ENG
Redikuli
Autor/ica 👤Heni Erceg
Povezani članci
Dobrohotniji misle da su njeni ispadi, vulgarni nacionalizam, brljanje po prošlosti i retuširanje vlastite biografije, zasluga njenih savjetnika, ali nije uputno vjerovati da bi joj itko, osim ako nije krtica u njenim redovima, savjetovao da okolo, doma i po svijetu, tako baljezga, sve do ruba autodestrukcije. Prije će biti da sama dobro procjenjuje kako će upravo uličarskim uvredama i prozivkama „unutrašnjih neprijatelja“ još snažnije prigrliti ono bezglavo, ekstremno desno biračko tijelo na koje zapravo najviše i računa u ovoj kampanji.
Dočaravao je taj izraz nekada u Splitu tako vjerno one rijetke, posebne osobe, lunatike u pravilu, smiješne likove koji putem pričaju sami sa sobom i koje, te redikule, nitko naravno nije uzimao zaozbiljno. U međuvremenu u Hrvatskoj je nastala prava inflacija redikula koje, međutim, više nitko tako ne naziva, a zauzeli su sva važna mjesta, sve do vrha države. Ipak, u nekom poštenom natjecanju primat među redikulima trebala bi po svim kriterijima odnijeti upravo sadašnja predsjednica, odlučna da na skorim izborima preuzme novih pet godina na istom mjestu. Ali za razliku od nekadašnjih benignih splitskih redikula, posljedice redikuloznosti Kolinde Grabar Kitarović ozbiljno su maligne, a završni se račun njena mandata ispostavlja tek kao dugotrajni retorički užas koji je sada, s početkom njene predsjedničke kampanje, posve eskalirao.
Dobrohotniji misle da su njeni ispadi, vulgarni nacionalizam, brljanje po prošlosti i retuširanje vlastite biografije, zasluga njenih savjetnika, ali nije uputno vjerovati da bi joj itko, osim ako nije krtica u njenim redovima, savjetovao da okolo, doma i po svijetu, tako baljezga, sve do ruba autodestrukcije. Prije će biti da sama dobro procjenjuje kako će upravo uličarskim uvredama i prozivkama „unutrašnjih neprijatelja“ još snažnije prigrliti ono bezglavo, ekstremno desno biračko tijelo na koje zapravo najviše i računa u ovoj kampanji. „A što da vam kažem, presretna sam zbog rezultata i igrača, ali ponajviše svih ovih ljudi koji su se skupili u Splitu iz cijele Hrvatske, od Visa do Kupresa“, bubnula je KGK na nogometnoj utakmici između Hrvatske i Mađarske, iako je Kupres sastavni dio Bosne. Ali bezobzirnim je svojatanjem toga gradića, po cijenu diplomatskog skandala, ona lukavo polaskala teritorijalnim apetitima domaćih radikalnih ekstremista, kao i Hrvatima u BiH, čijih joj je par tisuća glasova već bilo omogućilo tijesno osvajanje prvog mandata. Neće ona, čiji se petogodišnji rezultati mjere samo nizom gafova, skandala, haljina i zagrljaja s nogometašima, prezati ni od zadiranja u sudbenu vlast, iako joj to Ustav priječi, vlast koja jest loša, ali njoj je od svega zasmetala eto baš ustavna odredba o uvođenju ćirilice u javnu upotrebu u „osjetljivom“ gradu Vukovaru, a potom „jedino pravednom“ nazvala sudsku odluku kojom se krivnje oslobađa lik koji je u tom gradu čekićem razbijao uzalud postavljene ploče na ćirilici. Konačno, za voditelja kampanje izabrala je šefa državnog inspektorata, dakle represivne institucije, tipa pod istragom zbog umanjivanja kvadrata svojih brojnih kuća. E taj će sada obilaziti moguće donatore i moći ih ucjenjivati s pozicije moćnog inspektora.
Onda je ponovo otišla na turneju po Americi gdje je zadnji put cijukala i cupkala po opskurnim hrvatskim klubovima, pa postala groteskna internetska atrakcija, i već tada je bilo jasno da njen problem nije samo politički, nego je i zdravstveni. Pri novom posjetu Americi izabrala je pak temu pod naslovom „Bila sam djevojčica rođena s krive strane željezne zavjese“, i sa svojim domaćim radom nadmašila sve nekadašnje splitske redikule. Lupetala je naime kako se iz Jugoslavije nije smjelo putovati, jer smo dabome bili iza željezne zavjese, te da je crveni pasoš bio razlog strašnih neugodnosti, riječju patila je grozno ta jadna djevojčica, snatreći iza „rešetki“ o nedostižnom zapadu. A onda je, gle čuda, s tim crvenim pasošem i voljom diktatorske jugoslavenske vlasti mala Kolinda otputovala na školovanje upravo u Ameriku, čija je poslušna plaćenica ostala do danas.
Elaborirala je ona sve strahote koje je prošla živeći iza željezne zavjese, sve tamo do stvaranja Hrvatske, kazavši kako bi voljela da se Jugoslavija vrati samo na koji dan, pa da ona svoje protivnike može poslati na Goli otok. Kao Tito svoje „neposlušne“ drugove nakon raskida sa Staljinom. Pa vi sad recite ima li u tome ludilu sistema i misli li šefica države da ovdje doista žive samo njeni birači koji iz povijesti izabiru tek ono najgore, a što im se servira na dnevnoj bazi – vrijednost ustaške Hrvatske? Svi ostali mogu se samo čvrsto držati za naslon stolice da ne polete u bezdan redikuloznosti i gadljivog dodvoravanja njenom glasačkom tijelu, čiji desničarski vonj ona dobro njuši i potencira sastojkom od malo mržnje prema nepostojećoj Jugoslaviji i puno mržnje prema Srbima.
I taj pripravak prosipa poput otrova, pa je tako u Rijeci bubnula kako je tamošnji klub uvijek naginjao srpskom nogometu i nije bio dovoljno hrvatski, a da dodatno ogadi tobože „crvenu“ Rijeku izmislila je strašne „političke utjecaje na upravu kluba, sve kako bi se Rijeku povezalo s Beogradom“. Eto, zato je ona, iako rođena Riječanka, „u srcu nosila Dinamo i Hajduk“, drsko lažirajući fakte da su toliki igrači upravo tih momčadi često igrali za beogradske klubove. E sad, budući da se gospođa rado hvali svojim obrazovanjem, pa još i onim američkim, ostaje pitanje je li samo prolupala ili je možda, instinktom vješte pevaljke, dobro osjetila koji repertoar pijana publika u krčmi najviše voli? Publika koja bi je lako mogla odvesti do nove izborne pobjede.
Autor/ica 👤Heni Erceg
