Reportaža sa Kosova: Ples na Balkanu

Povezani članci

• Marinko Čulić: Prijestolnica antikulture
• Sabor donosi Arhimedov zakon
• Basara: Što je srpsko, to se nije ni dogodilo
• Dogmobrani protiv Pecnika
• I Saša Leković je bio fetus
• Borba je ipak vrijedila

Bivši kosovski premijer Ramush Haradinaj

Ramush Haradinaj je čovjek protivriječnosti. U ratu na Kosovu slavljen je kao junak, kasnije je optužen kao ratni zločinac, a sada bi htio postati predsjednik vlade.

By: Hubert Spiegel

Preveo: Ešref Zaimbegović

Rodio se sin. Oko stotinu čestitara skupilo se u lokalu na periferiji Prištine u kome domaćin slavi rođenje svoga prvog djeteta. Nema niti jedne žene. Svakih pet minuta neko podiže čašu, tada se mora nazdraviti – rakijom, pivom ili crnim vinom. Na tanjurima je puno pečenog mesa. Neka jela su tako ljuta da vam idu suze na oči. Rakija pomaže, ali ne previše.

Muzički lov

Muzičari nose štirkane bijele  bluze i moderne frizure. Sviraju brze, oštre pjesme na žičanim instrumentima sa zvučnim imenima kao ciftelia i šarki. Upravo sada zvuči kao da ciftelia bježi preko ravnice, ali harmonika joj je za petama. Lov. Neka bude bog u pomoći cifteliji ako bude ulovljena. Pjevači ne trebaju mikrofon. Kako god da pjevaju zvuči kao poziv na boj. Pridružuju se i gosti, na početku rijetki a onda skoro svi.

Izgleda da svi vole ovu pjesmu. Samo čovjek koji sjedi pored mene ne pjeva. Ne bi bilo pristojno da pjeva, kaže on, bolje je da samo sluša i pritom gleda pred sebe. Zašto? Pa ta pjesma je pjesma o junaku a taj junak je on.

Ramush Haradinaj je političar, šef AAK partije koju je sam osnovao i vođa opozicije u parlamentu u Prištini. Skoro niko na Kosovu ne sumnja da će Haradinaj biti slijedeći predsjednik vlade, po drugi puta nakon 2005., kada je nakon sto dana vratio mandat i dobrovoljno otišao u Den Haag na proces u kome je bio optužen. Optužba je bila ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, radilo se o mučenjima i ubijanju. Tek u novembru prošle godine uslijedila je konačna oslobađajuća presuda u svim tačkama optužnice.

O sadašnjoj vladi pod premijerom Hashim Thaçiem kažu mnogi da je “ok”. Tako glasi svakodnevna skračenica za “organizovani kriminal”. Kosovo važi kao leglo korupcije, trgovinom oružjem, drogama, ljudskim organima i prostitutkama. Značajan dio elite ove male zemlje je navodno umješan u to. Mnogi misle da je Ramush Haradinaj jedini političar na Kosovu kome će uspjeti da to spriječi. Drugi opet kažu da je on sam do vrata umiješan u šverc drogom.

Prilog o Haradinaju u Wikipediji na njemačkom jeziku spominje krvave svađe klanova i poziva se na navodne tajne izvještaje Savezne tajne službe prema kojima Haradinaj pripada  organizovanom kriminalu na Kosovu. Govornik tajne službe (BND) prijateljski je odbio dati bilo kakav komentar, ali se moglo razumjeti da se radi o veoma neugodnoj, zapaljivoj temi. Slijedeće sedmice Hardinaj se očekuje u Berlinu na razgovorima u uredu kancelarke i ministarstvu vanjskih poslova.

Šta misle njemački političari, koga imaju pred sobom, kada razgovaraju sa Ramushem Haradinajem? Nekadašnjeg  komandanta UCK, koji se krajem prošlog vijeka borio u kosovskom ratu protiv premoćne srpske armije i koji je u svojoj domovini slavljen kao heroj? Vide li u njemu glavu organizovanog kriminala u najkoruptivnijem uglu Evrope ili budućeg premijera jedne male zemlje na Balkanu, koji će možda jednog, ne tako dalekog,  dana postati član Evropske unije.

Ramush Haradinaj – spasitelj?

Možda vide u Haradinaju od svega ponešto: ratnika iz stare, već odavno zaboravljene Evrope, mitsku ličnost sa Kosova, postnacionalističkog reformskog političara koji im obećava stabilne odnose u svojoj zemlji, ugovore i dogovore sa srpskim susjedima, predvidivu balkansku politiku i time osnove za obnovu male zemlje koja raspolaže sa rudnim bogatstvima i očajnički čeka strane investitore.

