacionalno osviještenih“ uređivačkih gena i vlasništva koji zauzeti novinar i publicist Drago Pilsel naziva govno.hr. „No, Vidović Krišto u svakom je slučaju uspjela skrenuti pažnju na sebe i izazvati žestoke polemike, a osim što žari i pali u sabornici, Krišto je uspjela iz cipela izuti i komunikacijskog stručnjaka Krešimira Macana koji je zbog nje napustio studio emisije Otvoreno, nazvavši je pritom spodobom. Oni koji Karolinu Vidović Krišto dobro poznaju tvrde da ona uistinu jest borbena, pravedna, ali i izrazito obrazovana žena te ne dvoje da će baš ona biti jedna od zastupnica o kojoj će se u ovom sazivu Sabora najviše govoriti. Osim toga njeni bliski prijatelji kažu da je ona na kritiku spremna, te da ih očekuje, ali unatoč tome Krišto je tvrdoglava, od svojih stavova ne odustaje, a u Sabor je došla kako bi govorila o temama koje se godinama prešućuju.“

Ne samo što Vidović-Krišto nije u prvih desetak dana, nego neće ni u cijelu mandatu – neovisno o tomu koliko će trajati – pa ni u nedajbože drugom ili trećem životu neće biti „najpopularnija političarka u Hrvatskoj“. Jer naprosto nije taj kapacitet. Ni Hrvoje Zekanović, Željko Glasnović, Stevo Culej, redikulozni Ivan Pernar, Miro Bulj, Nikola Grmoja i takvi u prošlom saborskom sazivu nisu bili ni blizu kvalifikativu „najpopularnijeg političara u Hrvatskoj“, iako su iskakali iz svake paštete i znali valjati nebuloze kakve ne bi pojeo ni pas s maslom. Izvjesna apologetkinja u izvjesnom apologetskom mediju radikalne tzv. desnice mora pod hitno iliti žurno, kako se „pravilno“ sada u Bijednoj Našoj kaže na rvackomu, mora oftalmologu radi određivanja joj pomagala za kroničnu slabovidnost. Nije valjda i tu posrijedi, doduše, dobar vid, ali ordinarna polit-ideološka muka tipa što je babi milo, to se babi snilo!?

Tvrdoglavost u zastupanju „svojih stajališta“, pače borbenost, je li, glede i u svezi, odnosno pravednost kao kategorija što izvire iz „svojih stajališta“ nije apriorna bjanko preporuka Vidović-Krišto da je zrela/kadra baviti se tzv. visokom politikom za opće dobro i na kvalitetan način. Inteligentan čovjek – bez obzira na stupanj svoje formalne naobrazbe („Vidović-Krišto je izrazito obrazovana žena“; kao da u Saboru nema i obrazovanijih od nje na svim stranama polit-ideološkog spektra) – znat će korigirati ili pak sasvim promijeniti, čak prihvatiti sasvim suprotna stajališta svog kritičara, ako ga ovaj argumentima uvjeri da nije u pravu. Tvrdoglavost ustrajanja u krivu uopće je loša ljudska karakteristika. Osobito u političara može biti i kobna karakterna sastavnica, jer ti ljudi utječu na javnost, participiraju ili samostalno odlučuju o tuđim životima. Nečija tvrdoglavost, borbenost i poštenje u zastupanju „svojih stajališta“ – kada su pogrešna, zastarjela ili zbog kvarnosti odbačena – nisu poželjna legitimacija za produktivno, je li, bavljenje politikom koja zadire u tuđe živote, slobode i već postignute demokratske standarde civiliziranog/suvremenog svijeta.

Itekako su već šire poznata i općenito negativno ocijenjena stajališta tzv. neovisne zastupnice Karoline Vidović-Krišto s liste Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Ta su stajališta prije cca pet godina tu kontroverznu novinarku stajala otkaza ugovora o radu i sudovanja s vodstvom HRT-a (gdje je zaposlena od 1996. godine) te povratka kroz prozor u medijsku tzv. javnu kuću, pa oduzimanjem podrubrike „Semafor“ (pregled medija, petkom) u HTV-ovom „Dobrom jutru, Hrvatska“, ali i inim premještajima zbog rodnih, ideoloških, povijesnokrivotvoritreljskih, fake news i soliranja druge vrsti što su kompromitirala uređivačku politiku za koju HRT polaže račun Hrvatskom saboru i javnosti (ubire pretplatu/harač cca 1,4 milijarde kuna godišnje). Samovoljna istrčavanja pred rudo ne dolaze u obzir.

