Skandal: Korumpirani međunarodni žiri oteo nam nagradu!!!
Povezani članci
Autor: Samir Šestan
Nemamo sreće, pa to ti je. Zavidni Svijet ne priznaje nam ni ono u čemu smo bez konkurencije. Pa je tako žiri, za koji su se naši pretendenti za ovo vrijedno priznanje složili da je korumpiran, osobom godine u podsticanju kriminala i korupcije proglasio Aleksandra Lukašenka.
“Ma, š’a će Lukašenko”, s prezirom je prokomentarisao ovu odluku Bakir Izetbegović, gladeći Fadilove respiratore, izložene u Sekinom Centru za eksperimente sa pokusnim kunićima.
“Pa ja vam godinama govorim da se tim stranim sudijama ne može vjerovat. Da sam ja postavljao sudije, kako bi po Ustavu i Dejtonskom sporazumu, čiji sam ja vrhovni tumač, trebalo, odluka bi bila sasvim drugačija.”, izjavio je ovim povodom Milorad Dodik i zatražio da se ova odluka povuče ili će on prestati dolaziti u zajedničke institucije s harmonikom.
A kolega im Dragan Čović je izrazio optimizam i istakao da “Ova nagrada će biti hrvatska i niskim je nećemo dijeliti”, jer “to Hrvatima kao konstitutivnom narodu pripada”.
Podsjetimo, skandal je nastao kada je žiri od šest novinara i naučnika koji proučavaju i izvještavaju o korupciji, u ime Organizacije za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP), na kraju 2021. godine, nagradu koja se dodjeljuje osobama koje su tokom godine doprinijele “unapređenju” korupcije i organiziranog kriminala u svojim državama, dodijelio bjeloruskom predsjedniku.
Čak su iznijeli podatak da je u konkurenciji bilo 1.167 kandidata, iako su samo trojica bila legitimni predstavnici konstitutivnih naroda, a svi ostali su bili Sejdić, Finci i Željko Komšić, tj. “ostali”.
“Bila je ovo godina prepuna korupcije, ali se Lukašenko isticao u masi kandidata”, rekao je Drew Sullivan, suosničav OCCRP-a i član ovogodišnjeg žirija. Za koga je board stranačkih stručnjaka iz vladajuće koalicije u BiH ustvrdio da “On pojma nema o korupciji”. I doveo u pitanje stručnost kompletnog žirija.
“Kako neko ko nikad nije sadio maline, pravio autoput il zgradu vlade i pomjerao rijeku i gradsko šetalište zarad proširenja dvorišta svoje skromne vile ili nije budžet oštetio ni za bar 100 miliona, može pričat o kriminalu i korupciji”, s pravom su se zapitali domaći stručnjaci, koji su se posebno osvrnuli na obrazloženje žirija.
Tokom dodjele nagrade, naime, istaknuto je da je Lukašenko nagradu dobio “zbog usmjeravanja državnog novca oligarsima bliskim porodici Lukašenko”.
“Pa kome će i gdje će drugo, ako ne familiji?”, bili su konsternirani naši stručnjaci.
A još kad su čuli da je nagrada Lukašenku dodjeljenja i zbog “presretanja putničkog aviona koji je prevozio bjeloruskog disidenta i prisiljavanje pilota da sleti u Minsk”, te zbog “proizvođenja krize na granici sa Evropskom unijom” i “cinizma i okrutnosti u poigravanju s ljudima”, nisu mogli doći sebi.
“Pa mi smo presreli i zaustavili čitavu državu na putu ka Evropskoj uniji i držimo 3 miliona njenih stanovnika kao taoce svog zajebavanja sa pravnom državom i kretenima koji bi da nas maknu s vlasti. Jebote jedan avion”, iznervirano je, u ime sve trojice nesuđenih laureata, izjavio Milorad Dodik, tonom i rječnikom kome inače nije sklon, kao ni govoru mržnje, osim ako na to nije baš prisiljen.
“A što se tiče kriza… Jel to vama ova naša nije dovoljno velika? Samo recite, možemo mi i bolje. Tj. i gore. Ili kako se već kaže.”
“I konačno: Ja ne želim rat i otcjepljenje, nego samo stvaranje svoje vojske i ukidanje svih državnih institucija i “samostalnost RS unutar BiH”, Čović se bori za evropske vrijednosti tako što se zalaže da na izbore izlazimo sa trakama na kojim je jedan od krstova ili polumjesec, a oni sa zvijezdom (šestokrakom, a pogotovo petokrakom), kotačem ili sviralom, da i ne izlaze, a Bakir se bori za jedinstvenu BiH. I nije vam dosta cinizma?”
Korumpiranost žirija i namještenost izbora očita je i iz činjenice da naši predstavnici nisu ušli čak ni u uži izbor za nagradu. Osim pobjednika ovogodišnjeg takmičenja, naime, u finalu za ovu vrijednu nagradu našla su se još četiri državnika: bivši predsjednik Afganistana Ashraf Ghani, predsjednik Sirije Bashar Al-Assad, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan te bivši austrijski kancelar Sebastian Kurz.
A da je žiri nesklon ovim prostorima i da mali balkanski narodi opet moraju da pate zbog igara velikih sila vidljivo je i iz činjenice da je posljednji put sa ovih prostora neko nagrađen još davne 2015., kada je nagradu OCCRP-a za tu godinu osvojio crnogorski predsjednik Milo Đukanović.
“Nepravda, pa to ti je!”, rekao bi Kalimero. I bio potpuno u pravu. A jedina utjeha nepravedno nenagrađenim (a i svim ostalim građanima BiH) je ona iz Alan Forda: “Bolje spasti budala, nego iz voza”.
(Autor teksta je nekadašnji urednik satiričnog časopisa Polikita)