Progoni novinara ne zastarijevaju

Povezani članci

• Hrvatsko političko čudo
• BOŽICA JELUŠIĆ: SIC TRANSIT…
• Simptom zvani Ćosić
• Rezultati monitoringa Istinomjera: Tokom tri godine mandata partije na vlasti u RS ispunile 17 obećanja
• Legalizacija ‘divlje’ gradnje oko zaštićenog Prokoškog jezera u BiH
• Boris Dežulović o Nikoliću i Vučiću

Tko bi mogao i pomisliti da će se novinari “Feral Tribunea” godinama nakon prestanka izlaženja tog lista i dalje morati vucarati po sudovima! Upravo se ta nevjerojatna stvar dogodila Petru Lukoviću, danas uredniku portala E-novine: zbog teksta objavljenog davne 2007. godine, koji je potom prenio beogradski “As” (ni on više ne postoji), Lukovića je prije koji dan tužio izvjesni Jelenko Mićović, javnosti poznatiji kao episkop mileševski Filaret.

Luković je taj tekst pisao u jesen 2007. kad je Filaretu bio zabranjen ulazak u Crnu Goru, nakon što ga je Haški tribunal jasno odredio kao pomagača odbjeglih haških optuženika; onda je Filaret danima (navodno) štrajkao glađu, dok su nad njegovim zdravljem i kilažom seirili tabloidi i dežurni čuvari nasljeđa Slobodana Miloševića. U svom prepoznatljivom stilu, Luković je tada napisao, u tekstu “Jelenko na tripu” da je Filaret “pravoslavni fašista… da je pomahnitao… da je uniformisani debil koji je kao ratni huškač profesionalno radio tokom svih ratova i sukoba… da je neopevani ludak… da Filaret verovatno noću ždere kao svinja…” (sve to je citirano u tužbi s tužiočevim navodom – neistinito!), što je Filareta strašno pogodilo.

Beskrajna duševna bol

Ne bi, međutim, cijela ta stvar bila čudna da još tada episkop nije posegnuo za tužbom ne protiv “Ferala”, već protiv tjednika “As”. Tada je podnio kaznenu tužbu zbog uvrede i klevete protiv tog tjednika i Lukovića, ali i građansku, zbog duševnih boli. Tadašnji, još nereformirani sud, obje je tužbe odbio.

Usprkos tome, prije tjedan dana Luković zatiče prijeteći poziv Višeg suda u Beogradu da se ima odmah ukazati na tom sudu kako bi preuzeo pismeno, za koje će kasnije ustanoviti da je poziv za glavnu raspravu koja će se održati 2. prosinca ove godine. Po novom običaju srpskog pravosuđa, uz poziv nije bilo tužbe, pa je jedva-jedvice izvukao od gospođe u pisarnici tužbu i ustanovio što u njoj piše. U najkraćem, Filaret je uvrijeđen zato što je “negativno predstavljen u javnosti” u tekstu koji je objavljen u tjedniku “As” 2007. godine, pa je valjda otad “predmet pažnje… i na širem prostoru, jer je prepoznatljiv na celoj teritoriji gde se čita nedeljni list ‘As’ četvrtkom’”, te su mu povrijeđeni moral, čast, ponos i dostojanstvo, što se zaliječiti može s najmanje milijun i pol dinara (15 i pol tisuća eura).

Potpuno je nevjerojatno da reformirano pravosuđe usvoji tako debilnu tužbu: prvo, ta se stvar može smatrati već presuđenom stvari (res judicata), jer je istovrsnu građansku, kao i kaznenu tužbu nadležni sud već odbacio onda kad je tome bilo vrijeme, a drugo, svi zakonski rokovi – i subjektivni i objektivni – za podnošenje tužbe istekli su prije nekoliko godina. Potpuno je nevjerojatno da netko tko je prošao reizbor prije dvije godine ne zna računati ni rokove, kao što je nevjerojatno i to da se tuženome – u ovom slučaju Lukoviću, ali nije on jedini – šalje poziv za glavnu raspravu, ali ne i tužba, te da mu se ne daje rok od mjesec dana za odgovor na istu. Iako, u ovom je slučaju to bespredmetno, s obzirom na činjenicu beznadne zastarjelosti Filaretove tužbe; da li je i dalje duševno bolestan zbog teksta objavljenog 2007. trebalo bi biti predmet neke druge institucije, ne pravosuđa.

Zlokobna medijska tišina

Nevjerojatna je i činjenica da je cijela ta stvar prošla u gotovo potpunoj medijskoj tišini. Osim samog Lukovića, koji je objelodanio najnoviji sudski skandal na svojem portalu, tek su se rijetki njegovi kolege oglasili u ponekom mediju. Ni glasa od novinarskih udruženja, niti informacije u najvećem broju medija u Srbiji, kao da ovo nije prvorazredna blamaža tzv. reformiranog sudstva i posve nezakonit pritisak na nezavisnost medija, sviđale se nekome E-novine ili ne. Nitko nije reagirao ni iz pravosuđa: tamo se nadležni ionako ponašaju po principu “pljunete nam pod prozor”, tek povremeno kritičare reforme nazovu petom kolonom, zlobnicima koji su povezani s centrima moći ili čak mafijom.

U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti 2. prosinca tko se od sudaca krije iza (tradicionalno) nečitkog potpisa, tko je bio dovoljno stručan i dostojan sudske funkcije da prođe reizbor iako ni bazične rokove za podnošenje tužbi “duševnih bolesnika” nije u stanju izračunati.

Novossti