Slučaj Polančec budi nadu u objektivnost
Povezani članci
Bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec i njegov branitelj Anto Nobilo izborili su pobjedu u slučaju Ina-Mol: USKOK nije mogao prikupiti dovoljno dokaza za podizanje optužnice protiv Polančeca! Prvo ga je sumnjičio kao Sanaderova pomagača u primanju 10 milijuna eura mita od Mola, a sad odjednom u USKOK-u su utvrdili da je Polančec nevin.
Kako je to ujedno prvi veliki antikorupcijski predmet u kojem USKOK trpi povlačenje u nedostatku dokaza u odnosu na jednog osumnjičenika – ne može poduprijeti višu razinu osnova sumnje u kriminalne aktivnosti potrebnu za optuženje bivšeg potpredsjednika Vlade, logično je pitanje kako je to moguće. Iz redova više branitelja može se u vezi toga jednoglasno čuti demantij da bi to bila zasluga Polančecove obrane.
Tvrde da ona na raspolaganju nije imala nikakve posebne pravne i procesne alate. Tako Nobilove kolege ocijenjuju da obrana svojim aktivnostima nije dala nikakav doprinos obustavi progona, nego je oružje, tvrde, bilo i ostalo u rukama tužiteljstva koje je utvrdilo da nema dokaza o Polančecovoj krivnji. U tužiteljskoj istrazi – u kojoj po zakonskoj definiciji DORH ima aktivnu ulogu – utvrđeno je za Polančecove aktivnosti da nemaju obilježja kaznenog djela, zaključuju u braniteljskim redovima, te tvrde da se tome ne treba čuditi. Zato i postoji istraga, komentiraju.
No, koliko je to veliki preokret svjedoči činjenica da je glavni državni odvjetnik bio upoznat s time te je odobrio da se obustavi postupak. Čini se da su prevagu donijeli materijalni dokazi kojima je Polančec raspolagao: disk na kojem su pohranjene sve informacije u vezi pregovora s Molom koje je on sukcesivno prezentirao i na Vladi i na Predsjedništvu HDZ-a.
Zanimljivo je i da je disk vraćen Polančecu što je, primjećuju neki drugi, rijedak slučaj u postupanju s pribavljenim dokazima. Branitelji osumnjičenih u nizu afera u kojima se istražuje sprega najviših državnih dužnosnika i direktora na štetu državnog proračuna smatraju da se budi nada u objektivnost tužiteljske istrage. Navode da je Polančec bio proganjan, a ipak je lišen sumnje; prošao je kroz pakao i dobio satisfakciju što ga čini moralnim i faktičnim pobjednikom.
Uzdaju se, kako se čini, da bi došlo do rastuće objektivnosti u tužiteljskoj istrazi te kritičnosti u procjeni snage dokaza s kojima DORH mora raspolagati kod optuženja. Politički kontekst i mogući efekat izbora na konkretni proces oni isključuju.