Sedam stvarnih razloga za proteste u Mostaru, Banja Luci i Sarajevu

Povezani članci

• Političko čojkanje DF-a
• Tužilaštvo Srbije odstupa od slučaja Divjak
• Ko Sarajevu uništava dostojanstvo kao najvrijednije što nosi iz proteklog rata?
• Slobodni pad hrvatske demokracije
• Štrik za sveti domovinski vrat
• Tragedija bi bila da se Opara pojavio pred muralom Palmine Piplović

Polazeći od činjenice da se pola godine nakon završetka parlamentarnih izbora nastavlja tragikomična igra stranačkih kombinacija i prevrtljivih nacionalističkih kampanja;

Konstatirajući da cjelokupni cirkus samo prikriva činjenicu da je Bosna i Hercegovina društvo čiji su osnovni ekonomsko-politički odnosi izrasli iz ratne i tranzicijske pljačke, da se radi o društvu koje se nalazi u vlasti kriminalaca, partijskih birokratija i inostrane bankarsko-finansijske oligarhije;

Znajući da živimo u zemlji kojoj je ekonomski poredak neoliberalnog kapitalizma rezultirao upropaštenom industrijom, gubitkom suvereniteta u finansijama, poljoprivredi i energetici, sa preko pola miliona nezaposlenih i deficitom većim od 5 milijardi KM;

Svjesni da uprkos bijedi u kojoj živi većina stanovništva BiH, i sveprisutneoj želji za promjenama političke elite nastavljaju sa politikom dizanja međuetničkih tenzija, neprestanim kreiranjem atmosfere opsadnog stanja, te otrovne magle laži, šovinističkog ludila i predratne retorike;

Budući da su i bošnjački i srpski i hrvatski narod i dalje taoci i potencijalno topovsko meso svojih predatorskih nacional-šovinističkih oligarhija;

S obzirom da rukovodstva vodećih socijaldemokratskih partija u cijelosti učestvuju u svim navedenim procesima pogubnim za narode BiH;

Imajući pogotovo u vidu da političarima na vlasti ne možemo vjerovati, ali da ih zato svim oblicima masovnog demokratskog pritiska možemo natjerati da program neophodnih socijalno-ekonomskih mjera usvoje i realizuju;

S tom namjerom, mi, radni ljudi Bosni i Hercegovine, upućujemo ove zahtjeve svim zakonodavstvima u zemlji i tražimo da se neodložno sprovedu u djelo:

1. Regulacija rada postojećih komercijalnih banaka. Sprovođenje reformi u finansijskom sektoru.

Potrebno je entitetskim agencijama za bankarstvo oduzeti sve ovlasti da utječu na ponudu novca kroz odluke o likvidnosti. Ukupna suma kredita mora biti određena isključivo stopom obavezne rezerve koju određuje Centralna banka BiH. Ovo će omogućiti postojećim komercijalnim bankama da podjele dodatnih 15 milijardi KM kredita po znatno nižim kamatama, sa sadašnjih gotovo 10% na manje od 4%. Ovo je ključni preduvjet za otpočinjanje investicionog ciklusa, koji će rezultirati otvaranjem stotina hiljada novih radnih mjesta i povećanjem plata, a samim tim i penzija. Osim toga zahtjevamo donošenje Zakona protiv lihvaranja, kojim bi se onemogućila eksploatacija najsiromašnijih građana ove zemlje od strane lihvarskih mikrokreditnih organizacija, čije kamate dosežu i preko 40%.

2. Otvaranje javnih/državnih sektorskih banaka: industrijskih, poljoprivrednih,građevinskih i banaka namjenjenih kreditiranju stanovništva.

Ove banke bi omogućile da se ukupnim kapitalom od minimalno 1 milijardu KM realizira kreditni potencijalo od minimalno 10 milijardi KM, putem kojeg će se kreditirati privreda i stanovništvo, sa kamatama do 3%. Tih 1 milijardu KM kapitala imamo trenutno u formi oročenih depozita javnih preduzeća kod stranih komercijalnih banaka. Naše sektorske banke bi uspostavile konkurenciju sadašnjim stranim komercijalnim bankama, koje sa preko 90% tržišnog udjela eksploatišu građane i privredu. Te banke bi po istoj kamatnoj stopi finansirale sve infrastrukturne projekte bez stranog zaduživanja. Ovakva reforma bi omogućila nova radna mjesta, povećanje ličnih dohodaka i omogućila rješavanje stambenog pitanja za najveći broj građana.

3. Progresivno oporezivanje.

Smanjivanje poreza na sirotinju i povećanje poreza za bogatije članove društva i špekulante. Ovo znači ukidanje PDV-a na sve osnovne životne namirnice i uvođenje progresivnih stopa poreza na dohodak. Na primjer: 0% za plate do 800 KM, ostanak stope od 10% za plate između 800-1.500 KM; uvođenje stope od 20% za plate između 1.500-3.000 KM i 50% za plate preko 3.000 KM, te uvođenje poreza na kapitalnu dobit od 50%. Također zahtjevamo da se uvede kumulativni porez na rentu, kamatu i dividendu (npr. 0% na dobit od 0 do 10.000 KM, 10% za dobit od 10 do 30.000 KM i 50% za dobit iznad 30.000 KM) na godišnjem nivou. Postojeći krupni privrednici, koji će biti jeftino beneficirani iz sredstava sektorskih banaka, će progresivnim oporezivanjem veliki dio svoje dobiti, stečen udruženim radom svojih uposlenika, uz maksimalno povećanje radničkih plata, na kraju, vraćati društvu. Porez na dobit firmi bi se mogao regulisati na sljedeći način: porezna stopa od 0% primjenjivaće se za stečenu dobit do 100.000 KM; porez od 10% primjenjivaće se za dobit od 100.000 KM do 1.000.0000 KM; a porez od 30% za dobit iznad 1.000.000 KM.