 “Šta se dogodilo za četrnaest godina koloko je prošlo od kraja rata?”, pita Haradinaj. “Skoro ništa. Moja zemlja ne može dalje čekati. Idite do Obilića, tada ćete razumjeti šta mislim. Idete u prošlost.”

Ne živi li cijelo Kosovo u prošlosti?

 “Da i ne”, kaže Haradinaj. ”Ova zemlja je mala ali komplikovana. Ako je hoćete razumjeti morate ovdje vidjeti određena mjesta.”

Prije nego smo krenuli za Obilić susreli smo Doniku Kadaj-Bujupi. Ona je glavni kandidat AAK kod slijedećih komunalnih izbora u Istoku. Na slavlje njenog partijskog prijatelja nije bila pozvana. Pošto majka djeteta kratko nakon porođaja jedva da može učestvovati na nekoj proslavi nisu pozvane ni druge žene, objasnio mi je Haredinaj i dodao da se rođenje kćerke ne proslavlja tako pompezno. Sada sjedimo u partijskoj centrali, u sobi sa kaminom i Donika nam govori o svome izbornom programu.

Borba protiv korupcije

Istok je mjesto velike simbolične vrijednosti: Ovdje je rođen Ibrahim Rugova, prvi predsjednik Kosova i do danas neka vrsta praoca nacije. Ukoliko bi mlada političarka pobjedila u Istoku bila bi prva žena gradonačelnik u zemlji, iako udio žena u parlamentu iznosi oko 30%. Kako to? Donika se smije. “U parlamentu imamo kvotu za žene, u komunalnoj politici ne. Mora se još mnogo toga mjenjati na Kosovu. Dajte nam vremena.”

Donikina najvažnija tema je borba protiv korupcije: “Pobrinuti ću se za to da se sve ugovore, koje zakljući opština, budu moguće online vidjeti. Ništa ne trebamo više nego transparentnost. Pogledajte šta se desilo sa našom energetskom firmom KEK. Niko ne pozna ugovore koje je vlada sklopila sa turskim investitorom, ali ako su tačni neki detalji koji su do sada objelodanjeni, tada neki ljudi trebaju ići još danas u zatvor.”

Kosovo je bogato mrkim ugljem ali je ipak siromašna zemlja

Vožnja iz centra grada do Obilića, u čelično srce prošlosti, traje dobrih pola sata. Onda se nalazimo u centru industrijskog prapejsaža: neutješne gomile demontiranog materijala, ogromni bageri, beskonaćne prenosne trake, šutljivi tornjevi za hlađenje. Mehanizacija i oprema državnog snabdjevača energijom KEK, koja se prostire na više kvadratnih kilometara, izgleda kao industrijska ruina, napuštena, pobjeđena i spremna za ponovno preuzimanje od strane prirode. Međutim elektrocentrale na ugalj “Kosova A” i “Kosova B” nisu zatvorene, one samo tako izgledaju.

Kosovo raspolaže sa jednim od najvećih zaliha mrkog uglja u cijeloj Evropi. Uprkos tome zemlja je bila najsiromašniji dio bivše Jugoslavije. Danas, četrnaest godina nakon rata, koji je razorio zemlju a njene stanovnike traumatizirao, leži kvota nezaposlenosti na oko 40%  a mjesećna prosječna plata ne iznosi niti tri stotine evra.

Kralj rđa vlada pejsažom

Pritom bi se samo u Obiliću moglo proizvesti toliko energije da bi se skoro cijeli Balkan mogao snabdjeti sa strujom. Međutim postrojenja iz sedamdesetih godina su beznadežno zastarjela. Zbog toga su dnevni nestanci struje pravilo. U hladnim zimama pojedine oblasti su snabdjevane samo u ritmu dva prema četiri. Dva sata imate struju, potom četiri sata ne.

Na transportnim trakama, koje kao da pokreću duhovi, leže jadne gomilice uglja. Teški strojevi leže po okolini. Kralj rđa vlada. U blizini ne vidite ni jednog čovjeka. Preduzećna cesta vodi na jedan brežuljak na čijem vrhu čeka na nas horda pasa lutalica: dva tuceta dobro nahranjenih džukela spremnih za borbu.

