Reformska agenda – izlaz ili sunovrat za potlačene građane!?

Izdvajamo

• Suština obećanih reformi znače promjenu i civiliziranje vlasti. Taj proces još nije počeo. Vlast zasad reformiše samo obespravljene građane, koje potiskuje prema većem ambisu! A najugroženiji sve to mirno podnose!

Povezani članci

• EU osuđuje napade na novinare, poziva na hitnu istragu
• Hromi Daba i mostarski Alepo
• Draško u raljama historijskog revizionizma      
• BITI BOSANAC
• “MORSKA PRIČA” u ekološkoj akciji
• Kockanje s državom

Foto: 24sata

Trasiranje puta za ubrzano pljačkanje siromašnih!

Piše: Vehid Jahić 

Tokom rata, nacionalsocijalističke oligarhije su nas dijelile i ubjeđivale da nas predvode ka nacionalnom oslobođenju, ili emancipaciji. Istovremeno među sobom su pregovarale kako naći modus da svaka oligarhija „pljačka samo svoje“. Reformska agenda se u nekim detaljima čini nastavkom tog procesa, ali malo drugačije – iste oligarhije kao da su se ujedinile u namjeri priključenja svjetskim neoliberalnim predatorima, a sve siromašne narode i građane učiniti još siromašnijim.

Reforma, agenda, „legenda“, izlaz iz krize, put ka EU, već više od godinu dana orvelovski ponavljaju bh. političari. Te poruke su poput guste magle od koje se „prst ne vidi“ i to  „zapljuskuje uši“ većine bh. bijede. Građani i narodi kao da ništa ne vide i ne čuju pa mirno slušaju manipulatorske poruke neoliberalnih bh. predatora, inače snishodljivih „pobočnika“ svjetskih moćnika istog karaktera.

Već mjesecima vladajući bh. manipulatori pričaju o spasonosnim reformama, koje najavljuju. Skoro niko od njih ne govori jasno i razgovjetno da su ovoj državi potrebne reforme koje će smanjiti ogromnu javnu (čitaj stranačku) upravu, javnu potrošnju (čitaj feudalne izdatke za familije stranačkih „tajfuna“), potom stvaranje ambijenta za investiranje (stranih i domaćih) poduzetnika, zapošljavanje, stvaranje pravnog okvira u državi, umjesto stranačkog nasilja… Sve to podrazumijeva situiranje  nezavisnog pravosuđa, radi  borbe protiv kriminala i korupcije, koji su rak-rana ovog društva.  To je, još od rata, glavna poluga mafijaškog bogaćenja svih nacionalsocijalističkih oligarhija koje sada predvode – Izetbegović, Čović i Dodik, te drugi nacionalno-stranački „pobočnici“ – razni koalicioni partneri na mnogim nivoima. Bestijalno i mafijaško bogaćenje vladajućih oligarhija, sve više osiromašuje ogromnu većinu Bošnjaka, Srba, Hrvata, i „ostalih“ građana.

Reforme vlasti još nisu skoro ni počele. Umjesto toga – radi novih zaduženja – status potlačenih postaje još gori. Valjanih indikatora za ovu tvrdnju ima dosta.

U prošloj godini usvojeni su zakoni o radu – prvo u F BiH, a poslije i u RS-u. Prava, inače obespravljenih radnika, su još više ograničena. U toku su i svojevrsni pritisci vlasti za usvajanje diskriminatorskog Zakona o „peMzionerima“ u F BiH. Trenutno zaposleni radnici u ovom entitetu i oni koji će se možda zaposliti imaće isti status. „PeMzionerima“ se nudi diskriminacija – oni koji su većinu staža ostvarili u bivšem („mrskom“) sistemu neće imati pogodnosti koje će imati oni koji većinu staža ostvaruju pod postojećim neoliberalnim tlačiteljima. Moj komšija to tumači tako, da postojeći nacionalsocijalistički oligarsi u F BiH – na čelu sa SDA i HDZ – nakon što su u privatizaciji opljačkali one koji su stvarali imovinu u prošlom sistemu, sada ih dodatno žele kazniti, ili opljačkati (nije siguran o.a.) umanjenjem njihovih penzionih prava, koje su nakon rata reducirali u par navrata i na razne načine. Dva pomenuta zakona su dosadašnji domet reformi.

