Sevdalinka, dio svjetskog kulturnog nasljeđa
Povezani članci
- UZDAJ SE USE I U SVOJE KLJUSE!
- Privremena sloboda za optužene ratne zločince je poruka da se agresija i genocid isplate
- Predstavljen Takmičarski program – dokumentarni film 29. Sarajevo Film Festivala
- Ubistvo ne počinje i ne završava na papiru
- Božica Jelušić: Teatralnost unutar rezervata je dosadna
- Prle i Tihi
Povodom promocije knjige “Sevdalinka, alhemija duše”, Esada Bajtala
Intervju i foto: Fahro Konjhodžić
Odavno jedan kulturni događaj nije privukao pažnju bh populacije u Oslu, kao što je to bila prezentacija knjige ”Sevdalinka, alhemija duše”. Knjigu je napisao prof.dr. Esad Bajtal, a izdavač je renomirana kuća ”Rabic”, u vlasništvu Gorana Mikulića.
Knjiga je predstavljena također i u mjestu Fredrikstad, gdje je bila glavni kulturni događaj u okviru održavanja redovnih susreta humanista okupljenih oko humanitarne organziacije ”Nova nada”. Promocijom knjige Sevdalinka, alhemija duše, Esada Bajtala u Oslu, otpočelo je obilježavanje 15.godišnjice kulturnog društva Preporod u Norveškoj!
U prisustvu oko 130 posjetilaca izveden je lijepo osmišljen i scenski sinhronizovan program (zahvaljujući prekrasnoj instalaciji, kompoziciji slika sa bosanskohercegovačkim motivima Valide Mujezinović).
Performans ”Sevdalinka, alhemija duše” bio je nadahnut htijenjem najboljih želja organizatora da to bude večer ljubavi i poštovanja prema jednoj specifičnoj i senzibilnoj tradiciji kakvu srećemo u estetski neponovljivom melopoetskom spoju sevdalinke, koja u sebi nosi svu prefinjenost duše i duha bosanskohercegovačkih prostora. Performans je osmislila i uspješno realizovala grupa entuzijasta: Zlata Erkočević, Larisa Hajdarović, Valida Mujezinović, Zlatko Oručević, Sabina Trako, Alija Trako, Asim Manjgo, Sanela Numanović, Nejra Majdanac, Miralem Bećirović, Fadil Dizdarević i Bekim Sejranović. (N.E.)
Jedan do promotora, profesorica Larisa Hajdarević je istakla kako ova knjiga ”nikoga neće ostaviti ravnodušnim, jer posjeduje magičnu moć da odvede u čarobni svijet čudesne pjesme, najnježnijeg i najljepšeg cvijeta kulturnog nasljedja u BiH.”
– Bajtalova čudesna opčinjenost sevdalinkom je rezultirala nastankom ove zaista vrijedne i kvalitetne monografije. Duboko svjestan kompleksnosti sevdalinke, kao i obimne literature o njoj, on je odlučio svoj pristup graditi na novim osnovama i novom načinu njezinog razumjevanja sa stanovišta spoznaje humanističkih nauka našeg vremena. Slijedeći unutrašnju logiku sevdalinke i njezin senzibilni duh, on pokušava otkriti tajnu kaharomn skrhanih zarobljenika ljubavnog zova. Mnogi pjesnici, književni istoričari, kritičari, teoretiočari, filozofi, sociolozi etnomuzikolozi, kao i svi zaljubljenici u ovu našu «pjesmu nad pjesmama», već dva vijeka pokušavaju da odgonetnu tajnu sevdalinke. Ali, kako kaže i sam autor, svaki pristup sevdalinci na kraju ostaje samo jalov pokušaj hvatanja neuhvatljivog. Ova misao neodoljivo podsjeća na Makov (Dizdar) doživljaj poezije jer, vrata riječi, poput vrata neba i kapije grada ostaju zauvijek zatvorena, ostaju tajna i stalan izazov pjesničkog čina stvaranja, kazala je prof Hajdarević.
Interesantno je spomenuti da je u publici bila i Merete Fjeldbo, Norvežanka, koja pjeva sevdalinke na bosanskom jeziku, a o čijoj je jezički sasvim ispravnoj interpretaciji pisao i profesor Bajtal, ističući popularnost sevdalinke širom svijeta.
Tim povodom smo pitali autora Esada Bajtala da kaže kako je zadovoljan prvim predstavljanejm svoje knjige ovdje u Oslu?
