Replika

Izdvajamo

• A i neprijatno mi kad mi dođu gosti iz inostranstva da im kažem da mi je Čović na čelu države. Živa me sram pojede. Čuj imaju još dvojica, e svašta jebote!

Povezani članci

• Borislav Pekić: O idealno rđavoj državi
• Fašizam svuda oko nas, ključno je pitanje – šta je antifašizam danas?
• “Mostarsko ljeto” od 17. jula do 22. augusta: Cilj je noći učiniti ljepšim
• Samo sam planirao atentat na sebe
• Kanin: Dodik može prijetiti, ali ne može izbaciti strane sudije
• Hrvatska i Srbija trebale bi u BiH poštovati svakoga, a ne ignorirati neke kao da ne postoje, i kao da nemaju strahove i dvojbe

Foto: FB

Ne bih ja, da nije bilo ovoga s ovom djecom, nema ni svrhe ni smisla. Idu ti jebeni izbori i sve dok se ovima umjesto izborne komisije ne budu bavile istražne, piši propalo.

Imam neke svoje razloge zašto sam posebno osjetljiv na pomen autizma a posebno je za mene, roditelje i samu tu djecu, više nego uvrijedljivo nazivanje ponašanja nekih političara autističnim. Malo se raspitati, pročitati koju riječ i biće jasno i takozvanim analitičarima, takozvanim novinarima i svima drugima, takozvanim normalnima, u čemu je razlika. Upoređujte ih s imbecilnim psihopatskim bolesnicima, antropološki nedovršenim primjercima, hermofroditama, s čime god hoćete samo autističnu djecu ne dirajte. Povod za moju reakciju je odluka takozvanih parlamentaraca o neizdvajanju neophodnih sredstava za školovanje i razvoj (ta djeca su razvijenija od većine parlamentaraca i pravilno je reći unapređenju obrazovanja i pordršci djeci s posebnim potrebama) koji nisu usvojili budžet sa predloženim iznosom od 200 hiljada KM za te potrebe.

U pravu je moj cijenjeni kolega kada ovaj iznos poredi sa cijenom auta u kojima vozaju svoja muda i takozvana muda ali postaviti pitanje na kraju svog članka imaju li oni savjest, imaju li svoju djecu i je li ih sramota je u najmanju ruku neozbiljno i besmisleno ili ako baš hoćete imaju oni svoju djecu i zbog toga ova druga djeca nisu dobila pare. Tačka.

Ko u političkom razvoju ima mentalni poremećaj neće ovo shvatiti i glasaće ponovo.

Izvol′te!

Jedan drugi primjer prošao je potpuno nezapaženo. Sredsta za nesmetano funkcionisanje i održavanje Roditeljske kuće u kojoj su smještena djeca oboljela od teških, vrlo često neizlječivih, oboljenja i njihovi roditelji, biće obezbijeđena prodajom zaplijenjene imovine raznim kriminalcima, ne računajući političke. Em su haram em nisu halal. Pristaće ti roditelji i na to al′ za sve ovo što se zove opozicijom možda, treninga radi, bi bilo pametnije a za sve nas korisnije, da porade da se od tih para finansiraju, recimo, plate takozvanih parlamentaraca. Al’ pošto je kod nas sve takozvano …

Ne bih ja, da nije bilo ovoga s ovom djecom, nema ni svrhe ni smisla. Idu ti jebeni izbori i sve dok se ovima umjesto izborne komisije ne budu bavile istražne, piši propalo.

A i neprijatno mi kad mi dođu gosti iz inostranstva da im kažem da mi je Čović na čelu države. Živa me sram pojede. Čuj imaju još dvojica, e svašta jebote!