ENG
Slobodni fejsbuk
Autor/ica 👤Boris Dežulović
Povezani članci
Sve je dakle isto kao i u ljeto 1991., proradio je neumrli uredničko-novinarsko-domoljubni nerv slavnog Roberta Pauletića. Na Hrvatima je sada samo da pronađu Mercedes sa četiri mlade četničke palikuće
Uobičajeni je policijski istražni protokol nakon požara utvrditi što je ili tko zapalio vatru. Samo u Hrvatskoj, eto, nakon požara opsežna istraga valja ustvrditi tko je zapravo vatru – ugasio. Svakako, istraga o zasad nepoznatim počiniteljima koji su, čini se, namjerno ugasili katastrofalni požar oko Splita – a nema sumnje da će Vlada u tu svrhu osnovati i kakvo zgodno istražno povjerenstvo – bit će mnogo zanimljivija od policijske potrage za uzrocima ili uzročnicima ognjene stihije koja je u nedjelju poharala istočne rubove grada i sela pod Mosorom. Za razliku od gasitelja, naime, počinitelji koji su potpalili vatru znaju se od prvog dana.
Najfantastičnija teorija koja se pojavila do sad jest ona po kojoj su požar u Tugarama, odakle je sve počelo, potpalila iskrenja na dalekovodu izazvana snažnom burom, ali iz korporativnih komunikacija Hrvatske elektroprivrede odmah su demantirali da je za požar kriva njihova suvremena infrastruktura, tvrdeći kako nisu iskre s dalekovoda izazvale požar, već je požar, sasvim logično, izazvao iskre na dalekovodu. A iskrenja s dalekovoda onda vjerojatno – ustvrdit će, slutim, istraga – izazvala snažnu buru.
Glas razuma stigao je, kao i obično, izvana: svi su hrvatski mediji prenijeli rezultate forenzičke istrage Stipana Draguna, splitskog svećenika na službi u Poljskoj, koji je za požar optužio Gospodina nepoznate dobi, što je vatru potpalio revoltiran grijehom i opačinom na splitskom festivalu Ultra: ‘Pretvorili grad u Sodomu i Gomoru, pa se sada svi pitaju i čude, kako nas snađe takvo zlo!?’, zaključio je velečasni Stipan. ‘Prepustili se razvratu, bludu i da dalje ne nabrajam, a Gospodin u svom gnjevu spusti na taj grad oganj i sumpor.’
Je li, međutim, Gospodin Bog Svemogući zaista kaznio Split zbog bluda i razvrata na Ultri, ili im je samo slao poruke upozorenja, neoprezno se po ljetnoj buri objavivši u gorućem grmu iznad Tugara? Je li, najzad, Gospodin djelovao sam? Nikakve sumnje nema za uglednog hrvatskog stručnjaka za opštenarodnu odbranu i nacionalnu bezbednost, umirovljenog admirala Davora Domazeta Lošu.
‘To ne može biti slučajno, i to baš u vrijeme kada se po prognozama može znati da je u tijeku bura koja puše već četiri dana. Dakle, to je tipičan primjer asimetričnog rata protiv Hrvatske. To je rat bez vojnika, bez početka, bez bojišnice i bez bitke, ali je ipak rat zato što se osvaja jedno određeno područje’, tvrdi admiral Lošo, pa objašnjava: ‘Ti požari su podmetnuti, tu nema dvojbe, to je u interesu dušmanima Republike Hrvatske koji našu državu žele uništiti: Jugoslavenima. Kad nas nisu mogli u ratu uništiti, sad nas žele uništiti asimetričnim ratom. Oni koji se ne mire sa samostalnom državom Hrvatskom obranjenom u Domovinskom ratu, njima je u interesu da Hrvatska gori, jer su požari jedan od oblika asimetričnog rata. Sve je povezano, od uhićenja generala Ivana Bobetka, preko koncesija, do arbitraže i ovih požara.’
Asimetrični rat! Hrvati su pretrnuli od straha, ničega se oni ne boje više od asimetričnog rata. Lako je u klasičnom, simetričnom ratu, u simetričnom ratu sve je jasno i crno-bijelo, mi-oni, Hrvati-Srbi, leptir kravata-šubara, pošteno i simetrično, pa kom’ opanci, kom’ violončelo. Ali asimetrični rat, ‘bez vojnika, bez početka, bez bojišnice i bez bitke’?
Rat u kojemu se ne zna ni tko ga vodi, ni kad je počeo, ni gdje je bojišnica, ni gdje je uopće bitka, rat dakle bez ikakvog reda, logike, smisla i cilja, a protiv jedine nam i vječne Hrvatske! Rat u kojemu ništa ni sa čim nikakve veze nema, a ‘sve povezano’, pa se četnici i velikosrbi protiv samostalne Hrvatske bore paleći ovih dana požare po Portugalu i Kaliforniji, Gospodin Bog Svemogući kao nebeski maršal Jugoslavije organizira uhićenje generala Bobetka i arbitražu za Piranski zaljev, da bi na koncu zbog razvrata na Ultri ognjem i sumporom napao raketnu bazu u Žrnovnici kraj Splita, a agent Kontraobaveštajne službe JNA Davor Domazet kodnog imena Lošo – ispostavit će se na kraju, samo čekajte – zavarava hrvatske tajne službe i po specijalnom zadatku cijelu stvar zamagljuje i redikulizira, objavljujući slaboumne, imbecilne teze o ‘asimetričnom ratu bez vojnika, bez početka, bez bojišnice i bez bitke’.
