Steve Shipside: KAPITAL Karla Marxa – Moderna interpretacija ekonomskog klasika

Povezani članci

• Glad na baterijski pogon, a punjač u Bruxellesu
• Odlazak Ismeta Hadžiosmanovića: Doktor za kojim plače Herceg Bosna
• U ŠVEDSKOJ, NEMIRI
• Sekularna država ili teokratija – pitanje je sad
• Korona-migranti
• Armin Huseinović: O zidovima parlamenta

Nedvojbena je istina da korporativno organizirani svijet kapitala zapošljava više marketinških stručnjaka i tržišnih analitičara  nego što svi bosanski fakulteti iz svojih obrazovnih pogona izbace vjeroučitelja i nastavnika maternjih jezika na skučeno domaće tržište.

Trendovi su, naime, na svjetskopovijesnoj visini i na njenu dnu po svemu suprotni, pa je realno pretpostaviti da će kapitalistički način proizvodnje uvjeta života u Bosni tek postati prijemčiv za klasičnu marksističku analizu.

No, dok bosanska društvena i ekonomska zbilja ne doraste do predmeta koji zavrjeđuje ozbiljno radikalnokritičko promišljanje, nije zgorega u ove vrele kolovoške dane relaksirati se knjigom čiji naslov obećava a i prihvatljivog je broja stranica.

Doduše, potpisnika ovog prikaza podnaslov privukao je više nego sam naziv knjige. Sintagma moderna interpretacija nosi u sebi neki magnetizam koji mi je poremetio prioritete u čitanju što sam ih bio uspostavio za ljetni period te sam, na neki način, bio prinuđen zaviriti među liberalno-žute korice mekog uveza. Dijelom je tomu kriv i Terry Eagletone koji me, posve u duhu modernoga čitanja, uvjerio da je Marx bio u pravu i tako produljio rok trajanja iluziji da je s mukom izgrađivani svjetonazor ispravan.

U Shipside-ovu modernu tumačenju ekonomskoga klasika vidio sam priliku za utvrđivanje gradiva i usvajanje suvremenog znanstvenog instrumentarija za promišljanje recentne bh. zbilje, kad ono…

Ideja o pisanju ove knjige o modernim poslovnim idejama na temelju tumačenja Karla Marxa može se isprva učiniti izrazito perveznom.

Ovako, u Uvodu, započinje svoj self-help uradak Steve Shipside, autor još desetina sličnih, i već prvom rečenicom, na način prodavača magle koji su zavladali svijetom, moguću kritiku svoje moderne interpretacije Marxova djela kao zbiljski perverzne, Shipside prokazuje i obesmišljava kao apsurdnu, jer se ona,eto, može takvom samo isprva učiniti…

Sukus cijele ove knjižice sadržan je u Uvodu, pa iščitavanje 52 poglavlja od po dvije stranice svaki neće predstavljati nikakav dodatni teret u prtljazi za plažu. Oni koji nemaju želudac za perverzije mogu odustati već na sedmoj stranici.

Dakle, polazeći iz samoga srca perverzije, Shipsideova moderna interpretacija Marxova Kapitala sastoji se u tome da se ekonomski klasik i njegova kritička analiza političke ekonomije kapitalizma prevede u priručnik za vođenje poslovanja. Ta namjera trebala bi poslužiti kao ilustracija integrativne moći kapitala, a razložena na ciljeve knjige izgledala bi ovako:

1. U Marxovu mišljenju vidjeti samo još jednu funkciju kapitala (i kapitalisti mogu učiti od Marxa)
2. Predložiti alternativu revoluciji (briljantne ideje o načinima brobe protiv nepravdi u sustavu, a da se sustav ne dovodi u pitanje – marketinški trikovi, zapravo – razrađene u 52 poglavlja)
3. Radništvo kao subjekt revolucije zamijeniti modernim poslovnim čovjekom (upravlja ljudima i odgovoran je za svoj posao)
4. Umjesto kapitalizma dokinuti Marxovo mišljenje njim samim u formi novoga, održivog, mekog…, kapitalizma (postuliranje etike novoga kapitalizma:  etički konzumerizam, korporativna društvena odgovornost i poštena trgovina)

Cjelokupni sadržaj knjige obuhvaćen je sintagmom briljantne ideje, pri čemu nije posve jasno misli li autor na ideje preuzete iz Kapitala ili na svoju interpretaciju tih ideja. Ako je oboje u pitanju, onda se radi o laskanju samom sebi koje je posve na liniji neoliberalnog prodavanja magle. Riječima samog autora dok citira Googleovu krilaticu… ne želim biti zao i obezvrijediti briljantni naum autorov da unovči Marxa marketinškim trikovima dok otpuhuje prašinu sa svoga primjerka Kapitala samo zbog toga što meni nije palo na pamet da u vrijeme kreditne krize popnem se na tavan i razmijenim ono što pronađem za nečiji nekorišteni bicikl, izbjegnem zamjeranje s poslodavcem, pokrenem zadrugu i otvorim gostionicu, zapišem stvari koje mi povećavaju samopoštovanje, da se udružim sa svojim protivnicima, da najprije otplatim najgori dug, da ne umrem odmah nakon umirovljenja, da priznam stres onima koji me otresaju, popijem kavu s kolegama ako radim od jutra do mraka, da studiram filozofiju i prirodne znanosti, crknem od rada ko Japanci i za to crkavanje skrojim prigodan izraz, učim uz objed trikove povećanja produktivnosti i smanjenja troškova, isključim mobitel prije sastanka, prosuđujem osobu a ne beznačajne gluposti, uzmem policu osiguranja kad idem na skijanje, razmišljam lateralno…

Ove briljantne ideje čine, dakle, etiku novoga kapitalizma kao društveno-ekonomske forme koja je ostvarenja sna povlaštenih društvenih slojeva kojima Shipside i namjenjuje svoju knjigu. Ne dvojim da bi se među njima i ovdje moglo naći i čitatelja i poklonika Shipsideovih ideja, tim prije što ovdašnjim povlaštenicima, sirovim i grubim, imponira biti u društvu vrhunskoga intelektualnog sir Olivera koji se u poslovnoj mahali voli predstavljati kao Halilčić Europljanin.

Zoran Ljubičić