Noga iz emisije…

„Novinarska karijera Karoline Vidović Krišto prilično je kontroverzna“, pisao je riječki Novi list u svibnju u povodu njezine kandidature na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore ne bi li šira javnost saznala tko je i što je žena koja novinarske konflikte u branši i javnosti želi zamijeniti „tvrdoglavom borbenošću“ u tzv. Visokomu domu gdje će, tvrdi rečeni radikalan tzv. desničarski portal, „govoriti o temama koje se godinama prešućuju“ (sic transit). „Prije pet godina je dobila otkaz na Prisavlju zbog navodnih uvreda na račun tadašnjeg direktora Gorana Radmana, ali je sud naknadno odlučio da je otkaz bio nezakonit te ju vratio na posao. Posljednji je put pažnju javnosti privlačila u vrijeme dok je radila u emisiji ‘Dobro jutro, Hrvatska’, gdje se znala isticati određenim ekstremističkim stavovima i širenjem nekih dvojbenih vijesti, od kojih neke komotno mogu i u ‘fake news’ ladicu. Primjer je bila izjava kako se u Hrvatskoj čak 93 posto žena starijih od 20 godina odlučuje na abortus.

Prije dvije godine je maknuta iz te emisije, nakon posljednjeg skandala i ugošćivanja u emisiji Igora Vukića, koji je u programu mrtvo-hladno pričao kako je Jasenovac bio radni logor u kojem se nisu provodila masovna ubojstva. Vukić je, podsjetimo, autor knjige ‘Radni logor Jasenovac’“ (koji je notorni proustašluk i povijesno krivotvoriteljstvo s punih 30.000 kuna – sramotno, novcem poreznih obveznika – sufinanciralo čak i Ministarstvo hrvatskih branitelja, op. a.). Vidović-Krišto je tada također mrtva-hladna s odobravanjem slušala i ničim nije reagirala na neviđene laži kojima se na javnoj televiziji vrijeđalo zdrav razum. Takva osoba – istina, predstavnica isto takve nakaradne svijesti u Bijednoj Našoj o stanju bolesti ustaškog tzv. NDH, poraću i svjetonazorskim pitanjima – zaista će biti zapažena u sabornici po ispadima (npr. matematički genijalan o „tri polovice“ obnove potresom oštećenog Zagreba), ali ni po čemu pametnom i korisnom za opće dobro. Pljeskat će joj oni što su joj udijelili 5524 preferencijalna glasa u IX. izbornoj jedinici od ukupno cca 3,8 milijuna birača, zadrtiji klerikalci i ljuti proustaški nostalgičari što se probrano sramote u lokalnoj tv „Bujici“ osuđenog narkomana koji je kokainom plaćao prostitutke. To je polit-ideološki i svjetonazorski (polu)svijet kojemu je kakva-takva RH demokracija dala riječ i trbuhozboriti nazadnjaštvo, zabrane i prijetnje čak pred mikrofonom i tv-okom na Markovom trgu.

Karolina Vidović-Krišto nije makar tko u ekstremističkom (polu)svijetu, pa će ju medijski kroničari predstaviti široj javnosti – koju to uglavnom nema zašto zanimati – podatcima da je predsjednica Upravnog odbora nekakve Zaklade za hrvatsku povijest, bila je članicom Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog (sic transit; dok je Vijeće bilo leno dozlaboga ispolitiziranoga sisačkog biskupa Vlade Košića, intimusa, je li, ratnog zločinca Darija Kordića, osuđenog u Haagu na maksimalnu kaznu od 25 godina prdekane), autorica je dokumentarca „Vaši vas ne žele“, informativne emisije „Hrvatska kronika BiH!, putopisnog serijala „Moje radno mjesto“ i mozaične emisije „Slika Hrvatske“. Za svoj je rad primila međunarodnu nagradu „Global leadership Award“, nagrade „Žena godine „HAZU-a u dijaspori, „Osoba godine“ Udruge hrvatskih branitelja i Zajednice povratnika i useljenika Karlovačke županije te Plaketu sv. Stošije Zadarske nadbiskupije za obranu ugroženih, osobito djece.

