Scenarij za kraj: Poslije HDZ-a – potop

Autor/ica 11.11.2011. u 12:27

Povezani članci

TKO NIJE ništa naučio iz povijesti, osuđen je da mu se ponavlja. Ali sada smo barem nešto naučili. Recimo, da HDZ odlazi s vlasti uvijek po istom scenariju.

1. Rok trajanja je osam godina

Biološki ciklus obično traje dva mandata. U prvom stranka se još pozicionira, hvata zalet, glumi toleranciju i tolerira protivnike. U drugom obično kreće potop. Tuđmanov HDZ dovršio je pokoravanje hrvatskog društva nakon Oluje, kad je u potpunosti zavladao tajnim službama, obračunao se s unutarnjim frakcijama, prisluškivao i pratio političke protivnike, gušio medije i nevladine organizacije.

Slično je bilo i sa Sanaderovima HDZ-om. U prve četiri godine još je šarmirao strane diplomate i domaće skeptike, koalirao sa Srbima i hapsio ratne zločince. Da bi u drugom mandatu pokorio ili kupio medije, eutanazirao nevladinu scenu, popljačkao i pokrao što se dalo, i sve to puno besramnije nego u prve četiri godine. Da bi potom na jedvite jade dogurao do izbora.

2. Ciklus završava odlaskom lidera

Prva vladavina HDZ-a okončana je smrću Franje Tuđmana, druga završava uhićenjem Ive Sanadera i njegovim sudskim procesom upravo u predizbornoj kampanji. Svejedno, ni jedan od tih događaja ne donosi neophodnu katarzu.

3. Događa se uz pokroviteljstvo Zapada

Prije dvanaest godina Sjedinjene Države odigrale su ključnu ulogu u rušenju HDZ-a. Okupile su razjedinjenu opoziciju, istrenirale njihove lidere, pripremile ih za predizbornu kampanju, a sve kako bi Hrvatska napokon izašla iz tih mračnih devedesetih. Potom su prešle na Srbiju.

Ovoga puta pritisak Europske unije prisilio je hrvatsko pravosuđe da krene u obračun s korupcijom, odnoseći HDZ-a kao najveću žrtvu. Nagađa se da je Angela Merkel prisilila Sanadera da odstupi s mjesta premijera, kao i to da je stajala iz svih bitnih poteza njegove nasljednice Jadranke Kosor.

4. Odlazak uz prasak

Kad odlazi, HDZ ne uzima zarobljenike. Potop je totalan. I krajem devedesetih, baš kao i sada, hrvatsko gospodarstvo bilo je uništeno, harala je pošast nelikvidnosti, javna poduzeća bila su opljačkana, nezaposlenost (zajedno s fiktivnom zaposlenošću) bila je na vrhuncu, a životni standard na dnu. Nova vlast dolazila je u nemoguće uvjete, prisiljena raščišćavati smeće prije nego što je krenula graditi nove vrijednosti.

Pored toga, HDZ je sve do zadnjeg dana aktualnog saziva Sabora dovršavao proces devastacije: usvojio je sporan Zakon o vodama, skinuo je imunitet Željku Jovanoviću, a ostavio ga optuženom Ivanu Čehoku. U znak zahvalnosti.

5. Primirje do poraza

Tuđmanova smrt označila je početak frakcijskih borbi u HDZ-u, ali s njima se ipak čekalo do izbornog poraza. Do gubitka parlamentarnih izbora, kao i do poraza predsjedničkog kandidata Mate Granića u prvom krugu 2000. godine. Tek nakon toga krenulo se u osvajanje stranke. Tako će, po svemu sudeći, biti i ovom prilikom. Sanader je ostavio vlast Kosorici, ali kako joj rejting pada, a stranka klizi u sad već sasvim izgledni poraz, tako jačaju apetiti pojedinaca za preuzimanje stranke.

6. Vladimir Šeks opet je tu

Kad je otišao Tuđman, Vladimir Šeks ponovno je zavladao koridorima Središnjice i na čelo stranke instalirao onoga za koga je (točno) ocijenio da bi mogao podići HDZ iz blata – Ivu Sanadera. Sada iz sjene pomaže Jadranki Kosor da nekako izgura do izbora. Pitanje je što će Šeks učiniti nakon njih.

7. Tko će biti Ivić Pašalić?

Budući da je Jadranka Kosor osuđena na ulogu Ive Sanadera, raspisana je audicija za ulogu novog Ivića Pašalića. Tomislav Karamarko prvi se prijavio: kao gospodar represivnog aparata, vođa stranačke desnice, siva aminencija, strah i trepet. Što uvjerljivije Kosor izgubi izbore, to su snažnije šanse Karamarka da preuzme HDZ. Osim ako Šeks nekom novom Ivanu Drmiću ne povjeri brojanje glasova na izbornom saboru.

8. Izbacivanje smeća

Prvi odlazak HDZ-a s vlasti bio je popraćen izbacivanjem vagona smeća nakupljenog u doba Tuđmanove vladavine. Transkripti s Pantovčaka bili su zabava za cijelu posttuđmanovsku Hrvatsku. Ali bez sudskih epiloga. Drugi odlazak s vlasti popraćen je Sanaderovim suđenjem, istragom o “crnim fondovima”, kolektivnim valjanjem u blatu cijele stranačke vrhuške. Ovoga puta smanjen je element zabave, a značajno povećana mogućnost sudskih epiloga.

9. Rušenje kulta ličnosti

Ivo Sanader pokrenuo je detuđmanizaciju. “Ispričavam se svima koji su zbog naših propusta, bahatog ponašanja dijela naših dužnosnika ili nekih političkih odluka pretrpjeli bilo kakvu nepravdu”, izjavio je 2002. godine. “Kada HDZ ponovo dođe na vlast, takvi se propusti više neće ponavljati”. I evo, došao je na vlast i koliko god je Tuđman bio protjeran iz Središnjice, HDZ-ovi propusti ne samo da su se ponavljali, nego su se i multiplicirali.

Jadranka Kosor pokrenula je desanaderizaciju. Branila je sebe i stranku od afera koje su izbile u javnost nakon njegova odlaska, svaljujući sve na jednog čovjeka i njegov uski krug pomagača u onome što je nazvala “paralelna linija zapovjedanja”. Umjesto toga, sada se ponovno zaklinje u Franju Tuđmana. Tko zna, možda će se netko uskoro ponovno zaklinjati u Sanadera. A to neće biti Luka Bebić…

10. Što nije isto?

Nije isti entuzijazam s kojim hrvatsko društvo dočekuje odlazak HDZ-a i dolazak opozicije na vlast. Prevratnička atmosfera iz 2000. godine više se neće ponoviti. Hrvatska je očito previše umorna od HDZ-a i previše sumnjičava prema SDP-ovoj koaliciji.

11. Što nam onda ostaje?

Ostaje nam samo nada da će HDZ sljedeći puta, nakon idućeg osmogodišnjeg biološkog ciklusa na vlasti, otići pod normalnijim, kulturnijim, civiliziranijim okolnostima. Da će nam ostaviti nešto više od potopa. Jer, ovoga puta postoji mogućnost da su Hrvati ipak naučili nešto iz povijesti HDZ-ove vladavine.

Možda. Ipak. Eventualno.

Index.hr