Smiješna tuga

Povezani članci

• BIH i dalje bez vlade jer se jedan od Bošnjaka izjasnio kao “ostali”
• Esad Bajtal o knjizi “Alija Izetbegović – jahač apokalipse ili anđeo mira”
• Marinko Čulić: Badava ti, papa
• Heni Erceg: Hrvatska slijedi sramotni Tuđmanov stav o Jasenovcu
• Ismet Smajlović: Homo balcanicus
• ZAŠTO BEZ KRLEŽE?

Prvo je bilo smiješno. Komesar Evropske Unije za politiku susjedstva i pregovore o proširenju, Johannes Hahn kazao je: »Bosna i Hercegovina vratila se na put reforme…« Ovu nevjerovatnu izjavu koju nije mogao ama baš ničim u svakodnevnom životu da potvrdi ni jedan građanin nesretne države, a oni koji su čuli za nju nisu vjerovali svojim ušima, pratilo je sijaset sličnih konstatacija sa raznih mjesta u EU. Zajednički imenitelj bio im je, rečeno terminologijom visoke politike, pozitivan ton u Izvještaju o tom, je li, napretku. Najblaže kazano. Dotični Johannes pozvao se pri tome na »politički konsenzus u zemlji o evropskoj budućnosti BiH«, s početka ove godine. Onda i na usvojenu takozvanu »Reformsku Agendu« u julu mjesecu. Baš to moćno svijetli  kao putokaz ka našoj sreći. U međuvremenu sa te iste evropske strane, uz zatvaranje oba oka, u sekund do dvanaest prije isticanja roka za ovjeru od potpisivanja (sedam godina), aminovan je i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

Nakon svega, kao biber po pilavu, što bi kazali stari u Bosni, došla je potvrda tog čuda zvanog napredak ( čuj napredak u Bosni ! ) od strane ambasadorice Amerike u Sarajevu. Kaže, prema citatu iz medija : »u ovoj godini smo vidjeli značajan napredak u BiH. Zemlja je predsjedavala Vijećem Evrope i Adriatic V grupom i dobro obavila svoj posao…« Lijepo za image. Niko nije to preračunao u radna mjesta, sveukupni rast, viši BDP itd. Valjda zato što nema te vrste računa.

Ono »smiješno«  s početka teksta može se slobodno zaokružiti izjavom visokog zapadnog specijaliste za Balkan, člana mnogih glasovitih instituta u svojoj velikoj zemlji i šire, koji je mrtav hladan kazao po dolasku na neku konferenciju o svim ovim uspjesima kako je svjedočio »istinskom oduševljenju koje Bosanaci iskazuju za reformsku agendu koju promovišu EU, Svjetska banka i MMF…« Ne zna se da li je vidio rezultate ankete o toj »Reformskoj Agendi«  koju je na visokom uzorku u raji, na ulicama gradova u BiH, provela jedna tv stanica.

Četiri posto upitanih naslućuju o čemu se radi, devet posto je čulo za taj »pojam«, a 87 posto ni čuli nisu za ovaj novi temelj naše sreće ! Zato je minulih dana među mnogim Bosancima, u zemlji koja se »vratila na put reforme«, prema standardima EU, tinjao strašni bijes sasvim nalik onom s početka devedesetih, jer su vlasti u Republici Srpskoj, Vlada i Narodna skupština, odlučile da prekinu svaku dalju suradnju sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA), sa Sudom i Tužilaštvom Bosne i Hercegovine. Razlog je što su djelatnici SIPA-e uhapsili po nalogu Suda petoricu policajaca u Novom Gradu, u »mračna vremena« Bosanskom Novom, zbog optužbi za teške ratne zločine. Otkud pravo državi da hapsi po opštinama i entitetima bez njihova znanja. Toliko o državi! Predsjednik entiteta Dodik tom prilikom je saopštio ostatku BiH da »ih niko ne pokušava testirati koliko su daleko spremni ići…« Da ne bude zabune, spominjalo se oružje entitetske policije protiv državne policije. I da se ne zaboravi, ovaj »reformski napredak« desio se u nastavku odluke osam političkih partija u RS-u, na poziv Dodika, da se zakaže referendum u entitetu o jednoj odluci Ustavnog suda BiH.

Sve ovo u kontekstu »vraćanja na reformski put« imalo je, povremeno, i elemente dramatičnog ali je narod ovdje, kao posljednju odbranu od muke u stamaku, bio sklon vraćati se smijehu, kao nekad. Uostalom vazda je u Bosni to bilo terapeutski, sa Suljom i Mujom, plus Fatom. Za razliku od već odavno uspješnih reformskih zemalja u kojima se malo ko smije. Onda su stvari nedavno eto razjašnjene i priča je postala tužna, do groteske. Ovdašnja sjajna ekonomska analitičarka Svetlana Cenić, maher da komplikovane cifre, trendove i procente prevede na razumljiv i jednostavan jezik kako bi raja barem znala zašto se treba sekirati ako se već sekira, pojasnila je slijedeće: od pomenutih reformi nema ni traga ni glasa, osim deklarativno izražene volje (a već je rutina da sve deklarativno ide mačku o rep) o nekakvom hipotetičkom napretku. I otkriva staru šifru, primjenjenu opet – zaplaši međunarodne faktore kako može doći do rata bude li teška socijalna situacija, da se svaki bunt može pretvoriti u međunacionalno krvoproliće i eto opet para  za još jedan period neodgovornosti. I nastavak stavljanja dijela tih para u vlastite ili partijske džepove što je često ista stvar.