Duganjini – centar otpora protiv Srba

Kezeći zube oni nadziru svoju ogromnu teritoriju sa hranom: divlje odlagalište smeća koje puni jednu udolinu ispod brežuljka. Lijevo je otpad, desno zapuštena industrijska oprema, među njima olinjali psi, koji nepogrešivim instinktom drže zauzetu strategijski važnu tačku ovoga područja. Oni odavde vide svakog neprijatelja prije nego što on njih ugleda. Kao gnjevna eskorta psi trče desno i lijevo od kola sve dok nismo napustili njihov teritorij. Sutradan smo htjeli ići u Duganjin.

Krenuli smo rano ujutro. Nakon sata vožnje Haradinej je zaustavio panciranu limuzinu na jednoj uzvišici. Izašli smo i gledali preko visoravni. Duganjini je bio jedan od centara otpora Srbima. “ Vidite li onaj brežuljak pozadi? Na njegovom vrhu stajale su tada srpske trupe sa svojom artiljerijom. Odatle su mogli kontrolisati i gađati cijelu visoravan.”

Bez prebacivanja odgovornosti

On nam kazuje imena mjesta, objašnjava gdje u daljini počinje Albanija a gdje Crna Gora, hvali ljepotu planina, koje su visoke do tri hiljade metara i onda udara nogom jednu od kesa sa smećem koje leže svuda okolo: “Pogledajte: smeće, svuda smeće. Ova zemlja se guši u svome smeću. Ono leži na svakom uglu. Mi ne znamo praviti auta i ne možemo konkurisati informatičkoj branši Južne Koreje. Ali šta nas ustvari spriječava da počistimo naše smeće i dovedemo u red našu malu zemlju? Ja vjerujem da nas niko u tome ne spriječava. Mi to jednostavno trebamo uraditi. Neko mora sa tim započeti.”

Seljaci iz Duganjina su u ratu izgubili 90% svoje stoke. Najveći broj stambenih objekata je bio razrušen ili oštećen. Industrijska postrojenja Đakovice nudila su posao za 24.000 ljudi prije nego što je srpska armija te fabrike razrušila. Još uvijek se ovdje vide samo pojedinačni znakovi obnove. Ali Haredinaj o tome ne govori. On govori o vlastitoj inicijativi i odgovornosti koju treba preuzeti. Nema nikakvog smisla za vlastitu situaciju i nadalje optuživati druge.

Kosovo ima najvišu stopu nataliteta u Evropi i najmlađe stanovništvo

Partijska prijateljica Donika je rekla da je biračima na Kosovu dosta političara koji samo daju obećanja. Riječi Haradinaja ne zvuče kao obećanje, više kao najava sa prijetećim tonom. Da li on vjeruje da se Kosovom može vladati samo čvrstom rukom? “Drugačije nije moguće. Ako želimo obnoviti zemlju mi trebamo sistem podsticaja i zastrašivanja, nagrade i kazne.”

Kosovo ima najvišu stopu nataliteta u Evropi i najmlađe stanovništvo. Svaki drugi Albanac je mlađi od 25 godina ali živi u jednom društvu koje je obilježeno ritualima, pojmovima časti i sistemom socijalnog označavanja iz prošlih vijekova. Kako čvrsto je sam Haredinaj ukotvljen u tradicije svoje zemlje pokazaće se još u toku dana, ali sada govori kao radikalni reformator. Šta želi uraditi kao prvo ako postane predsjednik vlade? “Prvo ću započeti borbu protiv smeća.”

Sve je zapušteno i zanemareno

Haradinaj puno govori o tome šta bi htio dovesti u red. Izgleda da su to njegovi omiljeni izrazi: dovesti u red, popraviti, ponovo napraviti. Gospodarstvo, uprava, sami ljudi na Kosovu: sve je zapušteno, zanemareno, kao stroj koji godinama nije bio dobro održavan i sada se mora hitno popraviti.

Haradinaj govori tako kao da ne bi htio postati premijer nego prvi mehaničar svoje zemlje. “Nije teško prestati bezobzirno bacati smeće svuda oko sebe. To je pitanje mentaliteta.” On želi stvarno mjenjati mentalitet cijele zemlje? “Da, to moramo uraditi. Nema drugog puta.” Pisac Beqë Cufaj kaže da je Kosovo najmanja zemlja u Evropi, ali najveća laboratorija na kontinentu.

