Rat je koštao samo 10 milijardi DEM, ostalo je ukrao Tuđman i njegovi poltroni

Povezani članci

• Balkanizacija američkog muzeja košarke
• Lana Pudar: Zadovoljna sam postignutim rezultatima
• Pravopis, propis, krležopis…
• Grobnica za Borisa D.
• Nikšić i Komšić od Plenkovića očekuju izvinjenje žrtvama Herceg Bosne
• Dobri ili loši, veliki ili mali narodi

Cilj Domovinskoga rata nije bila jeftina i brza pobjeda, nego socijalni prevrat te stvaranje društvenog sloja koji bi novoj vlasti jamčio dugogodišnju vladavinu. Uz prvi pokušaj točnog izračuna ratnih troškova i modela njihova financiranja, ovo je jedan od zaključaka magistarskog rada koji je sredinom prosinca na Ekonomskom fakultetu obranio Dražen Rajković, novinar, publicist, postdiplomant iz financija i trenutačni ravnatelj u Hrvatskom helsinškom odboru.

RAD KOJI BI SLJEDEĆE godine trebao biti objavljen kao knjiga, ima posebnu težinu jer je prvi znanstveni rad na temu troškova rata od 1990. do 1995. godine i ruši niz uvriježenih vjerovanja. Dosad ni jedna vlada nikad nije jasno ni točno izvijestila javnost o financiranju rata i načinu trošenja novca, već je sve ostalo u sferi domoljublja i paušalnih procjena. Rajković u svom radu dokazuje da je netransparentnost trošenja i prikupljanja novca bila namjerna i da je tadašnje vodstvo, na čelu s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom, imalo na raspolaganju i bolje, modernije modele prikupljanja novca. Neki od njih su prodaja obveznica građanima, investicije u ratnu proizvodnju, porez na ekstraprofit i tek umjerena inflacija.

Umjesto toga, tadašnja se vlada odlučila na donacije, uvoz oružja koji je služio kao paravan za privatno bogaćenje, hiperinflaciju, financijski inženjering i netransparentnu prodaju imovine. Iako je rat završio prije 15 godina, posljedice se mogu vidjeti i danas. Možda je najbolji primjer povlačenje paralele s današnjim proračunskim problemima nove vlade. Traže se uštede do devet milijardi kuna, a samo povlaštene mirovine, uglavnom braniteljske, iznose osam milijardi kuna. Ukupan trošak mirovinskog sustava, zbog prijevremenih umirovljenja u privatizaciji tijekom rata iznosi 36 milijardi, odnosno svake godine nedostaje 17 milijardi kuna koji se pokrivaju iz zaduženja. Dakle, vjerojatno ne bi bilo rezova, novih poreza i svega onoga što nova vlada poduzima da nam ne padne kreditni rejting, da nije bilo rata ili da se on financirao drukčije.

Osim toga, Rajković iz raspoloživih podataka donosi izračun da nas je pet godina rata stajalo tek 10,47 milijardi njemačkih maraka, ali to su samo izravni troškovi oslonjeni na podatke MORH-a, za plaće, uvoz i proizvodnju oružja, uvoz streljiva, izbjeglice. Minimalno milijarda tadašnjih njemačkih maraka utrošena je, a da se nema podataka na što niti se čitav slučaj s financiranjem rata želi otkriti javnosti. Nacional