RASHOMONSKI EHO BERLINSKE KONFERENCIJE EU – ZAPADNI BALKAN

Izdvajamo

• Uz dužno uvažavanje slobode različitih mišljenja, s v e je do građana BiH na predstojećim izborima u oktobru o.g. - imaće lidere, državu i EU kakvu odaberu i time uvjere sebe, susjede/komšije, Bruxelles i Washington da je pametna, prosperitetna i dostojanstvena BiH moguća. Ovi izbori su zapravo zadnja šansa za zaokret – jer ako su EU/Zapadu rezultati izbora 'nebitni', većini temeljito očerupanih i mokrih građanki i građana BiH jesu više nego bitni - sudbinski.

Povezani članci

• Pobune u tranzicijskom logoru
• KRITIKA ČISTOG NINE (VUKA ILI FATMIRA)
• Viktor Ivančić: Kako ne biti Jugoslaven?
• Turci i partizani pred Splitom
• Jonathan Moore: BiH je suvremena i neovisna država takva će i ostati
• Paukova mreža laži

Pise: Nedžad S. Hadžimusić

Nakon što se slegla medijska prašina oko berlinskog skupa EU – Zapadni Balkan, uočljivi su tragovi neumornih regionalnih nostradamusa koji, za razliku od upućenih i nezavisnih skeptika, u diplomatski ugodno artikuliranoj Deklaraciji iz Berlina naziru kule, gradove i odlučnost EU da ovaj region konačno izvede na pravi put. Pri tome, obazrivo geopolitički tvrde kako ‘sve dogovoreno neće ići preko noći, ali perspektivaje tu’ – vidimo se opet u Beču, pa u Parizu…

Istina, optimizam jeste poželjan i na momente ljekovit u ova predugo turobna vremena. Međutim, da li je takav, ničim solidnim izazvan optimizam jednako benigan i konstruktivan u datoj domaćoj, regionalnoj i široj ‘kanstalaciji’ – give me a break, please !. Ovo se naročito odnosi na ekstravagantne   tumače Deklaracije, naročito njenih (nepostojećih) dijelova koji se odnose na predstojeće izbore u BiH, kada tvrde, parafrazirano: EU i ostatak međunarodne zajednice najmanje zanima šta je ko radio u regionu podkraj prošlog stoljeća…bitno je šta se radi sada i ubuduće. Zato, za EU uopće nema značaja ko će odnijeti pobjedu na izborima u oktobru o.g., jer će ko god pobjedi morati da radi po diktatu iz Bruxellesa… Ovo u prevodu na namjenski, predizborni b-h-s opet znači: dobri bh. građani, ne zanosite se – šta je bilo bilo je – ko je jamio jamio i da-se-više-(zločini i to)-nikad-nikome-ne dogode ; džaba nam još jedni pusti izbori – svi su oni (lideri&političke stranke) isti – radio ne radio, svira ti radio.

Na drugoj strani, širu elaboraciju na temu ‘jalove’ Berlinske deklaracije je dosta okomito izložio moj prijatelj Vlastimir Mijović u novom broju njegovog sjajnog Magazina Spektar – u maniru rijetkih profesionalaca sa integritetom u tom poodavno, moralno i profesionalno desetkovanom i posrnulom novinarskom/uredničkom esnafu – v. link:

Da ne bude zabune, upućeni – od kojih su nekoliko pažljivo odabranih i kvalificiranih odavde zajedno sa našim evropskim i dr. prijateljima sa puno nepatvorene ljubavi, predanosti i optimizma doslovno radili na draftiranju sličnih, neuporedivo ozbiljnijih tekstova – u Berlinskoj deklaraciji sekundarno prepoznaju isti vokabular iz ranijih, njima i danas bliskih međunarodnih dokumenata: Solunske deklaracije, Deklaracije SEECP iz Bukurešta, tzv. Radnih stolova (1-2-3) Pakta stabilnosti za Jugoistočnu Evropu (1999-2008), iz baznog dokumenta o osnivanju (2008) Regionalnog vijeća za saradnju – RCC, sa sjedištem u Sarajevu…

O čemu se zapravo radi. Osim što su déjà vu, slična okupljanja su uvijek kurtoazno pozitivna, ali su u konačnici ‘veliki promet-mala zarada’. Naravno, unatoč neskrivenom entuzijazmu tu i tamo, nije riječ o nekom novom, epohalnom evropskom prilazu tzv. Zapadnom Balkanu (zemlje bivše Jugoslavije, minus Slovenija plus Albanija). EU je zapravo iz Berlina poslala multilateralnu poruku – p r v e n s t v e n o   Kremlju i Kijevu, pa sebi (Bruxellesu) i Washingtonu, u izuzetno turbulentnoj situaciji na starom kontinentu, nezapamćenoj od završetka Drugog svjetskog rata (eskalacija krize, t.j. ’građanskog rata’ u Ukrajini), da se ne pominju užarena krizna područja Bliskog i Srednjeg istoka, utemeljena globalna preokupacija situacijom (za sada) izvan kontrole u Iraku i Siriji, ISIS, ozbiljni neredi u Pakistanu…Također, u istom kontekstu ne treba gubiti iz vida upravo završenu smjenu vodeće EU garniture, nakon vrlo zabrinjavajućih rezultata na poslijednjim izborima za Evropski parlament – gdje je krajnja desnica ovog maja ušla na velika vrata (v. tekst ‘…Kuda ide EU…’ na portalu IFIMES-a, Tačno.net i u magazinu Slobodna Bosna od 14. jula o.g).

Zato, glavna poruka iz Berlina glasi : uprkos izuzetno ozbiljnoj sigurnosnoj i ekonomskoj krizi na kontinentu i šire, EU eto nadalje ‘vodi računa o evropskoj integraciji Balkana’. Konzekventno, ne treba se previše zanositi, shopping lista velikih infrastrukturnih projekata u regionu ostaje ‘na stolu’ (čitaj: u ladici) – do nekih boljih vremena…posebno za daytonsku BiH, gdje su milijarde iz EU i dr. fondova do danas pojeli isti navježbani domaći i regionalni skakavci, koji danas prave slične akrobacije oko raspodjele pomoći za sanaciju poplavljenih naselja i gradova.

Dakle, uz dužno uvažavanje slobode različitih mišljenja, s v e je do građana BiH na predstojećim izborima u oktobru o.g. – imaće lidere, državu i EU kakvu odaberu i time (ne)uvjere sebe, susjede/komsije, Bruxelles i Washington da je funkcionalna, pametna, prosperitetna i dostojanstvena BiH moguća. Ovi izbori su zapravo zadnja šansa za zaokret – jer ako su EU/Zapadu rezultati izbora ‘nebitni’, većini temeljito očerupanih i mokrih građanki i građana BiH jesu više nego bitni – sudbinski.

Na kraju, s v e dok ne osvane pravna država u BiH – do daljnjeg će neumoljivo odzvanjati riječi 100 posto legitimnog i prejasnog glasnogovornika EU Wolfganga Petritscha (ex High Rep u BiH) prije i poslije berlinskog skupa, citirane u predhodnom tekstu na istu temu: “Njemačka je 20 godina nakon Drugog svjetskog rata bila ekonomsko čudo. A 1945. je bila potpuno uništena. Šta smo mi uradili u BiH (?). Zato sam predložio da se uradi strategija koja će od BiH napraviti državu u kojoj će političari biti vlasnici sudbine BiH i o d g o v a r a t i   za to …”.  

Ko ne sluša ove riječi i ne skače – mrzi Bosnu, a s njom u paketu i Hercegovinu.