Ska Keller: Trgovinskim sporazumom EU-a sa SAD-om snizit će se i razina zaštite zdravlja i socijale

Ska Keller, mlada zvijezda europskih zelenih i njihova ovogodišnja kandidatkinja za predsjednicu Europske komisije, jedan je od najsnažnijih glasova u Europskom parlamentu protiv Transatlantskog trgovinskog sporazuma između Europske unije i SAD-a (TTIP).

Goran Borković, Forum.tm

Njemačka eurozastupnica svoj je stav ponovila i u četvrtak u Zagrebu na tribini „Otvorimo TTIP“ u organizaciji zagrebačkog ureda Heinrich Böll Stiftunga i Zelene Evropske Fondacije (GEF). Riječ je o pregovorima o sporazumu koji se vode potpuno netransparentno, a koji prijeti srozavanjem ionako sve nižih zdravstvenih, ekoloških, socijalnih i radničkih standarda što ih je Europa mukotrpno izborila.

Ukratko, prijeti „europskom načinu života“, koji je kao ideal posljednjih nekoliko godina sve udaljeniji od europskih građana. Dovoljno je reći da je Europska komisija od 560 službenih sastanaka o TTIP-u, njih 520 održala s lobistima različitih svjetskih korporacija, a tek 26 s predstavnicima civilnih udruga građana.

I dok Keller u intervjuu za Forum.tm tvrdi da Europi prijeti nastavak utrke prema dnu, Komisija nudi najbolji scenarij prema kojemu će sporazum dovesti do rasta gospodarstva i zaposlenosti. Problem je što u mnogim europskim zemljama ne postoji značajna rasprava o ovom pitanju, pogotovo na europskom istoku i jugu, što bi mogao biti i pokazatelj srozane uloge današnjih medija.

Akciju „Stop TTIP“, koja se provodila na internetu, potpisao je 791 građanin Hrvatske, dok je cilj bio 8250 glasova da bi se hrvatski glasovi uopće usvojili na europskoj razini. Još manji postotak ostvaren je u baltičkim zemljama te Poljskoj, dok je jedino Slovenija iznimka među istočnoeuropskim zemljama. U velikim razvijenim zemljama situacija je drukčija, pa je u Njemačkoj prikupljeno 668 tisuća glasova ili gotovo tisuću posto više od ciljane granice. Slični rezultati postignuti su u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Finskoj. TTIP u tim državama postaje jedna od glavnih političkih tema, dok parlamentarne hrvatske stranke izbjegavaju ovo pitanje. Ako ništa drugo, jedino ORaH ima stav o tome i ne boji se reći da se oštro protivi TTIP-u.

I dok u većim zemljama EU-a čak i neki ministri ustaju javno protiv TTIP-a, u hrvatskoj Vladi prevladava unisoni stav kako je to jedna od najboljih stvari koja će zadesiti EU, iako mnogi upozoravaju da će sporazum posebno ugroziti male zemlje poput Hrvatske.

Službenica Ministarstva vanjskih poslova nedavno je na javnoj televiziji rekla da su protivnici TTIP-a neinformirani, što je, unatoč očitoj namjeri za podcjenjivanjem grupa za pritisak, čak i točno, jer je pregovarački proces toliko netransparentan da s njim nije upoznata ni većina eurozastupnika. Je li, međutim, Ministarstvo vanjskih poslova spremno isto reći u lice i Ska Keller, članici Odbora za međunarodnu trgovinu Europskog parlamenta?

Kako objašnjavate da je u manje razvijenim zemljama EU-a tako mali postotak građana potpisao peticiju protiv TTIP-a, dok su istodobno građani velikih i razvijenih zemalja poput Njemačke, Velike Britanije ili Finske uvelike premašili broj ciljanih potpisa?

I to je početak, ne moramo biti pesimistični. Mislim da su rezultati takvi jer postoji razlika u medijskom pokrivanju, pa posljedično u javnoj raspravi. Unatoč tim razlikama, u EU i dalje postoji dovoljno snažna javna svijest o problematičnosti TTIP-a, ali ona još nije dovoljno duboko prodrla u društvo. Ne brinem se jer je inicijativa o upozoravanju na štetnost TTIP-a stara tek nekoliko tjedana.

Tko može doprijeti tako duboko?

Civilno društvo i političke stranke poput OraH-a, koji u Hrvatskoj ima dovoljnu potporu građana da ovu temu može staviti na dnevni red rasprave u javnoj sferi.

Može li Europski parlament zaustaviti TTIP?

Naravno da može. U Europarlamentu ga podupiru liberali, konzervativci, a sigurna sam da će isto učiniti i socijaldemokrati. Odbacuju ga lijeve i zelene grupacije. To, međutim, nije samo stvar stranaka u europarlamentu. Mnogo toga ovisi i o djelovanju lokalnih, nacionalnih stranaka, koje moraju pokrenuti ovo pitanje.

Grupacije koje spominjete da podržavaju TTIP imaju većinu u Europskom parlamentu, pa se čini da je otpor uzaludan?

Sjetite se ACTA-e, Trgovinskog sporazuma o krivotvorenju. Dugo nismo imali nikakve šanse protiv tog sporazuma koji je prijetio temeljnim slobodama građana jer su ga podupirale iste stranke koje danas podupiru TTIP. Taj je sporazum do njegova finalnog teksta i malo tko poznavao jer je proces bio jednako netransparentan. Javnost je nakon dugo vremena shvatila što on predstavlja iako svijest o njegovoj štetnosti nije bila tako raširena kao što je danas raširena o štetnosti TTIP-a. Mnogi su konzervativci i liberali zbog sve snažnijeg pritiska javnosti promijenili mišljenje o ACTA-i, pa ga je na kraju Europski parlament odbacio. Zato je uz pomoć pritiska javnosti apsolutno moguće srušiti i ovaj sporazum.