U kontekstu izjave gospodina komesara J.Hahna sve izgleda dodatno zanimljivo kada se potkrijepi surovim i tužnim ciframa: U prvom polugodištu ove godine BiH je imala pad izvoza od 4,4 posto, a u prvih devet mjeseci u RS je taj pad 21,1 posto. Ekonomija je opterećena javnim sektorom  koji troši već 50 posto BDP-a. Više od 60 posto proračuna ide na administraciju. Da paradoks bude veći, 17 posto socijalnog budžeta troši 20 posto najbogatijih u zemlji!  Nezaposlenost mladih je preko 60 posto a lani je već sedamdeset hiljada ponajviše njih otišlo iz zemlje.

Više od devedeset posto građana vjeruje da je korupcija potpuno nadvladala sve legalne institucije u zemlji.

Neko je relevantan izračunao da je BiH druga zemlja po rasprostranjenosti korupcije – u svijetu.  U tom ozračju i EUROSTAT je ocijenio statistiku u BiH  najgorom u Evropi, samo za dlaku boljom od Kosova.
Ali, utom će Svjetska banka stati na stranu dotičnog gospodina Komesara i objaviti šokantan podatak: prema čuvenom »Doing businessu« BiH je po karakteristikama poslovanja skočila u odnosu na prethodnu godinu za 28 mjesta! Ili, dok je lani bila najgora zemlja u Evropi za poslovanje (107.), ove godine se dočepala 79.mjesta. Po indikatoru prekogranične trgovine čak je, recimo, bolja i od šest zemalja EU: Finske, Njemačke, UK, Malte, Kipra i Irske. Pa čak i od nekih zemalja izvan EU, naprimjer – Norveške i Švicarske!  Kako je zaključila ovu tužnu rabotu  Svetlana Cenić, »radio ne radio, svira ti taj reformski optimistični radio Svjetske banke i MMF-a.« Naravno kao potvrda onoga što je kazao za to zaduženi visoki funkcioner EU.
Očigledno je da se radi o jadnoj politici lažnog optimizma kojim se moraju spašavati glave lidera upornog bh poniranja od rata do danas. Zebnja je u EU da bi im se zanemarivanje ovdašnjih balkanskih  lidera moglo vratiti kao bumerang nestabilnosti, pa zato niko ne želi remetilački da čačka po ovdašnjem svekolikom  jadu. Suviše je, ipak, tehničke pameti u zapadnih birokrata da ne bi znali osnovnu stvar iz ekonomije: BiH ekonomija koju blokira unutrašnja politička »konkurentnost« ne hrani ni državu ni njene stvaraoce. Ona postoji da bi hranila njen monstruozni aparat na svim nivoima i posebno političke stranke što taj aparat biraju i čuvaju, a koje su sazdane u pravilu na nepotizmu i zakletvama na odanost. Priča o »Reformskim Agendama« tako postaje priča za malu djecu. Mantra o ekonomiji kao terenu na kojem će se BiH ujediniti, pobjedivši ciljano proizvedene etničke antagonizme stvorene na političkom terenu, smiješna je iz prostog razloga: tim ekonomskim poljem vladaju isti oni političari koji nisu dozvolili funkcioniranje države na političkom terenu jer bi im to srušilo status quo procesa disolucije države i posebno društva koji ih održava od Daytona do danas. Onog Daytona kojeg ovih dana na sva usta proglašavaju spasonosnim za Bosnu i Hercegovinu.

U ovoj smiješno tužnoj  priči nas lažu. Zašto. Ako je svjesno, onda je to ili strah da istinu treba pogledati u oči, pa neka košta šta košta. To bi tražilo napor za pronalaženje istinskih rješenja, suočavanje sa mnogim bolnim istinama, hrabrost da se ide do kraja, do ozdravljenja. Može li se tako nešto tražiti i očekivati od današnje Evropske Unije, ovakve kakva ona doista jeste. Nespremne i nesposobne da pronađe prava rješenja za sebe samu, a kamo li još za nekoga ko joj nije ni član. Najveća greška u svemu ovome jeste previđanje da đavo kad dođe, nahranjen lažima i kukavičlukom spram Bosne i Hercegovine, neće zaplesati i unaokolo. Nema tog rata u BiH koji neće zahvatiti i susjede, ovako ili onako.

Druga je moguća varijanta da se sve za proglašavanje nepostojećih »reformskih« uspjeha dešava u neznanju o stvarnom karakteru Bosne i stanju u njoj. Ako je tako, tek onda imamo dramu. Šta još treba da se desi mimo zvaničnog negiranja države i njenih temeljnih institucija od strane Skupštine i Vlade njene polovine, uz najavu pucanja između dvije policije u istoj zemlji, pa da se razumije da to može biti sve što god kome padne na pamet, samo ne »povratak na reformski put«. Tu smo, već, na nivou teorije ogromne zavjere: takva vrsta »reforme« Bosne i Hercegovine u nečijim glavama znači samo jedno – reforma do ukidanja same države. Međukorak bi mogao biti samo ono što je, tragom trenutne uzajamne ljubavi između lidera EU i lidera BiH, u gorkoj šali sjajno vidio sarajevski prof. Nerzuk Ćurak s Fakulteta političkih nauka, minule subote na sesiji Igmanske Inicijative. U slobodnoj interpretaciji, Nerzuk je nagovjestio dan kada će EU, prezadovoljna reformama što su ih predano provodili lideri BiH, zvanično i svečano primiti u svoju porodicu – lidere Bosne i Hercegovine. Tada će, valjda, neko konstatirati da iza njih nema odavno nikoga, ni Bosne ni naroda…

novilist.hr