– Kuriozum je da je knjiga izašla u Sarajevu, čak prijatan kuriozum, a promovisana je u Oslu, gdje je, opet jedan paradoks, i nastala. Vjerovatno se prvi put događa da jedna ozbiljna rasprava i jedna knjiga, kako je zasad procjenjuju, nastala izvan Bosne i Hercegovine, a tiče se direktno sukusa BH kulture.
Ja lično, kao autor sam veoma zadovoljan načinom na koji je knjiga predstavljena. Vidjelo se da su ljudi uložili dosta napora da to ne bude formalna promocija, nego da ima suštinsku dimenziju, da iznese na površinu bitnu stranu knjige, i da citatima iz nje prisutne uvede u njenu srž. Sve u svemu, zahvaljujući jednoj ekipu na čelu sa gospođom Larisom Hajdarević, i njenom ekipom, u kojoj posebno mjesto zauzima Zlata Erkocevic, zajedno sa jednom ekipom mladih ljudim učinili su sve da ova promocija zaista bude na nivou jednog grada kakav je Oslo.
Knjiga je izišla, sada je u javnosti, a šta dalje?
– Sve zavisi od toga kako će knjiga biti primljena kod kritičara i publike. Predvidjeli smo da napravimo seriju promocija u BiH, a možda i dalje, pa sada očekujemo tzv. povratne informacije. Istovremeno ja se bavim idejom da se učine dodatni napori, prikupi odgovarajuća građa i da se napravi neka vrsta projekta, koji bi trebao rezultirati time da sevdalinka postane dio svjetske kulturne baštine. Odnosno da bude stavljena na popis onoga što se zove zaštita «UNESKO», kao nematerijalno kulturno blago od svjetskog značaja. Ja mislim da za to već sada postoje dobre mogućnosti, sevdalinka nije ništa slabija od portugalskog fada, koji je već sada postao poznat i koji ima značajno mjesto u svjetskom kulturnon nasljeđu.
U svijetu već postoje ljudi koji se bave sevdalinkom vrlo intezivno, kako njenom poetskom, tako i njenom melodijskom dimenzijom, kao melopoetskim feonomenom od izuzetnog značaja za BiH. I ne samo za BiH, nego i za cjelokupni Balkan, kome sevdalinka pripada, bez obzira što je ona najvećim svojim dijelom nastala u BiH – i kako to Krsic kaže, najveći i najljepši broj tih pjesama, nastali su u šeher Sarajevu, – to ne znači da je ona samo lokalni fenomen. Čak i ako Balkan uzmemo kao lokalno odredište, sevdalinka je ipak fenomen od svjetskog značaja, i kao takvu, trebamo je njegovati i prijaviti na listu naslijeđenog kulturnog blaga UNESK-a . Zato imamo dovoljno argumenata, kao na primjer da je Hajneov tekst ušao u njen stvaralački korpus, da se Gete, ta planetarna književna veličina, bavio njome. Imamo sve pretpostavke, pa ako budemo dovoljno pametni i metodološki mudri, možemo očekivati da jednoga dana sevdalinku vidimo na UNESKO-voj listi. To je moja prva i posljednja želja, kada sam započeo rad na pisanju ove monografije!
prof.dr. Esad Bajtal
Knjiga je, kako kažete, nastala velikim dijelom ovdje u Norveškoj! Koliko je to geografsko udaljavanje od izvorišta nastanka sevdalinke uticalo da se sagleda jedna možda drugačija, nova dimenzija?
– Ja sam čitavog života sevdalinku slušao u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu. Pisanje ove knjige odvijalo se u Oslu, sticajem životnih okolnosti. Precizno, mogu reći da je devedest posto ove knjige napisano u glavnom gradu Norveške. Možda je ta distanca, kako sam i napisao u jednom dijelu knjige, meni omogućila da čujem jedan novi zvuk sevdalinke, da je čujem možda na jedan dugačiji način, da je čujem u jednom drugom podneblju, da mi zazvuči još bolje, još snažnije, još strastvenije, još erotskije, nego što to zvuči u BiH, gdje sevdalinka spada u svakodnevnicu! Bilo je zaista zanimljivo iskustvo, provjeravati neke snimke i tekstove, zahvaljujući CD-ovima koje sam nosio od kuće, a i zahvaljujući internetu. Slušanje sevdalinke u Oslu je bio poseban doživljaj i vjerujem da će se to osjetiti i kroz redove knjige, kada bude čitana.