Slaviti ratne zločince je ZLOČIN!

Izdvajamo

• U članu 35 Krivičnog zakona Hrvatske kaže se da ”onaj ko javno odobrava, poriče,  ili javno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina”, može dobiti kaznu zatvora do 3 godine. Presuda Prliću i ostalim, na žalost, nije iskorištena kao povod za hrvatsku katarzu suočavanja sa svojom prošlošću. I dalje se otvoreno koketira sa ustaštvom sa stalnim rastom govora mržnje i revizije holokausta . I sve dok se Republika Hrvatska ne obračuna sa avetima povamirenog ustaštva i udruženog zločinačkog poduhvata, na isti onaj način kako je to učinila i Njemačka,  hrvatski  građani će trpjeti ogromnu štetu. Za razliku od Njemačke i drugih evropskih zemalja, Republika Hrvatska do sada nije podignula ni jednu jedinu optužnica na osnovu ovog člana Krivičnog zakona.  Premda je imala mnogo više razloga!

Povezani članci

• Austrija zabranila i obilježja HOS-a: Oni su nasljednici ustaške organizacije
• Hadezeovi trikovi za nastavak priče o nacionalnoj ugroženosti
• Jelena Svilar: Jezik , sleng i magarci
• Tomislav Marković: Srbija na Zapadu i druge satirične priče
• Kome fali maska u glavi?
• Čemu laži i oblande sa aluminijskim folijama!

foto Beta

Zamislite ovakav scenario; Na stadionu Bajerna u Minhenu usred utakmice grupa navijača razvlači transparent dugačak nekoliko desetina metara sa likom Hitlera, Gebelsa i drugih ratnih zločinaca nazivajući ih „pravednicima“ te se zaklinju kako će njihova djela i ideje vječno žive. Cjelokupna njemačka javnost bi oštro osudila ovaj idiotluk a oni koji su raširili transparent ne bi se  dobro proveli uz žestok odgovor policije i njemačkog pravosuđa. Uprava kluba bi bila smjenjena a oni koji su dozvolili unošenje transparenta kažnjeni! Svastika i nacistički pozdrav u Njemačkoj su striktno i bezuvjetno zabranjeni, baš kao i drugi simboli iz vremena nacizma. U toj je zemlji, koja nosi teški povijesni teret i odgovornosti za najteže zločine u povijesti ljudskog roda, zakonom sankcionirano raspirivanje mržnje protiv pojedinaca ili skupina na temelju njihove etničke ili vjerske pripadnosti, bez obzira radi li se o pojedincima ili organizacijama. Svatko tko to čini suočen je s prijetnjom višegodišnje zatvorske kazne. Njemački narod je shvatio da priznanje osjećaja srama ne predstavlja  slabost, već početak rađanja plemenitosti!

Ako bi se sudilo po iskustvu,građana  bivše Jugoslavije, svi prošli a izgleda i budući ratovi će nam počinjati na tribinama sportskih igrališta. O našim iskustvima iz kasnih  80-ih i ranih 90-ih se već puno toga zna kada su nadolazeći nacionalizmi rasli da bi kulminirali 13. maja/svibnja 1990 godine na stadionu Dinama u Maksimiru gdje se vodio pravi mali rat navijača Dinama i Crvene Zvijezde. Utakmica se morala otkazati zbog nemilih događaja a među protagonistima se se nalazili ratni zločinac Željko Ražnjatović Arkan i Aleksandar Vučić, današnji predsjednik Republike Srbije. Taj događaj je nagovjestio raspad Jugoslavije.

Nedavno divljanje navijača Košarkaškog kluba Zadra kada su izvisili transparent podrške presuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku, koji je na haškom sudu 29. novembra/studenog prošle godine počinio samoubojstvo, naišli su osudu međunarodne javnosti. S druge strane reakcija policije, pravosuđa i hrvatske javnosti je kao i obično  izostala. Veličanje ratnih zločinaca su u Njemačkoj nezamislivi, kao što su u Njemačkoj nezamislive bilo kakve iznimke kada je o Hitlerovom veličanju riječ. Tako bi trebalo biti i u Hrvatskoj, u kojoj je formalno-pravno na snazi njemački model. Nije ovo prvi put kada navijači ”Tornada” neometano koriste sportske događaje kako bi nam poslali svoje političke poruke. Prisjetimo se njihovog nedavnog šovinističkog skandiranja Dženanu Musi.

Zašto nam danas služe sportske arene i događaji? Gotovo da ne prođe neka nedjelja a da se ne zabilježi slučajevi primitivnog izljeva nacionalizma i šovinizma. Javna je istina da se sportska borilišta koriste kao mjesta izljeva primitivnjih strasti i to onog dijela publike koji nisu ništa drugo nego eksponenti političkih manipulatora i nemaju nikakve veze sa sportom. Sport se vješto zloupotrebljava kao formula implementiranja  nacionalističke i ratnohuškačke politike. Kako izostane adekvatan odgovor države onda se javnosti u sredstvima ”podmetne” navijačka skupina poput ”Tornada” bez konkretnog imenovanja počinioca kako bi se prikrila odgovornost države, uprave kluba, policije i svih drugih aktera. Unijeti transparent u dvoranu KK Zadar, dugačak nekoliko desetina metara se ne može neopaženo! Možda među vinovnicima u Zadru treba tražiti buduće uticajne političare, predsjednike vlada i država kako nas to uči iskustvo sa Maksimira? I naravno buduće ratne zločince koji slave zločince.

U članu 35 Krivičnog zakona Hrvatske kaže se da ”onaj ko javno odobrava, poriče,  ili javno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina”, može dobiti kaznu zatvora do 3 godine. Presuda Prliću i ostalim, na žalost, nije iskorištena kao povod za hrvatsku katarzu suočavanja sa svojom prošlošću. I dalje se otvoreno koketira sa ustaštvom sa stalnim rastom govora mržnje i revizije holokausta. I sve dok se Republika Hrvatska ne obračuna sa avetima povamirenog ustaštva i udruženog zločinačkog poduhvata, na isti onaj način kako je to učinila i Njemačka,  hrvatski  građani će trpjeti ogromnu štetu. Za razliku od Njemačke i drugih evropskih zemalja, Republika Hrvatska do sada nije podignula ni jednu jedinu optužnica na osnovu ovog člana Krivičnog zakona. Premda je imala mnogo više razloga!