Snježana Kordić o problemu s nazivom jezika u školama: „Postoji praktično rješenje“

Izdvajamo

• Smatra da srpski nacionalistički političari demonstriraju tko je gazda na tom području, a izmanipulirani roditelji nepodizanjem svjedodžbi svoje djece stvaraju sliku žrtve svoje nacije i time pojačavaju homogenizaciju iste, čime pušu u jedra bošnjačkim nacionalističkim političarima.

Povezani članci

• Petar Jeleč: Nevine žrtve i odlazak velikana
• Nerzuk Ćurak: Joe, samo je to Amerika
• Zbogom ljudskosti
• Cinizam i zvonici
• Marinko Čulić: Bavarizacija Hrvatske
• Ljubo R. Weiss: ODLAZAK „JASTREBA“ ILI ARIKA MIROTVORCA?

Škole bi se trebale ravnati prema znanstveno dokazivim činjenicama, a ne zaglupljivati mlade ljude nacionalističkim bulažnjenjima. Netko sa strane kad bi slušao što ovdje pričaju o jeziku i nazivu jezika pomislio bi da su ovdje svi ludi.

Nakon što je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske naložilo da se naziv predmeta iz materinskog jezika djeci bošnjačke nacionalnosti u školama manjeg bh. entiteta promijeni iz „bosanski“ u „bošnjački“, ističući kako je ovaj postupak u skladu s Ustavom Republike Srpske, došlo je do toga da su roditelji osnovaca od šestog do osmog razreda područne Osnovne škole “Milan Rakić” u naselju Kotorsko kod Doboja odbili preuzeti svjedočanstva za svoju djecu.

Trenutnu situaciju za naš portal komentira lingvistica Snježana Kordić: „Nacionalne politike koje žive od stalnog podgrijavanja međunacionalnih tenzija sada žrtvuju budućnost određenom broju djece kako bi proizveli željeno stanje.“ Smatra da srpski nacionalistički političari demonstriraju tko je gazda na tom području, a izmanipulirani roditelji nepodizanjem svjedodžbi svoje djece stvaraju sliku žrtve svoje nacije i time pojačavaju homogenizaciju iste, čime pušu u jedra bošnjačkim nacionalističkim političarima.

„Cijela priča je apsurdna jer svi oni govore zajedničkim jezikom, a ne različitim jezicima.“

Na pitanje što vidi kao rješenje, Kordić navodi da „praktično i privremeno rješenje u situaciji kada dominira nacionalizam postoji, i primjenjivano je u svijetu u sličnim situacijama, pa bi se moglo i kod nas primijeniti. Tako se u Austriji neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kada je vladala velika odbojnost prema svemu njemačkome, sedam godina predmet u školama nije zvao “njemački”, nego “jezik nastave”, što se može vidjeti u austrijskim školskim svjedodžbama izdatim od 1945. do 1952. godine.

Da bi kod nas došlo do implementacije tog rješenja, potrebno je da što veći broj ljudi kroz medije počne ustrajno inzistirati da se predmet u školama naziva “jezik nastave” ili “jezik i književnost”. Roditelji bi ove godine trebali podići svjedodžbe svoje djece da im ne koče nastavak školovanja, a za narednu generaciju školaraca neka se predmet zove po spomenutom austrijskom modelu“, kazala je dr. sc. Snježana Kordić.

Škole bi se trebale ravnati prema znanstveno dokazivim činjenicama.

Napominje da bi se to rješenje moglo proširiti umjesto svih naziva za predmet iz materinskog jezika koji se danas koriste u školama BiH i u susjednim zemljama.

„Jedino na taj način ne bismo bili u kontradikciji sa stvarnošću i sa zdravim razumom. A ni sa znanošću jer i njemački jezik ima nekoliko različitih standardizacija pa je svejedno jedan jezik s jednim imenom. Svaki veći evropski jezik ima nekoliko različitih standardizacija, ali jedno ime jer je jedan jezik. Škole bi se trebale ravnati prema znanstveno dokazivim činjenicama, a ne zaglupljivati mlade ljude nacionalističkim bulažnjenjima. Netko sa strane kad bi slušao što ovdje pričaju o jeziku i nazivu jezika pomislio bi da su ovdje svi ludi.“