Stjepan Mesić: Od Milanovića očekujem bespoštednu borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala

Povezani članci

• Dežulović: Mujo u Zenici, a Muzej u Sarajevu
• Komemoracija za obitelj Zec
• Sarajevo gori, a studenti spavaju zimski san
• Muamer Brekalo: (R)evolucija u nama
• Intervju – Esad Bajtal: Defanzivna identifikacija obespravljenih etno-podanika sa svojim etno-tlačiteljima
• NOVA POLITIČKA PARADIGMA ILI POTPUNI RASAP BH DRUŠTVA I DRŽAVE??!

Bolje je početi šturo, pa od toga graditi dalje, nego startati euforično, a poslije toga razočarati.

Razgovarala: Marija Stojanović- Danas

Milanović je realist i pragmatičar. Ne možete od njega očekivati da zaboravi Vučićevu prošlost, ali i te kako možete očekivati spoznaju da je taj čovjek sada na čelu Srbije, da je Srbija susjedna država s kojom imamo neke neriješene probleme, ali koja je za Hrvatsku iz niza razloga važna, pa zato treba očekivati Milanovićevu spremnost za otvorene razgovore s predsjednikom Srbije. Bez ikakvih preduvjeta i bez poticanja lažnih nadanja, ali s iskrenom željom da se odnosi dviju država unaprijede, kaže u razgovoru za Danas Stjepan Mesić, bivši predsednik Hrvatske, upitan kako komentariše „šturu“ čestitku predsednika Srbije Aleksandra Vučić novoizabranom predsedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću, kao i Milanovićevu retoriku o Vučiću tokom izborne kampanje. Podsetimo, novi lider Hrvatske nazvao je srpskog predsednika „ratnim kabadahijom“.

Šta očekujete od izbora Milanovića za predsednika Hrvatske?

Očekujem, prije svega, da ispuni ono što je obećao u kampanji. To znači da pokaže kako je zaista predsjednik s karakterom i da vuče poteze koji će Hrvatsku pretvarati u normalnu zemlju. Da budem i malo konkretniji: najveće pomake očekujem u jednome od područja na kojima predsjednik ima izvorne ustavne ovlasti, a to je vanjska politika. Volio bih kada bi Milanović čvrsto usidrio Hrvatsku u evropsku luku, održavajući, naravno, i dalje dobre odnose sa Sjedinjenim Državama, ali ne na način da Hrvatska ostavlja dojam kao da je jedna od američkih saveznih država. Svjesno malo pretjerujem, ali mislim da je jasno što želim reći. Volio bih kada bi Hrvatska, kroz usta svojega predsjednika, imala jasan i definiran stav prema ključnim problemima današnjega svijeta, ne čekajući stav nekih drugih, kada bi bila otvorena prema svima koji su spremni na ravnopravnu suradnju s njom, kada bi zauzela jasnu poziciju protiv bilo čije hegemonije i dominacije, a za ravnopravne odnose među državama. Svakako očekujem da u regiji novi predsjednik politiku konfrontacije zamijeni s politikom suradnje.

A šta očekujete od njega na unutrašnjem planu?

Na unutarnjem planu očekujem bespoštednu borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, ostvarivanje predizbornog obećanja da se u Hrvatskoj nitko neće i ne smije osjećati kao „drugi“, dakle puna ravnopravnost svih građana, bez ikakvih rezervi i iznimki. Napokon, ali nikako i najmanje važno, očekujem i želim da novi predsjednik vrati antifašizmu ono mjesto u hrvatskom društvu koje mu pripada, kako s obzirom na prošlost, tako i imajući u vidu jačanje populističko-neofašističkih tendencija u sadašnjici.

Da li će promena na predsedničkoj funkciji uticati na srpsko-hrvatske odnose?

Trebala bi na to utjecati. Ako doista dođe do promjene kursa hrvatske politike u regiji, ako Hrvatska odustane od suludih priča o izlasku iz regije, ako shvati i počne se tako i ponašati, da su odnosi sa susjedima – politički, ekonomski i svaki drugi, temelj promišljene vanjske politike koja će Zagrebu dati određenu težinu ne samo u regiji, nego i u Evropi, onda bi se to, naravno, trebalo pozitivno odraziti i na srpsko-hrvatske odnose. Suvišno je i reći da to podrazumijeva i partnera na drugoj strani.

Mogu li u skorije vreme da odnosi Srbije i Hrvatske budu na nivou onih iz vremena kada su predsednici bili Tadić i Josipović?

Odnosi Tadić – Josipović bili su idila bez konkretnih rezultata. Dobri, čak prijateljski odnosi dvojice predsjednika nisu se pretočili u bitne pomake u odnosima. Mislim da treba početi od početka, otprilike kako sam ja počinjao u vrijeme predsjednika Koštunice, a nastavio s Tadićem. A proteklih pet godina najbolje je „staviti na stranu“, zanemariti, praviti se kao da ih nije bilo. To je izgubljenih pet godina. Sada treba nadoknađivati i ispravljati. Da se može – može se. Hoće li se htjeti, i to ne samo na jednoj strani, to ćemo tek vidjeti.

Kako komentarišete aktuelne trzavice na liniji Srbija – Crna Gora?

Nezahvalno je komentirati odnose trećih zemalja. Siguran sam da te trzavice nisu od koristi ni Srbiji, ni Crnoj Gori i da dugoročno ne odgovaraju interesima nijedne od tih dviju država. A ne samo da je krajnje opasno, i to za cijelu regiju, nego je i neprihvatljivo da se Beograd na bilo koji način miješa u unutarnje stvari Crne Gore, ili da na bilo koji način daje podršku onim krugovima u Crnoj Gori koji bi željeli rušiti aktualnu vlast. Zna se kako se rješavaju sporovi u parlamentarnoj demokraciji. I vrlo se dobro zna da bi bilo kakvo podrivanje vlasti u jednoj državi regije, a uz izravno ili neizravno sudjelovanje neke druge države, bilo ravno zapaljenom fitilju na bombi.