U novo ljeto gospodnje, od prvog  dana, građane dodatno „reformišu“. Uveden je dodatni porez na duhan i alkohol, kako „tajfunska“ vlast tvrdi „radi harmonizacije za evropskim akcizama“. Najavljuju se i nove akcize na gorivo. Isto se ponavlja nekoliko godina. Sve, navodno zbog zahtjeva EU. Istovremeno, ovo ljeto gospodnje počeli smo sa ukinutim trgovinskim povlasticama za izvoz u EU, jer bh. vlast nije donijela obećana rješenja u trgovini sa Hrvatskom, odnosno EU. To je najnovija barijera za BiH, a sličnih ima mnoštvo – isključivo zato što bh. vlasti ne donose rješenja obećana EU. S tim u vezi, logično je zapitati se – kako i zašto domaće manipulatorske vlasti ekspresno provode preporuke EU, koje uzrokuju nove „kuluke“ na sirotinju, a ne provode preporuke koje zadiru u manipulatorske dilove vladajućih oligarhija!? Odgovor je valjda jasan svima.

Znači, u ovu godinu smo ušli sa novim nametima, ili ograničenjima prava najsiromašnijih. Reforma je počela novim „nametima na vilajet“, koji je već najsiromašniji u Evropi. Povlašteni nacionalsocijalsitički predatori su reformski još netaknuti. Oni ne provode ni sudske presude domaćih i međunarodnih institucija, pa je teško očekivati da će bez pritisaka obespravljenih građana početi istinske reforme vlasti.

Njemačko-britanska inicijativa je najvaljena kao reforma vlasti, kao promjena feudalne logike koju prakticiraju vođe SDA, HDZ, SBB, SNSD, SDS, PDP i drugih njihovih saučesnika, od SDP-a do „Boljitka“ i slično. Oni su manje-više odgovorni za preglomaznu javnu upravu, preveliku javnu potrošnju, potom za kriminal, korupciju, sivu ekonomiju, nepotizam, partijsko pravosuđe, za labirint u investicionim pokušajima poduzetnika, kako stranih, tako i domaćih. Radnici u BiH imaju najmanje satnice u Evropi, a to je osnovni motiv za investiranje. Ali, u nesigurnom miljeu rizik je investirati i kada bi radnici radili besplatno. Znaju to  ovdašnji predatori, koji imaju na štednji oko devet-deset milijardi dolara, ali ih ne žele ulagati u sistem u kojem i sami moraju „podmazati“ brojne stranačke, državne, entitetske, kantonalne, lokalne i druge kočničare izlaza BiH iz „ludačke košulje“. Ukoliko i premoste sve te mafijaške prepreke, nisu sigurni da neodgovorna vlast „sutra“ neće po hitnom, ili vanrednom postupku mijenjati uvjete poslovanja, ili tražiti svoj dio u profitu investitora.

Bez obzira na to, poslušnici nacionalsocijalističkih vođa, prije svega entitetski premijeri Fadil Novalić i Željka Cvijanović, po nalozima svojih stranačkih „kneževa“ stalno nas ubjeđuju da nas vode naprijed. Isto čine i koalicione vođe, te njihovi „glasnogovornici“. Obećavaju, a ne rješavaju. Jer to od njih građani praktično i organizovano ne zahtijevaju.

Suština obećanih reformi znače promjenu i civiliziranje vlasti. Taj proces još nije počeo. Vlast zasad reformiše samo obespravljene građane, koje potiskuje  prema većem ambisu! A najugroženiji sve to mirno podnose!