Rupa u živom zidu

Povezani članci

• Umjesto revolucije, Staljina bih ja na vas!
• Molitva djevice Marije
• Vratite nam Krešu Ćosića
• Lex Plenković
• Anatomija propadanja
• Siniša Glavašević 1991: Optužujem!

Goran Mehkek / HANZA MEDIA

Jasno je da je ovaj potez s apstiniranjem od rasprave i glasanja pokušaj da ibrikom zahvate vodu iz desnog bunara. Umjerene, računaju, već više-manje imaju. Ili bar one neopredjeljene. A razočarane.

Prvo ne sudjelovanjem u raspravi, a onda ne glasanjem o IK, Živi je zid postao „normalna“ hrvatska stranka.

Politički amateri, irgajući se simpatičnog otklona od „tradicionalnog pristupa politici u Hrvata““, jednom su nogom zagazili u kaljužu političke zbilje.

U pozi nogometnog imenjaka jednu su ruku sakrili iza leđa (da ih se ne napuca), a drugom prekrili „sramotu“. A šteta. Mada ponekad nejasni i dezorijentirani svojim su živopisnim i nadahnutim  nastupima uveseljavali klišeom zamorene tribine. Imali su i svijetlih trenutaka racionalne političke i ekonomske analize, lišene stereotipa, a ni na hrabrosti im se nije baš moglo zamjeriti.

I agenda, kojom su se profilirali kao zaštitnici slabih i ugroženih (mada često karikaturalno), znala je djelovati kao oštro političko oružije. I cirkusantski pokušaji da se pod svaku cijenu čuju i nametnu nisu im puno naškodili. Dapače. Iz mjeseca u mjesec rasli su u mjerenjima „popularnosti“, a trojac Pernar, Sinčić i Bunjac nadglasali su i mnoge brojnije stranke.

Biti će zanimljivo pratiti proces njihovog etabliranja sada, kada su izgubili političku nevinost.

Jasno je da je ovaj potez s apstiniranjem od rasprave i glasanja pokušaj da ibrikom zahvate vodu iz desnog bunara. Umjerene, računaju, već više-manje imaju. Ili bar one neopredjeljene. A razočarane.

Koliko će im taj manevar uspjeti ostaje da se vidi.

U svakom su se slučaju „normalizirali“.

I postali predvidljiviji.

Pa će svaki naredni izvođač slobodnjaka pokušati naći rupu u živom zidu.