Renato Baretić: Svi za Kajinom u penziju

Ne…riješeno

Na to se nadovezao onaj prvi, pa je krenula ozbiljna prepirka, mala sa šaltera već je mobitelom dozivala šefa, a onda je jednodnevni umirovljenik Damir Kajin autoritativnim glasom prekinuo prijeteću barufu:

– Gospodo, ja imam samo jedan dan za ovo. Od jučer… od sutra opet radim i tko zna kad ću opet doći ovamo. Pitao vas sam za savjet, očevi… kivao razumvej… ijevanje, a evo… I zato ću staviti na ne… riješeno.

Tišina je potrajala nekoliko sekundi, a onda se i s lijeva i zdesna začulo tiho: “Štupido…”.

Jedan umirovljenički dan

Tako je nekako, ako mene pitate, izgledao jedini umirovljenički dan Damira Kajina, onaj u kojem se hitrom akcijom izborio za povlaštenu zastupničku mirovinu, stavši u red pred HZMO-om odmah iza sedam Šeksovih samuraja. Čovjek je odmah sišao u bazu da provjeri kako mlada umirovljenička populacija diše, čime se bavi i kakvu Hrvatsku vidi u najskorijoj sutrašnjici, kad se on opet vrati svome glasnome zazivanju veće socijalne pravednosti sa saborske govornice. No, vidjevši kako nitko od njegovih jednodnevnih kolega ne pokazuje baš nikakav interes za ozbiljan i dobro plaćen rad nakon umirovljenja, shvatio je da se nije nimalo prevario kad je odlučio i sam malo jamiti, pa se brzo vratio u Sabor.

Čini dobro, izij govno!

Dosta zajebancije… Damir Kajin vjerojatno je bolno razočaran činjenicom da je i opet, nakon punih 20 godina nepopravljivo šeprtljave retorike bez ikakva društvenog učinka osim lektoriranog citiranja u medijima, ispao samo zastupnik. Niti potpredsjednik Sabora, samo zastupnik domaći obični. Čim je to shvatio, odmah po još jednoj izbornoj pobjedi, odlučio je zaigrati solo, pun mu je više kufer toga da nitko ne cijeni njegov nemjerljivi dvadesetgodišnji doprinos očiglednom boljitku Hrvatske i njezinih građana. Sad će se i on malo pobrinuti sam za sebe, dosta je bilo idealizma. Štono bi zastupnik Kerum rekao – čini dobro, izij govno! E, dosta je bilo toga! Hrabar poput konobara koji kriomice pljuje u juhu prije serviranja, obični je saborski zastupnik Kajin, socijalno osjetljiv kakvim ga je bog dao, odlučio povećati svoju mirovinu, kad do nje doista dođe na više od 24 sata, za nekih tisuću i pol kuna. Umjereni napredak u granicama zakona, rekao bi Hašek.

Dami, Kaji

I sve bi to bilo donekle podnošljivo, bijedno ali podnošljivo, da obični zastupnik Damir Kajin nije odmah krenuo javno argumentirati taj svoj potez, to svoje sebično svrstavanje uz sedmero kvazidesničarskih kvazidomoljuba. “Da to nisam napravio, netko bi mi sutra kazao da sam štupido, da sam idiot!”, kazao je i – ostao živ. Štoviše, odmah se i usprotivio mogućnosti da povlaštene mirovine, jednake njegovoj, dobivaju zastupnici koji su u Saboru proveli manje od dva mandata. Njemu da će netko reći da je štupido? Nema šanse!

Kako stvari stoje, kad novi zakon o mirovinama zastupnika dođe na dnevni red Sabora, ako ikad i dođe, u snopu papira ispred predsjedavajućeg naći će se zacijelo i anonimni amandman: “Povlaštenu mirovinu može dobiti samo zastupnik koji ima odrađenih mandata kao uvaženi zastupnik Damir Kajin i, tijekom tog razdoblja, najmanje 24 sata provedena u umirovljeničkom statusu, ali samo pod uvjetom da mu ime započinje na ‘Dami’, a prezime na ‘Kaji’.”…

P.S. Ima li danas u Saboru još ijednoga zastupnika koji ispunjava iste uvjete za jednodnevno povlašteno umirovljenje poput Šeksove sedmorke i osmog samuraja Kajina, a da nije niti ne kani, iz moralnih i političkih razloga, iskoristio tu priliku da svakog mjeseca uzima po tisuću i pol kuna više? Ajmo ljudi, javite se ako vas ima, neće vam nitko reći “štupido”, kunem se.

Ima?

Ma ne mogu vjerovati da nikoga nema…