ENG
Stari most jedan od simbola grada na Neretvi: Primjer multikulture naših prostora
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Kako se ovih dana navršava dvadeset godina od rušenja Starog mosta tako ćemo i i napisati koji redak što uz činjenice koje bi mogle biti istinite, što kroz šalu, zavisi kako ko shvati najčešće u zavisnosti od ugla iz kojeg posmatramo. A svima nama kojima su puna usta hvale o ljepoti mosta ili njegovoj važnosti postavit ćemo pitanje: Koliko nas ima figuricu Starog mosta u vrijednosti „tričavih“ desetak maraka? No vratimo se u prošlost i prisjetimo kako je to moglo izgledati.
Piše: Adnan Dolmagić
Negdje početkom druge polovine šesnaestog vijeka odlukom vijeća kojim je predsjedavao Sulejman Veličanstveni naloženo je da se u što skorijem roku odpočne sa gradnjom mosta koji će povezivati obale Neretve negdje u Hercegovini. O sporednim te glavnim razlozima gradnje mosta ne znamo, niti smo to mogli naći u nekoj internetskoj ponudi a dokumentacija mosta je prebačena u Istambul krajem osamnaestog vijeka. Glede gradnje istog zadatak je povjeren neimaru Sinanu koji je odmah pozvao mlađeg Hajrudina u stilu:
„Hajro sine idemo u Mostar. To je jedno fino mjesto. Imaju dva fudbalska kluba sa dugom tradicijom, šest sedam pozorišnih kuća, ljepe žene, kafići u skoro svakoj ulici i još što šta ali fali most. Zato si ti tu da ga napraviš, ne treba tu puno vremena.“
I tako su se dva stručnjaka zaputila put Hercegovine zemlje a nedugo nakon što je stariji Sinan podijelio zadatke ispalio se za Stambol i ostavio mlađahnog pomoćnika da gradi most. To nije baš moglo ići brzo s obzirom na činjenicu da se gradilo sa rukama i čekićem, bez struje i mašina. Navodno se neimar Hajrudin nije mnogo družio sa lokalnoim stanovništvom. Ne zna se da li je to bila preporuka Porte ili njegovo raspoloženje, uglavnom mogao se vidjeti u slobodnom vremeneu uz obale Neretve ispod skele, najčešće bez društva. I tako nakon dosta problema tokom gradnje most je bio gotov 1566. Znamo da su turskim dvorom u to doba vladali najsposobniji ljudi što potvrđuje danak u krvi kada su na školovanje u Tursku dovođeni dječaci iz svih dijelova Evrope pod vlašću Otomanskog carstva. Navodno bi da most nije stajao neimaru bila odrubljena glava u što se može a i ne mora vjerovati. Mi smo od istoričara i diplomate koji je želio ostati anoniman a to se nekad napiše kada izmislite ili iskonstruišete priču saznali sljedeće….
Jednom prilikom je neimar Hajrudin sjedio u blagajskoj kafani kad je stigao glavni asistent. „Šefe trebale su mi one daske za zgradu što pravimo u blizini pa smo skinuli skelu. Most je dobro ispao. Dobar smo posao napravili. Neimar je pod dejstvom Isusove suze ili krvi izustio:
„Jebeš most prođe mi deset godina zaludu“, što je u ono vrijeme bio dug period. Narod ko narod želio je odati priznanje stručnjacima. Navodno su se ispekli i janjci i bilo je svega u izobilju ali se neimar brže bolje zaputio prema Turskoj želeći gledati baraž utakmicu za svjetsko prvensto u Brazilu. Prošli su oni i Crnu Goru i južnu Srbiju a tek u Bugarskoj su im rekli da je Turska izgubila od Holandije u posljednjem kolu kvalifikacija te da baraž igraju Rumunija i Grčka. Onda su skontali da im je bolje bilo još malo uživati u mostarskom suncu. Navodno je svita blia pozvana da iz ViP lože pogleda sutakmicu Grčka-Rumunija. Zbog činjenice da su na rekonstrukciji mosta 2003. radili po jedan inžinjer iz Turske i Hrvatske u cilju poboljšanja odnosa Bošnjaka i Hrvata neimar i majstori iz naše priče su mogli svratiti i do Islanda. Koju će utakmicu pogledati ne znamo ali smo načuli kada su dva stručnjaka saznala da turisti širom svijeta posjećuju most rekli : „Trud se isplatio, sve je halal.“
A most stoji, turisti šetaju i ponekad vam se desi da vas neko od njih pita : „Izvinite može fotografija?“
Autor/ica 👤tačno.net
