Pun kufer otkrića godine

Povezani članci

• Godina velikih godišnjica
• Bilježnica Robija K.: Tramp na Brionima
• POLITIČKO BUDALISANJE
• „Oprosti“ mi Srpkinjo majko, „oprosti“ mi Srbine oče! Ja sam još uvijek „samo“ DRŽAVLJANIN Bosne i Hercegovine! Ja sam još uvijek u mojoj domovini „samo“ kao i svi OSTALI!
• ‘Fašizam sutrašnjice neće imati lik fašizma iz prošlosti’
• Fuad Đidić: Japan poslije četiri godine

Godina nije pošteno ni počela, a u novinama nam već pokušavaju utrapiti nešto što nazivaju otkrićem godine. Slobodna Dalmacija kao to navodno svoje »otkriće godine« preprodaje priču »upućenih obavještajaca« bez imena i prezimena i, naravno, bez ikakva straha da će ih itko iz novina, koje im očito služe kao dnevni slivnik, zapitati za bilo kakav dokaz kojim bi potkrijepili to čime zapljuskuju javnost.

Piše: Predrag Lucić

Prenose tako novine ono što im pričaju »upućeni obavještajci« – koje ni najpronicljiviji čitatelj neće dovesti u vezu s Vukušićem i Vukojevićem, budući da se njih ne može nazvati niti upućenima niti obavještajcima – i još se hvale da u sljedećih 345 dana neće otkriti ništa važnije od toga kako je »kufer s najvećim tajnama Udbe« završio u zagrebačkom sjedištu KOS-a, u kancelariji njegova šefa Boška Kelečevića, kojemu ga je osobno predao… a tko drugi nego onaj kojega vam je pun kufer?! Treba li mu navoditi ime ili već bacate novine i pičite put najbližeg aerodroma, gdje ćete zatražiti nepovratnu kartu za neku daleku, za neku najdalju zemlju u kojoj nitko nije čuo za Josipa Perkovića, ako takve još uopće ima?

Spremni su novinski dileri mutne vode, koju su skupa sa svom pameću svijeta popili iz »dobro obaviještenih izvora«, u vatru staviti ne samo desnicu ruku, nego i kompletnu nakladu svojih novina do kraja 2014., uvjeravajući vas da je otkriće godine eto baš to što im je anonimni »djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova koji je bio Perkovićev pobočnik u bivšem i sadašnjem režimu« pod punom moralnom i materijalnom neodgovornošću napričao kako je »neposredno prije Prvog općeg sabora HDZ-a u veljači 1990. godine« njegov vječiti šef »naredio da se u jedan kufer poslože svi mikrofilmovi sa suradničkom mrežom Udbe, crna blagajna u kojoj su se nalazila i sva kodna imena i isplate suradnicima«, pa je onda taj kufer odnio Kelečeviću, šefu KOS-a Pete armijske oblasti.

Slobodnoj Dalmaciji se povjerio i neki bivši – Kelečeviću podređeni – operativac KOS-a, kojemu je bilo sumnjivo što njegov šef odbija skinuti katanac s tog kufera: »Tražili smo da ga otvori, da vidimo što je unutra. Kelečević se tomu protivio, govorio je da to ne bi bilo korektno prema Perkoviću.« Investigativna novinarka splitskog lista je nadušak popila kosovčevu informaciju da je šef KOS-a bio samo čuvar Perkovićeve udbaške prtljage, pa je nazvala i Kelečevića koji se isprva nije sjećao nikakvog kufera, da bi se potom ipak sjetio samo toga da on o tom kuferu ne zna ništa, ali da bi mogli znati njegov tadašnji pomoćnik Braco Perić i sam Perković. Ni spomenuti Perić, naravno, nije imao pojma o kuferu za čije je postojanje, kaže, prvi put čuo od novinarke Slobodne Dalmacije, ali zna da mu je pun kufer Kelečevića koji ga proziva i podmeće. Novinarki je ostalo da se iscrpno žali kako je uzalud nazivala Perkovićeva odvjetnika Antu Nobila i da posustalu pozornost naivnih čitatelja storije o neotkrivenom »otkriću godine« pokuša održati na životu kroz priču onog nesretnika kojemu je Perković vazda šefovao, a koji joj više nije imao ništa za reći osim da je Jozo Dubiozo, uoči nekakvog sastanka s Franjom Tuđmanom i Branimirom Glavašem, obećavao kako će otići po taj famozni kufer u skladištu tajni kod druga Kelečevića, ali ga, eto, do dana današnjega nije donio natrag u MUP.

I to bi vam, dragi čitatelji, bilo to »otkriće godine« u kojemu nije otkriveno baš ništa, da novinarka na samom kraju teksta nije navela i nešto što je nazvala »uzgrednim«: naime, to da joj je »dobro upućeni izvor iz MUP-a« – onako uzgred – otkrio pravilo Službe po kojemu su se »mikrofilmovi radili u dva primjerka«, što će reći da su uz one mikrofilmiće u »zametenom« Perkovićevu kuferu, oko kojega je ispisala pun kufer ničega, »identični mikrofilmovi ostali i u MUP-u«, ali se »u međuvremenu značajan dio te dokumentacije ‘zagubio’«.

Koliki je taj »značajan dio« koji se zagubio, a koliki je taj manje značajan dio koji se zagubio nije, gdje se nalazi i tko ga od koga čuva? – e, to se novine već nisu usudile pitati, ne htijući se valjda petljati u svoj posao. Kao što se nisu usudile pitati ni jesu li možda ti mikrofilmirani dokumenti, identični onima što ih je Perković strpao u kufer, završili u rukama baš tih »visokopozicioniranih djelatnika«, baš tih što ih novine po službenoj dužnosti nazivaju »dobro obaviještenim izvorima«, baš tih što – za razliku od Perkovića koji nikada nije krio da je bio udbaš – imaju vrlo osobnih razloga za čuvanje »najvećih tajni Udbe«.

novilist.hr