Republika srpska i sve Miloševićeve izgubljene bitke

Povezani članci

• Vidovice i Kopanice ugroženi, teška situacija u Salašu
• Novi stari početak
• Ubij zakolji da ker ne postoji
• Biljana Srbljanović: Reč „elita“ je kod nas postala uvreda
• Mladen Ivanić: Milorad Dodik će pasti!
• RTRS I BNTV: DEVETI MAJ, DAN POBJEDE NAD NOVINARSTVOM

Je li nama na Balkanu (posebno nama u BiH) od Srbije dodijeljeno da smo uvijek iznova…”pred bitkama i u bitkama, koje nisu oružane, mada i takve još nisu isključene”. Čitava vrhovna političko-religijska svita iz Beograda došla je početkom januara u pola BiH da  uvjerava sve i svakoga  da su i današnje tek još političke i religijsko-duhovne, iako se došlo osporavati i negirati pola Bosne i Hercegovine.

Piše: Ismet Muratspahić

Nakon antibirokratske revolucije 1988. I 1989., ukidanja autonomija Vojvodine i Kosova i Metohije, pokušaja centralizacije vlasti pod srpskom i srbijanskom dominacijom, stavljanjem Ustava Srbije iznad Ustava SFRJ, Milošević je pokrenuo nekoliko ratova i sve ih zaredom izgubio. A da se pogrešna politika i izgubljeni ratovi nikako lako ne priznaju pokazuje se i danas četvrt vijeka poslije. Kada je već vidio da je sve te ratove pogubio valjalo je zavedenoj srpskoj masi racionalizovati sva zlodjela, sve agresije i genocid opravdati barem nekim dobitkom, utjelovljenim u Republici srpskoj. Odatle se i danas najveći zločinci veličaju kao heroji, a Srbija još nema snage da se suoči sa onim šta je počinila svim svojim susjedima. Ta odgovornost za agresiju na BiH jedino se može podijeliti sa Tuđmanovom Hrvatskom. Republiku srpsku  je po svom priznanju stvorio Milošević. Ona nije trebala da ostane kao dio druge države (BiH), već da se priključi tadašnjoj Miloševićevoj Jugoslaviji, u kojoj je tada bila ostala samo još Crna Gora. Taj proces je trebao da traje kratko, ali on se evo otegao četvrt vijeka i neće se nikad ni završiti, jer takvog načina nema mirnim putem.

U takvoj atmosferi još ”nedovršenog procesa” devetog januara ove godine visoki zvaničnici civilne i crkvene vlasti Srbije na čelu sa premijerom Vučićem posjetili su jednu polovinu BiH, da obilježavaju jedan datum koji nema nikakve veze sa današnjim entitetom Republika srpska. Na taj datum odlučen je samo veliki pohod na zločine i genocid, počela je agresija na sve što nije nosilo predznak srpsko, a sve pod vođstvom Miloševića i Beograda. Kakav je ishod takvog pohoda bio, pored stvaranja te takozvane državne i društvene tvorevine, koju hoće da proglase jedinim plijenom svih Miloševićevih ratova, poznat  je po sudskim epilozima, gdje su utvrđena najveća stradanja, mučenja, silovanja i progoni nesrba poslije Drugog svjetskog rata. Posebno stradanje i protjeravanje sa svojih vjekovnih ognjišta doživio je većinski narod Bošnjaci. Da li političko i religijsko vođstvo hoće da kaže da slavi i obilježava taj datum kao veličanje tog postignuća, u čemu jedino ima smisao ovaj datum!? Drugi značaj 9. januar niti ima, niti može imati. Republika srpska kao entitet nastala je Dejtonskim sporazumom i u tim datumima usvajanja i potpisivanja može se tražiti datum njenog obilježavanja.

Uz svu odmjerenost i vaganje riječi, te pokušaj spajanja nespojivog, premijeru Srbije Vučiću promakle su neke “sitnice” izrečene na taj dan u Banja  Luci. Propustio je da kaže da je RS stvorila Srbija pod Miloševićevim režimom, a ne kako je rekao narod RS-a. Nije propustio priliku da podvuče i poturi zamjenu teza da neko poništavanjem tekovina postignutih zločinom hoće da ukida pravo i slobodu srpskom narodu u BiH. BiH je zajednička država tri naroda i ostalih njenih građana i nikad drugo i drugačija niti treba niti može biti. Sve drugo je obmana i tlapnja bilo od koga da dolazi. Mostovi gradnje povjerenja i prijateljstva između BiH i Srbije ne mogu se graditi tako što će se i onako krhak njen ustavni poredak dalje rušiti i rugati se kakvom- takvom Ustavu. Sve mi to liči na nastavak Miloševićevog “odnosa prema BiH”. Umjesto da se distancira od toga, januarski pohodi BiH, mnogo mi liče na potvrđivanje kontinuiteta jedne neprekinute politike. Pod plaštom zagovaranja slobode Srba, koji su navodno bili ugroženi u BiH, na krvi drugih, na ruševinama, i grobnicama nesrba hoće da se stvara nekakva samostalna država. Uvjerenja sam da to nikada neće proći. Ovaj put neću ništa više spominjati, čak ni sramne izjave Mladena Ivanića, člana Predsjedništva BiH kako i na koje sve načine može izigravati najviše zakone ove zemlje.