U asimetričnom ratu ‘bez vojnika’ nema, jasno, ni Hrvatske vojske: hrvatskih vojnika, kako smo vidjeli, na požarištu nije bilo cijeli taj dan, pa su se građani sami organizirali. Sva je sreća ispala da mnogi među njima imaju iskustva iz simetričnog Domovinskog rata. Evo, recimo, Robert Pauletić.
Provjereni Mostov kadar Robert Pauletić, nesuđeni splitski gradonačelnik, nesuđeni hrvatski ministar turizma i dragovoljac Asimetričnog rata protiv Hrvatske, u utorak je na svom Facebook profilu senzacionalno i ekskluzivno objavio fotografiju metalik sivog Mercedesa ‘okaša’ varaždinskih registracija zajedno s četiri osobe kraj vozila, koje je cijeli Split tražio cijela dva dana, sve otkako se gradom i okolicom proširila pouzdana informacija da su požare potpalile nepoznate osobe iz sivog Mercedesa E-klase varaždinskih registarskih oznaka, a organizirani građani s bakljama i vilama preko društvenih mreža krenuli u potragu.
‘A šta sad?! Izgleda da srebrni mercedes varaždinskih tablica, i u njemu piromani, ipak postoji! Evo slike!’, trijumfalno je uz fotografiju automobila s vidljivom varaždinskom registracijom objavio Robert Pauletić. ‘Iz prve ruke, od čovika kojemu virujen, javljeno mi je da ih je baš on vidija na djelu, kako potpaljuju! Pitanje broj 1: ako se sve to dokaže, kakve će kazne ti jebeni kreteni dobit? 2. Oće li netko od antifa portala, naprimjer Index, koji se podmuklo izrugiva s ovom informacijom, u tom slučaju ponudit kakvu ispriku?’
Vaše pitanje broj 3. – ako ih je čovik svojin očima vidija na djelu kako potpaljuju, za koji kurac nije zva panduriju nego Pauletića? – glupo je zbog toga što u specijalnom asimetričnom ratu protiv Hrvatske, kako vam je lijepo objašnjeno, nema ni vojske ni policije, već samo umirovljenih admirala i budnih građana na obavještajnim poslovima. Pitanje pak broj 4. – ako se pokaže da ne postoje nikakvi piromani iz mercedesa varaždinskih tablica na slici, ili ljude iz auta na slici sutra gnjevni građani zatuku i pobiju, kakvu će kaznu jebeni kreten dobit? – glupo je pak zbog toga što takva stvar, raspirivanje atmosfere linča, u Hrvatskoj jednostavno nije kažnjiva.
Prije dvadeset šest godina, recimo, u vrijeme simetričnog Domovinskog rata, nije bilo ni interneta ni društvenih mreža, pa je Robert Pauletić umjesto svog profila na Fejsu uređivao čuveni Slobodni tjednik Marinka Božića, masovno čitani tabloid koji je jednako ‘iz prve ruke’ objavljivao potjernice za unutarnjim neprijateljima Hrvatske, spiskove s osobnim podacima Srba iz Osijeka, Siska ili Splita. Štoviše, baš ovih dana prije dvadeset šest godina – srpnja 1991. – Pauletić je u ST-u pod egidom ‘Ovo imamo samo mi!’ objavio ‘Popis splitskih KOS-ovaca: imena, adrese, automobili…’
Da, i automobili.
Sve je dakle isto kao i u ljeto 1991., proradio je neumrli uredničko-novinarsko-domoljubni nerv slavnog Roberta Pauletića, ‘turbosenzacionalno!’, ‘šokantno!’, ‘iz prve ruke!’, ‘od čovika kojemu virujemo!’, ‘ovo imamo samo mi!’, ‘spiskovi, imena, adrese, automobili!’, ‘evo slike!’, Srbi, KOS-ovci, zloglasni varaždinski piromani, divlja asimetrični rat protiv Hrvatske bez početka i bez kraja. Na Hrvatima je sada samo da pronađu Mercedes sa četiri mlade četničke palikuće, pa da i Žrnovnicom, kao nekad Kupom i Dravom, veselo zaplove leševi sa spiskova Slobodnog tjednika, Slobodnog fejsbuka, kako se već zove.
A sve to jedva godinu dana nakon što je baš ovih dana lani – srpnja 2016. – ovaj tjednik podsjetio na Pauletićeve zasluge u simetričnom ratu za Hrvatsku, a ovaj plačnim glasom preko svog odvjetnika uvjeravao hrvatsku javnost kako njegovo ‘dovođenje u kontekst osoba koje se mogu smatrati da snose dio odgovornosti za ubijene, uhićene ili premlaćene osobe predstavlja tešku klevetu’. Danas, godinu dana kasnije, čeka se još samo da rulja s bakljama, vilama i Fejsbuk-profilima dohvati varaždinske KOS-ovce i dovrši posao admirala Loše i maloga od palube Pauletića, pa da se opet, eto, ostvare sva obilježja teške klevete.
U simetričnom ratu, naime, neprijatelj nikad ne spava. U asimetričnom pak – kako vidimo – nikad ne spava prijatelj.
Autor/ica 👤Boris Dežulović