Može li se TTIP izmijeniti ili ga treba potpuno odbaciti?

Treba ga zaustaviti. Nisam protiv trgovine sa SAD-om, ali mislim da pravila trgovanja moraju biti postavljena tako da povećavaju životni standard ljudi, a ne da ga snižavaju. Pregovore sa SAD-om moramo voditi na drugim osnovama o poboljšanju kvalitete života. Još je veći problem što će ova pravila postaviti standarde i za ostatak svijeta, koji ne pregovara o njemu, pa će posljedice posebno osjetiti zemlje u razvoju koje nemaju snažnu pregovaračku poziciju.

Koje su glavne opasnosti koje krije TTIP?

Prijete nam mnoge opasnosti. Kao prvo, cijeli proces pregovaranja je netransparentan. Ljudi ne znaju o čemu se pregovara, pa čak ni većina zastupnika u Europskom parlamentu ne zna. U ovom sporazumu, kao i u sličnim modernim trgovinskim sporazumima, nije riječ o carinama ili trgovanju robama, nego o snižavanju dosad postignute kvalitete usluga i standarda – od zaštite i kvalitete zdravlja do socijalne sigurnosti, poljoprivredne politike, zaštite okoliša i slično. O svemu se tome pregovara i standardi se snižavaju. Posebna je priča mehanizam ISDS prema kojem će korporacije moći tužiti vlade na posebnim arbitražnim sudovima ako im pojedini zakoni, na primjer o zaštiti zdravlja ili okoliša, smetaju. To je vrlo opasno za modernu demokraciju.

Je li netransparentnost procesa pregovaranja dokaz manjka demokratičnosti u EU?

I da i ne. Vodimo velike debate u cijeloj Europi. Imamo europsku javnu sferu u kojoj možemo raspravljati o tome što govori u prilog demokratičnosti. S druge strane, čeka nas još dosta posla, pogotovo kada je riječ o transparentnosti procesa. Europskom parlamentu mora se dopustiti da utječe na proces. Parlament ima službeno pravo prihvatiti ili odbaciti ugovor, ali tek kada pregovori završe i kada se dobije gotov tekst. Moramo imati mandat da se miješamo u proces pregovaranja.

Zašto je Komisija toliko zagrijana za TTIP?

To je projekt stare Komisije, a nova ga je također postavila kao glavni projekt. Komisiji je manje na umu trgovina, a više geopolitika. Žele osigurati da standardi EU-a odgovaraju SAD-u. SAD širi utjecaj na području Pacifika i Komisija želi igrati veliku ulogu na tom području. Zato im je potreban jedan ovakav ugovor. Kina također sve više jača, što brine Zapad. EU želi spriječiti to jačanje stvarajući blok sa SAD-om.

Nije li to utrka prema dnu?

Da, ovo je definitivno utrka prema dnu. Spominju konkurentnost, ali se pritom zaboravlja da se moramo natjecati na pozitivan način. Obrazovni i zdravstveni sustav, način života koji imamo ugrožen je i to brine ljude. Nije riječ samo o ekonomiji, nego o razvoju – od ekoloških do zdravstvenih standarda. Zove se ugovor o slobodnoj trgovini, ali se zapravo pregovara o svemu ostalom, uključujući socijalna prava. Mora postojati javna rasprava o socijalnoj politici koja je dio pregovora. Snažno ću se boriti za socijalna prava, pogotovo na europskoj razini, jer mislim da Europska unija kao cjelina može postati više socijalna i može uvesti više standarde za sve građane. Mnogi problemi s kojima se sada suočavamo u EU povezani su s gubljenjem socijalnih prava građana. I tu svijest moramo podignuti na europsku razinu.

Njemačka je kao najutjecajnija članica EU-a osnažila taj trend smanjivanja socijalnih i radnih prava.

Da, to je jedan od problema. Na okruglom stolu spomenuto je da Njemačka ima visoke minimalne plaće, ali na žalost, Njemačka još nema određene minimalne plaće. Vodi se velika debata o tome i proći će nekoliko godina dok do toga ne dođe. Velik problem u Njemačkoj su premale plaće i sve niži standard života, pa nas čeka velika borba. Mi u EU ne smijemo dopustiti da se na svjetskoj sceni natječemo manjim plaćama i smanjenim standardima.

Hrvatska sanja povećanje životnog standarda bušenjem nafte u Jadranu. Kakav je vaš stav o istraživanjima u tako zatvorenom moru poput našega?

Protivimo se bilo kakvom bušenju na području cijelog Mediterana. Kao zeleni, naravno, protivimo se povećanom korištenju fosilnih goriva. Moramo više ulagati u obnovljive izvore energije. Hrvatska u tome ima goleme potencijale.

Mislite li da će naftni lobi iskoristiti strah od Rusije da bi pogurao upotrebu fosilnih goriva iz naftnih škriljaca jer EU sramežljivo najavljuje početak frakinga na europskom tlu?

Iskoristit će ga. Protiv smo frakinga, koji je razarajući za prirodu. Ne smijemo se samo suprotstavljati frakingu na našem tlu, nego i frakingu u SAD-u i Kanadi tako što nećemo uvoziti plin ili naftu iz škriljaca koji se tamo vade. U njemačkoj javnosti, na primjer, postoji golem otpor frakingu, ali mislim da to moramo podići na europsku razinu.