Samoproglašenim zaštitnicima i braniocima svih povratnika i žrtava…kap je prelila čašu

Izdvajamo

• Niste nas obilazili svih ovih godina, niste nas pitali kako živimo, niste ponudili pomoć, niste nas branili svih ovih godina, e pa nećete ni danas koristiti nas i našu muku a zarad svojih interesa. U naše ime nećete ni govoriti.

Povezani članci

• Pomoć porodici Herco
• MLADI – AKTIVNI SUDIONICI U KREIRANJU BOLJEG DRUŠTVA
• Papa dolazi da nam uzme zadnju kunu
• Cijena migrantske patnje
• Za čije babino zdravlje se Hrvatska zamjera Rusiji
• U-tuk na Vulinov tuk

Foto: klix

Ja, za razliku od vas znam i za Ahmiće i Briševo i Staru Rijeku i Srebrenicu. Ja, za razliku od vas svih, živim 365 dana kao povratnik u RS-u, nemam „rezervne položaje“, kuće i stanove u Federaciji, pričam o genocidu i ratnim zločinima bez projekata, bez pomoći državne, Federalne, europske, haške ili kase „kraljice Balkana“ i ne mijenjam svoje stavove i mišljenja od projekta do projekta…i tako će biti i dalje. I neće mi biti teško da se i u buduće, uprkos svim prijetnjama, borim za istinu, protiv licemjernih, uvredljivih i dobro potplaćenih laži, ma od koga one dolazile. 

Zaštitnicima žrtava

U povodu 09. janura u Sarajevu je održana Javna tribina bh. intelektualaca u organizaciji Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca u saradnji sa Hrvatskim narodnim vijećem i Srpskim građanskim vijećem.

Na Tribini je rečeno da je na današnji dan (09. januar) formirana paradržavna tvorevina “Srpska republika Bosna i Hercegovina” čime je javno i potpuno otvoreno obznanjena namjera za izvršenje genocida u Republici BiH.

Rekli i…razišli se svojim kućama po Sarajevu i okolini.

Ali konkretno više ništa nije urađeno, ni danas, a ni proteklih godina.

Trebalo bi se dakako zapitati zašto Tribina nikada nije organizovana negdje u RS-u, kao npr. u Prijedoru, Doboju, Bijeljini ili Srebrenici?

Daleko je sve to od Sarajeva našim intelektualcima…znam ja to i da ne kažu. Bošnjački intelektualci nisi bili u Prijedoru od ekshumacija masovne grobnice Tomašica a prije toga ni sam ne znam da li su ikada i  dolazili.

Ovi Hrvatski i ne znaju gdje je Prijedor, Briševo, Derventa, Šamac, jer i nisu bili nikada na tom području,  ako ništa drugo, a ono  bar u nekoj posjeti  stratištima svoga naroda.

Razni Instituti koji se bave genocidom i ratnim zločinima, pa i onima počinjenim u Prijedoru, nisu zavirili u Prijedor. Sav izvor njihovi informacija je internet pa i ne čudi „što smo gdje smo“ kada je dokazivanje genocida u pitanju.

A kad se već oni ne brinu i ostavljaju po strani masove grobnice, onda nije ni čudno da međunarodna zajednica  nije osudila genocid u Prijedoru.

Priča o genocidu i njegovim posljedicama ne može se rješavati samo „na daljinski“ iz Sarajeva i javnim tribinama u Sarajevu već je potreban terenski rad i podrška ljudima na terenu u RS-u koji se bore protiv negatora genocida. A ona je izostala ovih proteklih 18 godina, od svih onih kojima su usta puna priče o genocidu a sjede daleko od Prijedora i drugih stratišta.

Zaštitnicima povratnika

Isti dan u Srebrenici je održana konferencija “Ostvarivanje prava i zaštita građanskih sloboda povratničke zajednice na području entiteta Republika Srpska” i usvojena je Potočarska deklaracija.