4. Državno/entitetsko subvencioniranje poljoprivrede.

Zahtjevamo finansiranje poljoprovredne proizvodnje preko javnih poljoprivrednih banaka po niskim kamatama, kao i garantirani otkup svih poljoprivrednih proizvoda po unaprijed dogovorenim cijenama, koje omogućuju održiv razvoj poljoprivredne djelatnosti. Isto tako zahtjevamo finansijsku podršku za obnavljanje državnih i zadrugarskih poljoprivredno-industrijskih kombinata, žitoprerađivačke, mesne i mliječne industrije, čime bi se stvorila konkurencija uvoznim proizvodima koji preplavljuju naše tržište. Bezuslovno zahtjevamo otkup svih lihvarskih kredita koje poljoprivrednici trenutno imaju kod mikrokreditnih organizacija od strane javnih/sektorskih banaka.

5. Zabrana prodaje prirodnih resursa. Revizija postojećih i zabrana daljnjih privatizacija.

Insistiramo da se finansiranje svih infrastrukturnih javnih projekata vrši iz domaćih izvora preko novootvorenih javnih sektorskih banaka. Zahtjevamo reviziju privatizacije tako da svi oni koji nisu ispoštovali ugovore o privatizaciji moraju iste ili da ispoštuju do kraja, ili će privatizovana imovina biti vraćena u državno vlasništvo zbog kršenja ugovora, a na temelju posebnog i hitnog pravnog postupka. Također bezuslovno zahtjevamo obustavu svih procesa privatizacije javnih državnih kompanija.

6. Smanjenje birokratske samovolje i državničkih primanja. Povećanje minimalca i penzija.

Zahtjevamo zabranu angažmana jednog lica u više nadzornih i upravnih odbora u državnim firmama. Zahtjevamo dostupnost cjelokupne dokumentacije javnih firmi. Zahtjevamo zakonsko regulisanje političke i krivične odgovornosti za sve one koji obnašaju javne rukovodeće funkcije, kako u administraciji, tako i javnim preduzećima. U slučaju da revizorski izvještaji pokažu nesavjesno obavljanje funkcija, odgovorni će biti smjesta smjenjeni i istima se više neće dozvoliti da obnašaju bilo kakve funkcije u javnoj službi. Bezuslovno zahtjevamo smanjenje primanja u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti (parlamentima i vladama) na nivo prosječne plate u zemlji uz ukidanje svih bonusa. Tražimo povećanje minimalnih penzija na 50% prosječne plate. Zahtjevamo povećanje minimalne plate. Zahtjevamo pomijeranje starosne penzije u čitavoj zemlji na 60 godina starosti sa 15 godina staža, odnosno 35 godina staža sa najmanje 50 godina starosti.

7. Oslobađanje sindikalnog djelovanja i radničke autonomije.

Tražimo uvođenje člana zakona kojim se zabranjuje uključivanje klauzule o odricanju prava na štrajk u kolektivnim ugovorima. Tražimo zakonsko priznavanje punovažnosti štrajkova koje pokrene prosta većina zaposlenih, sa ili bez sindikata, i priznavanje ad hoc štrajkačkih komiteta izabranih od najmanje polovine radnika, sa ili bez sindikata, nevezano za takozvane »postupke mirenja«. Tražimo uklanjanje klauzule o »minimumu procesa rada« osim u slučaju bezbjednosti i zdravlja stanovništva, obaveze obavještavanja trećih lica o štrajku kao i mogućnost tužbe od strane poslodavca za gubitke nanesene štrajkom. Zahtjevamo priznavanje sindikata statutarno uređenih bez stalnih i plaćenih funkcionera, čime bi se omogućila veća radnička samoorganizovanost i autonomija od birokratizovanih predstavništava, kroz nehijerarhijske sindikate.

Jedini način na koji će odgovorni sprovesti date reforme je ako podlegnu masovnom demokratskom i aktivnom pritisku odozdo. Taj pritisak podrazumijeva ulične demonstracije, javne tribine i peticije, masovne sastanke predstavnika radnika, nezaposlenih, studenata, seljaštva i drugih slojeva radnog stanovništva, blokade univerziteta i škola, pritisak članstva parlamentarnih stranaka na rukovodioce, stalno medijsko prisustvo angažovanih i najšira moguća propaganda. Povrh svega, glavni vid masovne akcije je generalni štrajk cjelokupnog radništva u zemlji, uz međusobno povezivanje putem međuštrajkačkih komiteta i savjeta, kako na lokalnom nivou, tako i u širem industrijskom nivou, kojim se treba postići traženi pritisak, i iznuditi tražene promjene.

Ovo je proglas kojim se čitavo stanovništvo Bosne i Hercegovine poziva u borbu! Sarajevo, Banja Luka i Mostar moraju djelovati kao jedan ili razjedinjeni propasti! Solidarnost do pobjede! Jedinstvena organizacija za socijalizam i demokratiju

JOSD