Pragmatizam i politika simbola

Tridest dana treba da traje kampanja protiv smeća počevši od prvog dana nastupa Haradinajeve vlade: “Ja ću i sam čistiti smeće i starati se da i drugi to rade. Poslije tridest dana zemlja će izgledati drugačije. Svi trebaju vidjeti da se stvari mogu promjeniti.” Ratni heroj kao sakupljač smeća: Jednostavnije i istovremeno rafiniranije nije moguće spojiti pragmatizam i politiku simbola. Međutim to još ne znači da je Haradinaj pravi čovjek da okonča korupciju i neekonomsko poslovanje. Kako to da se sam on stalno dovodi u vezu sa korupcijom i kriminalom?

Haradinaj je učtiv čovjek, smiren i koliko je moguće suzdržan, jer u pravilu svaku želju prihvata kao naredbu. Ne izbjegava ni jedno pitanje pa i ovo ga ne pogađa nepripremljenog. Ipak bori se da sačuva mir. A tada iznosi svoje prihode, tačku po tačku, nabraja svoju imovinu i završava svoje objašnjavanje sa jednim ironičnim priznanjem: veliki buket cvijeća koji je donio svome partijskom drugu, mladom ocu, nije platio on nego partija.

Borba protiv korupcije odozgo prema dole

Potom naglašavajući kaže da optužba za korupciju počiva na lažima isto kao i proces protiv njega. Neki visoko pozicionirani saradnici Carle del Ponte su stvarno izrazili oštru kritiku na postupke tadašnje glavne tužiteljice. Tako se naprimjer žalio Sir Geoffrey Nice, glavni tužitelj u postupku protiv Miloševića, da je Kosovo preko procesa Hardinaju u važnoj fazi svoje istorije bilo oslabljeno za jednog vodećeg političara. “Izgubili smo dragocjene godine”, kaže Haradinaj.

Ostaje pitanje kako se on misli boriti protiv korupcije. “Ne može se sa korupcijom boriti odozdo prema gore nego samo odozgo prema dole. Ako u cijeloj vladi više nema korupcije, ako vlada korupciju zatire i daje dobar primjer, dobijeno je mnogo.” Dati primjer, biti uzor, vladati čvrstom rukom, kažnjavati i nagrađivati: To su riječi koje će jedan njemački političar jedva izgovoriti. Ali o njemačkim političarima se također ne pjevaju junačke pjesme.

Spomenik od ruševina

Sada stojimo pred kućom porodice Haradinaj kod Dečana. U naselju su bile dvadesetidvije kule, kako se nazivaju tradicionalne kuće slične utvrđenjima. Srbi su razorili sve, sistematski, jer kule su bile simboli ponosa starih porodica, njihovog ratništva i borbenosti, koja ih je pet vijekova dizala u borbu protiv osmanlijske vlasti.

Haradinaj je od ruševina razorenih kuća dao da se izgradi jedna nova kula koja kao spomenik stoji na ulazu jednog vojničkog groblja. Stotina boraca UCK je ovdje pokopana, među njima tri brata Ramusha Haradinaja i jedan nećak, koji je bio star šesnaest godina, kada je pao u borbi sa srpskom armijom. Direktno pored groblja stoji nova kula familije Haradinaj, kula prkosa i čvrsto obećanje da mrtvi nikad neće biti zaboravljeni. I to je mjesto koje bi trebalo vidjeti ako se ova zemlja hoće malo razumjeti.

Mjesto kao izvor snage

Borba protiv Turaka ili Srba, moć obiteljskih klanova, zakoni krvne osvete i gostoljubivosti, mrtvi i nestali na obadvjema stranama, prošlost, koja još nije prošla, i budućnost koja ne dopoušta da se na nju još dugo čeka, sve se to spaja na ovome mjestu, koje izgleda kao izvor snage. Stojimo još jedan trenutak tu, tada ulazimo, porodica nas čeka, jelo je pripremljeno.

Slijedeće večeri sjedim sa dvojicom pisaca u jednom restoranu. Beqë Cufaj govori o nadi koju polaže u Haradinaja, Basri Capriqi, predsjednik kosovskog Pen kluba, je nasuprot tomu skeptičan. On doduše ne vjeruje da je sam Hardinaj korumpiran, ali u njegovoj partiji ima nekoliko ljudi koji su vrlo brzo postali nevjerovatno bogati. “Možda Haradinaj stvarno ima dobre namjere”, kaže on. “Ali ja sam uvijek malo zabrinut kada ih vidim, te velike ljude koji čvrstom rukom hoće da urade ono što je dobro za njihovu zemlju. Posebno ovde kod nas ja ih se bojim, tih rođenih vođa. Naime ne smijete zaboraviti jednu stvar, moj prijatelju: Mi smo ovdje na Balkanu.”

faz.net