Slučaj Divjak: Pariz zove Sarajevo

Povezani članci

• Pametno: Moliteljima zabraniti okupljanja barem 150 metara od bolnice
• Sućut i druge lakrdije
• Krše li se prava građana konstantnim poskupljenjima i šta država treba učiniti da ih zaštiti
• TI: Političke stranke u BiH nisu prikazale realne informacije o finansiranju tokom izbora
• Kamo klikaš Bošnjače?
• Bilježnica Robija K.: Police blues

Ovih dana neupućeni čitalac internet portala mogao bi pomisliti da je Jovan Divjak francuski general, da je pravosuđe u Srbiji neovisno i da je bh. ministar pravde Boriša Čolak postupio profesionalno kada je uputio zahtjev za izručenje generala Divjaka Bosni i Hercegovini.

Grupa francuskih intelektualaca poslala je u utorak pismo Čolaku, u kojem traže da on povuče zahtjev za ekstradiciju generala Divjaka. Bivši zamjenik komandanta BiH Armije zadržan je u Austriji, sada već duže od tri mjeseca, i čeka odluku suda koji treba da se izjasni o zahtjevu Srbije za izručenje, jer ga Beograd smatra odgovornim za stradanje JNA vojnika u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine.

U pismu koje su, među ostalim potpisali i Antoine Garapon, sudija i generalni sekretar Institut des Hautes Études sur la Justice, Florence Hartmann, autor,  bivši izvještač sa Balkana i bivša savjetnica tužiteljice MKS za bivšu Jugoslaviju i MKS za Ruandu,  Louis Joinet, bivši nezavisni pravni ekspert pri UN, i druge ličnosti iz francuskog javnog života, navodi se da “Tužiteljstvo iz Beograda pripisuje Divjaku, bez ikakvih dokaza, odgovornost za ubijene u Dobrovoljačkoj ulici za vrijeme dogovorenog povlačenja jedne kolone JNA, 3. maja 1992. godine”.

Ejup Ganić, koji je u to vrijeme bio potpredsjednik Vlade, uhapšen je u Londonu 2010. godine po istoj optužnici ali britanski sud je smatrao da je optužnica politički motivirana, da nije zasnovana ni na jednom ozbiljnom dokazu, i oslobodila ga je 27. jula.

Pismo francuskih intelektualac u cjelini možete pročitati ovdje.

Kada se srbijanskom zahtjevu za izručenje Divjaka pridružio isti zahtjev Bosne i Hercegovine, pala je u vodu cijela strategija odbrane, jer je od tog časa nadalje bilo teško dokazati da je optužnica iz Beograda politički motivirana.

General Divjak, koji se nalazio na službenom putu i koji je uvijek bio dostupan pravosudnim organima Bosne i Hercegovine, odjednom u Beču saznaje da ga i Sarajevo traži i da su razlozi za taj zahtjev isti kao i oni koje je naveo Beograd. Evo šta u svom odgovoru na prismo francuskih intelektualaca piše ministar pravde Boriša Čolak:

“U konkretnom slušaju želim istaći činjenicu da je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine aktom broj A-162/11 (KT-RZ-168/06) od 4. marta 2011. dostavilo Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine prijedlog za podnošenje molbe za izručenje, kako je navedeno “osumnjičenog” Jovana Divjaka iz Republike Austrije u Bosnu i Hercegovinu, zbog kaznenih djela ratnog zločina. Iz prijedloga Tužiteljstva BiH je vidljivo da se u Republici Srbiji vodi kazneni postupak protiv navedene osobe te da je “prijedlog za podnošenje molbe za izručenje osumnjičenog Jovana Divjaka u Bosnu i Hercegovinu osnovan, utemeljen na zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, osnovnim principima medunarodnog prava, pravde i pravičnosti”.

Pismo Boriše Čolaka u cjelini možete pročitati ovdje.
.
Ministar Čolak navodi da je od  ministrice pravde Republike Austrije zamoljen za dostavi rezultate kaznenog postupka koji se vodi u Bosni i Hercegovini vezano za Dobrovoljačku, te da je on tom zahtjevu udovoljio. Da li je baš tako?

Umjesto rezultata dosadašnje istrage ministar Čolak šalje u Beč zahtjev za ekstrdiciju Divjaka, a to niko iz Beča nije tražio. 

Teško je povjerovati da ministar Čolak ima u svom pismu, koje predstavlja odgovor francuskim intelektualcima, i ovu konstataciju:

“Tužno je da se ovaj slučaj želi ispolitizirati umjesto da ostane u okviru prava.”

Slučaj Divjak je politiziran onog momenta kada je podignuta optužnica i kada je upućen zahtjev Austriji da se Divjak isporuči Srbiji. Kako je javnosti poznato, godinu dana nakon dramatičnih događaja u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine, u vojnom sudu u Beogradu podnesena je krivična prijava protiv 19 osoba iz Bosne i Hercegovine koje je JNA smatrala odgovornim za sve što se tih ratnih dana događalo u Sarajevu. U međuvremenu pao je Miloševićev režim, sa scene je otišla JNA, nestao je s njom i vojni sud, ali ostala samo optužnica protiv 19 ljudi od kojih neki više nisu među živima.

Kao da se rat nastavlja drugim sredstvima, pa francuski intelektualci podsjećaju bh. ministra na to kakve su konsekvence njegovog zahtjeva za ekstradiciju:

“Ovaj zahtjev za ekstradiciju, koji ste uputili austrijskom pravosuđu, ne samo da ide u prilog opasnim tvrdnjama vašeg kolege iz Beograda, već on znači to da bosansko sudstvo usmjerava sve svoje napora samo na jedno ime. Ova vaša inicijativa zapanjuje evropsko javno mnijenje time više što protiv Divjaka bosansko državno tužiteljstvo, koje ga je već ranije saslušalo kao svjedoka, nije ni podiglo optužnicu. S druge strane, on je jasno rekao da želi da se što prije vrati u Sarajevo, gdje bi, kao slobodan čovjek, bio spreman na svako novo saslušanje na zahtjev istražnih organa. Dakle, vaš zahtjev je neprimjeren. Osim toga, vaš zahtjev je neprikladan, jer on usporava austrijske suce da donesu odluku o neosnovanom karakteru zahtjeva srbijanskog suda za ekstradiciju.”

Da bi se slučaj Divjak vratio u okvire prava, neophodno je povlačenje sarajevskog zahtjeva za izručenje, jer taj zahtjev nije zasnovan na činjenicama. Mogući odgovor ministarstva: tim gore po činjenice.