Radni kampovi za pritvor Uygura – su nešto što je dobro?

Izdvajamo

• Licemjerstvo je jedno od najopasnijih bolesti srca i od njega se treba liječiti svaki čovjek jer ono u konačnici vodi do licemjerstva u ubjeđenju. Saosjećajući se sa teškom sudbinom Uygura u Kini, kao bh. građanin osjećam ljudsku dužnost da se ogradim i osudim izjave gore navedenih zvaničnika.

Povezani članci

• Da li je fašizam pobijeđen?
• Andrej Nikolaidis: Čas logike Vojvode Mandića
• Jezik koji hulje razumiju
• Gojerova esejistička lirsko tonirana ispovijest o akvarelima Fuada Arifhodžića
• Ravna gora i nož
• Enver Kazaz: Sretni zbog rasizma

Foto: Xinjiang Daily

Vrijeme u u kome danas živimo obiluje licemjerstvom. Glavna osobina i obilježje licemjerstva je laž ali i nedostatak osjećaja za bijedu, siromaštvo, težak život i nepravdu u kojoj žive drugi ljudi. Takve osobe sebe smatraju nepogrešivim, a ustvari oboljelim od vlastite narcisoidnosti. Isključivost i prezir prema neistomišljenicima „liječe“ omalovažavanjem, često ih proglašavaju za „neprijatelja“ BiH, saradnikom kontraobavještajne službe neke od susjednih zemalja ili pak nevjernikom, ateistom i slično. Oni sebe doživljavaju ovozemaljskim, neprikosnovenim tumačima društveno-političkih zbivanja u zemlji i inostranstvu, moralnim i etičkim filterima u društvenoj zajednici u kojoj žive, a u prvom planu su im prvenstveno njihovi imovinski kartoni i stanje depozita na tekućim računima.

U kineskoj regiji Xianjiang, Kina je izgradila 400 pritvornih kampova, a neki su još uvijek u fazi izgradnje. Tu informaciju su potvrdili i satelitski snimci koju je dobio Australski institut za stratešku politiku (ASI) kao i izjave svih onih koji su preživjeli i pobjegli van Kine, kako to kineske vlasti nazivaju „sistem re-edukacije“.

Razlozi pritvaranja su najčešće „trivijalni“ poput posjedovanja Kur’ana, odbijanje svinjskog mesa, a mjere torture uključuju pritvore koji se nazivaju „radnim logorima“, mučenje i nepružanje ljekarske pomoći u kampovima, kao i prinudnu kontrolu trudnoće. Uygurske porodice se primoravaju da prime u domove kineske zvaničnike da sa njima žive kao „rođaci“ u sklopu programa kontrole. Velika mreža kamera na javnim mjestima i njihov rad na internetu kontroliše svaki korak Ujgura.

Uprkos svemu gore navedenom, bivši reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić kao i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji Mevlud ef. Dudić pohvalili su „kinesku borbu protiv navodnog terorizma, koja je usmjerena protiv muslimana nastanjenih u regiji Xinjiang Uygur.

Da li su Mustafa Cerić i Mevlud ef. Dudić posjetili kampove prisilnog rada? Jesu li sreli i razgovarali sa predstavnicima Uygura? U čije ime su „hvalili“ represivne mjere kineskih vlasti prema muslimanskoj zajednici? Zar ova javna izjava nije u suprotnosti sa djelima koje iziskuje iman?

U prvom ajetu sure El-Ahzab Gospodar Milosnik Svemilosni kaže; „O vjerovjesniče, čuvaj se Boga i nemoj slušati poricatelje i licemjere! Bog, uistinu, sve dobro zna i premudar je.“

Licemjerstvo je jedno od najopasnijih bolesti srca i od njega se treba liječiti svaki čovjek jer ono u konačnici vodi do licemjerstva u ubjeđenju. Saosjećajući se sa teškom sudbinom Uygura u Kini, kao bh. građanin osjećam ljudsku dužnost da se ogradim i osudim izjave gore navedenih zvaničnika.

NE u moje ime!