Sortiranje otpada

Izdvajamo

• Nisu li skori rujanski izbori idealna prilika za početak sortiranja otpada?

Povezani članci

• JESU LI MUSLIMANI PROBLEM?
• Pametno podržava studente i zaposlenike Filozofskog fakulteta u Zagrebu
• Superhik reforma: Vrag uvijek kaka na veliku hrpu
• Bogu božje , caru carevo ,a papi na račun u Njemačkoj
• Dodik zatražio ostavku Lagumdžije,”šestorka” više ne postoji!!
• Dragan Stojković: Sarajevo je pokazalo da Bosna i Hercegovina može da izađe iz ćorsokaka religijske i nacionalne podeljenosti

Foto: Index.hr

Ne znam kojom se jedinicom zdravometra mjeri temperatura građanske svijesti, ali držanje, za taj jedan jedini (usrani štap) nije demokarcija, već dijagnoza.

Hrvatska, naravno, ni slučajno, nije nastala slučajno.

Poučan je, za bolje razumijevanje fenomena, i tekst Tomislava Jakića “Ovakva Hrvatska nije slučajna”

Nema slučajnosti. Ako lopta pogodi onaj vrh gdje se dodiruju prečka i stativa, položaj noge, jačina udarca, smjer vjetra, obujam lopte, vlažnost u zraku i još bar toliko faktora učinili su da upravo u tom trenutku, na golu na sjevernoj strani, lopta mora pogoditi ono mjesto gdje su se zauvijek spojile prečka i stativa.

I kad bi se udarac ponovio, a svi ovi čimbenici ponovo poklopili, kao u prethodnom slučaju, lopta bi opet pogodila isto mjesto.

Za odgovor na to pitanje nije trebalo angažirati povjesničare i svekolike analitičare, kako se to, za još jednostavnije pitanje o fašizmu i antifašizmu, tražilo od tehničara u vladi. U našem populizmu znamo ići tako daleko da relativiziramo i ono što bi svakom kome se gaće ne tresu od straha za gubljenje vlasti trebalo biti jasno.

Inače se kod nas sve relativizira.Tako je i mjera tolerancije na, recimo, korupciju obrnuto proporcionalna toleranciji na različitosti. Na suprotnim polovima su i stavovi o domoljublju. Mjeri li se ono desnom rukom na srcu ili količinom sortiranog otpada!?

U ozbiljnim se zemljama, naime, umjesto bajki starih dvije tisuće godina, već u prvom razredu uči o zagađenju prirode pojedinim artiklima.. U školama se, kao i kod kuće otpad sortira do najmanjih dijelova; obojeno drvo, impregnirano drvo, zemlja, plastika, porculan, staklo u boji, željezo i ostali metali, elektronika…

Svako domaćinstvo ima pravo na godišnju kvotu otpada, trošak koji se plaća iz komunalnog poreza. Za količine iznad norme se doplaćuje. Pored zaštite prirode efekat je i ekonomski. Trošak za odvoz smeća kućanstvima se proporcionalno smanjuje.

Kod nas to pitanje nije u fokusu, čak i na skorim izborima.

Ni druga, životno važna, pitanja ne okupiraju pažnju medija. Koja opet brinu da se ona pitanja kao npr. “2. svjetski rat” nametnu kao presudna.

I kad se god pokuša istaknuti neka druga, važnija tema, poput razvojne politike, obrazovanja, zdravstava, izborni se stožeri, preko svojih dnevnih glasila i ostalih cijevi dalekog dometa, izbore za ona “najvažnija”, za život građana, za perspektivu djece, za njegu starih, za povećanje izvoza:

  – Da, a ćirilica? Da, a ime trga? Da, a UDBA?

Ne znam kojom se jedinicom zdravometra mjeri temperatura građanske svijesti, ali držanje, za taj jedan jedini (usrani štap) nije demokarcija, već dijagnoza.

I da.

Želim ovom prilikom ponovo obavijestiti svekoliko pučanstvo na desnom plućnom krilu, kao i ministre Hasanbegovića, Kovača i Orepića da su (da izvinete) partizani, 1945. godine osvojili ligu prvaka pobijedivši u finalu Njemačku.

Ustaše su kao i četnici ispali još u polufinalu.

I kad smo već kod otpada:

Nisu li skori rujanski izbori idealna prilika za početak sortiranja otpada?