Ta žena zmijskog jezika – koju je Krešimir Macan nazvao spodobom i na sramotu HTV-ovog „Otvorenog“ napustio studio budući da medijska tzv. javna kuća poziva gošću koja ne zna za kulturan/argumentiran dijalog niti se voditelj pokazao zrelim držati u rukama uzde svoje emisije – kako tvrdi rečeni krajnje apologetski portal, u Hrvatskom će saboru „problematizirati rad hrvatskih institucija, dovoditi u pitanje političku kastu, a uz to bez dlake na jeziku prozivati sve one političare koji ne rade u interesu hrvatskog naroda“. I…, tko o čemu, Vidović-Krišto je već „s prvim danima zasjedanja Sabora problematizirala zločine nakon Drugog svjetskog rata, ali i progovorila o pobačaju“. Tooo, toooo se traži, likuju zapjenjeni fanovi ljutite i „izrazito obrazovane“ žene (magistrirala novinarstvo) koja će, je li, „tvrdoglavo, borbeno i pravedno brani svoja stajališta“, izuvati iz cipela te pokazati svima u sabornici čija mati crnu vunu prede. Nedvojbeno, nikom neće biti lako s tom teškom saborskom zastupnicom.

Dvostruki kriteriji? Ma dajte…

Za razliku od komotne Brune Esih, istomišljenice joj iz Devetog saziva tzv. Visokog doma koja se u četiri godine mandata nije zabunila makar zinuti o čemu važnijem na dnevnom redu, saborska će administracija biti prisiljena i podebljati ionako debelu plaću Karolini Vidović-Krišto, jer će joj zastupnički jezik na pogon neukrotivog ega raditi i – prekovremeno. Dakako da debelo pretjeruju radikalni tzv. desni mediji tvrdnjom kako je njihova novopečena saborska zastupnica „probudila hrvatsku političku scenu“. Ta scena barem pola godine trpi gadnu nesanicu, ne samo zbog pandemije bolesti SARS-CoV-2, okončanja hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a i novog financijskog tzv. okvira Unije za sljedećih sedam godina, etc. Ponajmanje je ta politička scena potrebita budnice Karoline Vidović-Krišto od koje ni njoj samoj nije dobro, niti će biti, jer nikog ne dira već poznato mlaćenje prazne polit-ideološke i svjetonazorske slame. Od toga se ne mogu platiti režije ni napuniti tanjur obitelji. I medijska, je li, svaka luda ima svoje veselje, pa i fatamorganisti koji u Vidović-Krišto vide uskrsnulu – heroinu, junakinju hrvatsku Ivanu Orleansku… Ma kakva vražja heroina, Željko Glasnović i Ivan Pernar u istoj suknji!

„Neću podići ruku za imenovanje osobe (u povodu zastupničke prisege Vidović-Krišto, op. a.) koja je ugostila relativizatora Holokausta i na javnoj televiziji mrtva-hladna puštala tu propagandu, koja je izjavila da su 85 posto gay osoba pedofili sigurno neću podići ruku“, napisao je Bojan Glavašević na Twitteru. „I sve ostale zastupnice i zastupnici trebali bi se pitati što to o njima govori, ako to učine.“ A tko će komu, nego svoj svomu, pa se u iskrenje samozvano ubacila notorna Željka Markić eda bi Karolinu Vidović-Krišto uzela u zaštitu. Kao, tzv. lijeva, „pseudoliberalna politička scena ima dvostruka mjerila“. Sic transit. Za Karolinu Vidović-Krišto i njezine, za ono za što se zalažu i čime se legitimiraju bez imalo srama i skrupula postoji samo jedno mjerilo – nazadno je i neprihvatljivo. Te polit-ideološke (bez)vrijednosti nemaju potenciju prepraviti Bijednu Našu u Lijepu Našu. I amen, ili točka. Kako tko voli.