U tekstu deklaracije se navodi kako je Potočarska deklaracija poruka predstavnika preživjelih žrtava genocida, porodica žrtava genocida, povratnika, izbjeglih i raseljenih lica sa područja entiteta RS, boraca i veterana, te svih aktivista i zagovornika demokratizacije, slobode i ravnopravnosti građana BiH na cijelom njenom teritoriju.

Tema kao tema i sama inicijativa zaslužuju svaku pohvalu ali….

Na ovu konferenciju nije pozvan niti je učestvovao u pripremi konferencije ili Potočarske deklaracije bilo ko od povratnika ili predstavnika povratnika iz najvećih povratničkih zajednica u RS-u, Prijedora i Kozarca. Ali također niti bilo ko iz susjednih opština sa velikim brojem povratnika (Bosanski Novi, Banja Luka, Doboj, Bijeljina).

I onda sebi neko uzima za pravo da govori u ime svih predstavnika preživjelih žrtava genocida, porodica žrtava genocida, povratnika, izbjeglih i raseljenih lica sa područja entiteta RS, boraca i veterana.

Gospodo javno vam kažem, govoriti možete samo u ime onih koji su vas izabrali da ih predstavljate a to Prijedorčani, Kozarčani i mnogi drugi nisu.

Imamo mi među povratnicima svoje izabrane predstavnike ali i istaknute aktiviste i pojedince, u politici i nevladinom sektoru, imamo usta da govorimo. Mi najbolje znamo kako su i koliko naša prava i građanske slobode u Prijedoru i Kozarcu pogažene jer živimo tu 365 dana u godini. I borimo se već godinama protiv ovog aparthejda. Mnogo bolje to znamo od onih koji se predstavljaju kao zaštitnici prava žrtava genocida i povratnika a sjede u Sarajevu ili negdje drugo u Federaciji BiH a znaju samo na karti možda gdje je RS, Prijedor, Kozarac, Briševo i mnoga druga povratnička naselja i stratišta.

Niste nas obilazili svih ovih godina, niste nas pitali kako živimo, niste ponudili pomoć, niste nas branili svih ovih godina, e pa nećete ni danas koristiti nas i našu muku a zarad svojih interesa. U naše ime nećete ni govoriti.

(Ne)poznavaocima zločina

I naravno kao što uvijek i biva „šlag na kraju“ tako i ovdje. Do danas najviše hvaljeni borci i poznavaoci genocida i zaštitnici žrtava genocida, rekoše da ne znaju za Ahmiće i da ih zanima samo njihova patnja i žrtva i projekti. Rekoše kako nebi slučajno uvrijedili i kako bi izmolili koju kunu od „kraljice Balkana“ za svoje projekte. A „kraljica Balkana“, zašto bi ona znala za Ahmiće kada neće da znaju oni koji su Ahmićkim majkama sestre po boli. „Kraljica Balkana“ neće da zna ni za Prijedor, Briševo, Staru Rijeku, Donju Ravsku, najveća stratišta Hrvatskog naroda u BiH. A ni ostali hrvatski političari također.

Ima li nešto što nije na prodaju?

Ja, za razliku od vas znam i za Ahmiće i Briševo i Staru Rijeku i Srebrenicu. Ja, za razliku od vas svih, živim 365 dana kao povratnik u RS-u, nemam „rezervne položaje“, kuće i stanove u Federaciji, pričam o genocidu i ratnim zločinima bez projekata, bez pomoći državne, Federalne, europske, haške ili kase „kraljice Balkana“ i ne mijenjam svoje stavove i mišljenja od projekta do projekta…i tako će biti i dalje. I neće mi biti teško da se i u buduće, uprkos svim prijetnjama, borim za istinu, protiv licemjernih, uvredljivih i dobro potplaćenih laži, ma od koga one dolazile.

Mirsad Duratović

Prijedor, 17.01.2018.god

povratnik, bivši logoraš

Ilustracija: Šukrija Meholjić