Stipe Mesić o savezu crkve i desnice, neotuđmanizmu, Josipoviću…

Povezani članci

• „Domoljubi“ naprijed, ostali stoj?
• SIGURNE KUĆE
• Šta bi rekao rahmetli Samaranč?
• Bogu božje, državi svjetovno? Malo morgen, kaže zagrebački Kaptol
• Renato Baretić: Ne pitaj kome kamen leti, tebi leti!
• 70. godišnjica ZAVNOBiH-a: Sjećanje na Tita i heroje koji su pobijedili fašizam

“Crkva želi testirati dokle može ići u svojem nedvojbenom nastojanju da se nametne kao vrhovni arbitar u državi za sva pitanja”, rekao je bivši hrvatski predsednik Stjepan Mesić u intervjuu za Novi list.

Mesić tvrdi da se “kroz spor o zdravstvenom odgoju Crkva profilirala kao upravo idealni partner desnice”, dodajući da se “s razlogom može očekivati zajednička fronta Crkve i desnice na hrvatskoj političkoj sceni”.

Komentarišući nedavnu kontroverznu izjavu biskupa Valentina Pozaića u sklopu polemike oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, Mesić kaže: “Pozivanje na novu »Oluju« nije ništa drugo nego otvoreni poziv na pobunu protiv legalno izabrane vlasti. Jednako kao i pozivi nekih »ocvalih« diplomata koji poručuju braniteljima da je njihova odgovornost za Hrvatsku danas jednaka onoj s početka Domovinskog rata. To je recikliranje one iste platforme s kojom je na početku mojega predsjedničkog mandata izašla skupina generala. Ja sam tada reagirao, u interesu hrvatske države, jedino kako sam i mogao i morao: umirovio sam ih u roku od 24 sata. Takvu odlučnu reakciju vlasti na izjave poput ove koju ste naveli, za sada ne vidim. Mada, naravno, znam da vlast ne može biskupa poslati u mirovinu. Ali, ne treba ni šutjeti”.

Bivši predsednik Hrvatske osvrnuo se i na pozive Tomislava Karamarka za povratak HDZ-a izvornoj, Tuđmanovoj politici: “Svoditi tuđmanizam na hrvatsku samostalnost i podršku toj samostalnosti, ne odgovara povijesnoj istini i zato je neprihvatljivo. Jer, tuđmanizam je i promašena politika prema BiH, i paktiranje s Miloševićem, i kriminalna privatizacija, i nekažnjavanje počinitelja ratnih zločina s naše strane, i odsutnost progona onih koji su umiješani u korupciju, i – da dalje ne nabrajam. Želi li gospodin Karamarko zaista sve to?”.

A ne gleda sa simpatijama ni na ambiciju aktuelnog predsednika, gospodina Ive Josipovića, da proširi svoja ovlašćenja: “Vraćati se na one ovlasti koje je imao Tuđman, ili zagovarati to vraćanje, apsolutno je neprihvatljivo, jer bi to izmijenilo karakter političkog sustava u Hrvatskoj. Prestali bismo biti parlamentarna demokracija. Druga je stvar, a to govorim na temelju iskustva od deset godina na čelu države, da bi u nekim segmentima ovlasti predsjednika trebale biti povećane – ali samo zato da bi dale dodatnu težinu njegovoj toliko potrebnoj ulozi korektivnog faktora. To, i ništa više od toga”.