SRAM-a nemamo, a SMRAD nas guši

Izdvajamo

• Proizvodnja smrada je naš svakodnevni posao, to je naš usud i naša sudbina – sve dok smo živi. Prednost SMRADA u odnosu na SRAM je u tome što za SMRAD imamo ugrađene detektore, pa je SMRAD mjerljiv, može ga se izbjeći, na primjer … Priroda se pobrinula, dala nam je nos ali to nije naša zasluga. Od svog začetka, prvih pelena … ljudsko biće najprije proizvede smrad, čak i prije prvog glasa ili glasovanja … a onda ukoliko bude malo sreće, znanja i dobre volje učini i poneku radost drugome, pa je ukupni smrad podnošljiv. Sa svojim smradom se treba znati nositi. Oni najbolji od nas, znaju SMRAD svesti na minimum, međutim ima i onih koji svoj vlastiti smrad ne mogu kontrolirati, pa se taj smrad širi nekontrolirano.

Povezani članci

• Tuča policije i prosvjednika, iščupali prometni znak, lete boce
• RAMBO
• Socijalne tragedije pod sudskom vetom glasu javnosti
• NITI POLA HRVATSKE
• Stierovi četnici i Fahrini kriminalci
• Istina sjaji vlastitim svjetlom

Foto: flickr

Čovjek je u osnovi slab, nemoćan i jadan. Nosi svoju kanalizaciju sa sobom, a neki od nas je baš prazne naokolo… i to prosipanje traje li ga traje i kako stvari stoje niti za SRAM niti za SMRAD nemamo lijeka.  

Kakav je to naslov? O čemu ja to trtljam. Kako o čemu – trtljam o našoj stvarnosti. Dvije mi imenice zapele za um, smetaju i zaprečuju misao …?

SRAM i SMRAD su te imenice – mora da je neka greška? Prva, imenica je koja od pamtivijeka dominira u svijesti ovog jadnog ljudskog roda. Ona se ne vidi, niti osjeća, neopipljiva je. Druga, također dominira od pamtivijeka u našem društvu – i jako se osjeća.

Za onu prvu nema detektora, hoću reći – SRAM  se ne da izmjeriti nekim instrumentom, jer taj još nije otkriven. Savršeno prikriven fenomen. Potpuno nematerijalan, a svi znaju da kruži oko nas, čak i u nama ali tko da ga aktivira. Fenomen SRAM – ne ukazuje se, nema opipljive i mjerljive manifestacije, osim ako dotični subjekt to sam ne obznani, što je ravno čudu u Međugorju. Mnogi se bez nade nadaju da možda postoji – SRAM.

Bingo! Vele Ameri kad nešto pogode …ali su fulali. Sram ne postoji.

Ta jednostavna riječ SRAM, sklepana oko samo jednog samoglasnika, najmističnija je od svih pojmova koji se riječima može opisati. Svatko normalan misli i uvjeren je da zna da SRAM postoji, ali navedite mi barem jednu osobu koja je to javno izgovorila –„ Sram me je za …“ pa onda nabraja što je sve sramno učinio ili sramno odobrio, od najprizemnije ulične varijante SRAMA do isto tako prizemnog SRAMA koji se u našem Saboru događa. Što god se tamo događalo ili dogodilo nikoga nikad nije bilo SRAM, barem ja nisam čuo. Jer, sve što rade, što su uradili bilo je u interesu našeg naroda, naravno.

Uvažavajući tužnu činjenicu da vam nitko nije rekao ili nije skupio petlju da to prizna, da prizna da ga je SRAM, moram konstatirati da sram ne stanuje kod nas, u Hrvatskoj. Za vašu utjehu ne stanuje niti drugdje na ovoj planeti. SRAM je pojam kojeg svi znaju u svom značenju ali je neprimjenjiv. Zapravo neupotrebljiv u praksi, što će reći da SRAM po svim pokazateljima NE POSTOJI.

Možda mi dokazni postupak nije utemeljen na znanstvenim istraživanjima i znanstvenim metodama ali me je barem SRAM što taj ne-znanstveni uradak obznanjujem. Sramiti ću se poslije, dodatno,  kad me netko bez srama uputi u temu i sve mi to pojasni.

Slijedeća imenica za koju sam se zakačio, zapravo je benigna, a ona je

SMRAD

I ta jednostavna riječ, imenica, nažalost ima samo jedan samoglasnik, kao i ona prethodna. Međutim, ta riječ SMRAD je potpuno ljudska, hoću reći da je primjerena svim ljudima bez ikakve rasne, etničke ili druge podjele. Svi smo ujedinjeni u SMRAD-u.  Nasuprot prethodnom, riječ SRAM nije primjerena svim ljudima – iako, milioni su cijepljeni protiv SRAMA, što se baš dobro vidi kod nas u Hrvatskoj. Tu sram ne stanuje.

Proizvodnja smrada je naš svakodnevni posao, to je naš usud i naša sudbina – sve dok smo živi. Prednost SMRADA u odnosu na SRAM je u tome što za SMRAD imamo ugrađene detektore, pa je SMRAD mjerljiv, može ga se izbjeći, na primjer … Priroda se pobrinula, dala nam je nos ali to nije naša zasluga.  Od svog začetka, prvih pelena … ljudsko biće najprije proizvede smrad, čak i prije prvog glasa ili glasovanja …  a onda ukoliko bude malo sreće, znanja i dobre volje učini i poneku radost drugome, pa je ukupni smrad podnošljiv. Sa svojim smradom se treba znati nositi. Oni najbolji od nas, znaju SMRAD svesti na minimum, međutim ima i onih koji svoj vlastiti smrad ne mogu kontrolirati, pa se taj smrad širi nekontrolirano. Jer, Čovjek je u osnovi slab, nemoćan i jadan. Nosi svoju kanalizaciju sa sobom, a neki od nas je baš prazne naokolo… i to prosipanje traje li ga traje i kako stvari stoje niti za SRAM niti za SMRAD nemamo lijeka.