PROBLEM PLAYS

Izdvajamo

• Taj problem je stvoren jer vlada cinizam i opće društveno nezadovoljstvo. Zbog prevrtljivosti vođa, zbog podlosti društvene elite i političkih makinacija, zbog kompromisnog načina života crkva – kafić – šoping…

Povezani članci

• Heni Erceg: Konjske snage
• MLADA ŠVEDSKA DJ ZVIJEZDA ADRIAN LUX GOSTUJE U MANSIONU
• Esad Bajtal: UBIJANJE NEZAVISNOSTI
• Uri Weltmann: Budimo na strani Izraelaca i Palestinaca koji žele mir
• Poluistine i eklatantne laži Nevena Sesardića
• IDEOLOŠKI OTKLON OD ANTIFAŠIZMA KAO KONTINUITET

Taj problem je stvoren jer vlada cinizam i opće društveno nezadovoljstvo. Zbog prevrtljivosti vođa, zbog podlosti društvene elite i političkih makinacija, zbog kompromisnog načina života crkva – kafić – šoping…

„Problemske drame“ – u prijevodu

Jedna takva problemska drama g. Shakespearea naslova „Mjera za mjeru“ po mnogo čemu je slična s našim sadašnjim stanjem nacije:

• nema tragične niti bilo kakve katarze,
• nema velikih nezaboravnih likova,
• dominantni ton je cinizam
• potpuno društveno nezadovoljstvo zbog prevrtljivosti vođa
• podlost društvene elite
• naglasak na tjelesnim vidovima postojanja
• političke makinacije
• kompromisna narav društvenog života
• sveprisutnost velike i jetke ironije…

I da stvar bude još nevjerojatnija navodno su „Mjera za mjeru“ i „Troilo i Kresida“ prethodnice egzistencijalističke vizure današnjeg načina razmišljanja o životu po obrascu što više za sebe i svoje. Sve je to nastalo od 1600.g. do 1616.g. kad je taj veliki lik opće svjetske kulture i literature i drame i komedije – umro.

Dakle, zaključno, naše društvo ništa ne može promijeniti više od 400 godina.

Ako mi ne vjerujete provjerite, jer sam ovo skoro doslovno prepisao iz enciklopedije…, da, a ako „guglate“ provjerite si onako usput i Molierea i čuveni Don Juanov monolog „o vremenu u ovom gradu i njegovom mišljenju o tome“.

Ta dvojica autora su sam vrh elite najutjecajnijih likova svjetske kulture kao što su kod nas dvojica najutjecajnijih likova – autora hrvatske „zbiljnosti“ jedan jedini čovjek i jedan jedini stožer. Stožer kao skup najutjecajnijih likova bez obzira tko u njemu sjedi ili stoji ili broji ili o nečemu tek dvoji bi li ovako ili onako.

Dakle ovog našeg prvaka „Mjere za mjeru“ – drame, komedije i tragedije all in one utjelovljuje „Andrej Prvi od korone“ – Premijer u izolaciji kojeg mijenja Medved. Ne onaj genijalni „Medvjed“ od Čehova iz tri poznate genijalne jednočinke. Tamo je to general (Smirnov) kojemu drugi umrli general duguje lovu pa će je on od njegove udovice i dobiti…bilo kako…ipak je on autoritet… – nego naš Medved – čovjek iz rata, iz Savske, iz Vlade, onaj koji zna kako veličati nekoga tako dobro da je dospio do – prvog igrača na klupi za zamjenu Premijera jer on je tip koji će obraniti svog tajnika na način da je taj tajnik sada još veći tajnik nego što je bio prije …, a kako li bi tek Andreja branio, uf, uf…

Pa zar to nije problemska drama? Problem play.

Taj problem je stvoren jer vlada cinizam i opće društveno nezadovoljstvo. Zbog prevrtljivosti vođa, zbog podlosti društvene elite i političkih makinacija, zbog kompromisnog načina života crkva – kafić – šoping…

Zar nije ironično voditi tako anemičnu politiku, predvidljivu, bez bilo kakve katarze, bez pravih i nezaboravnih likova.., samo s likovima koji imaju naglasak na tjelesnim vidovima postojanja u obliku pijanog naguravanja s organima uz pičkaranje i makinacijama s odlukama stožera, a ostalih „pajdi“ i istomišljenika sa zemljištima, državnom lovom, poticajima, zakonima, ovrhama, državnim vlasništvom i poduzećima…sa svime što se može nazvati „podlošću društvene elite“ ima toliko da ne možeš ni nabrojati jer bi trajalo u nedogled.

Koristiti velikane da bi se objasnilo ili barem ismijalo i ironiziralo vodstvo koje samo o sebi o priča da je „fenomenalno“ jako mi teško pada ali to vam je „kompromisna narav društva“ u kojem živimo. Sjajno smo privukli sredstva EU, sjajno se borimo sa svim i svačim, uspješno radimo i ovo i ono, samo zahvaljujući takvoj politici privukli smo 22 milijarde eura – briljantno.

Sad će nam svima biti bolje ali je korona pa prije nego dođu te 22 milijarde treba smanjiti broj usta za hranjenje. Neka 25000 ugostitelja crkne jer oni ionako imaju, a za crkvene mise i okupljanja smo ionako unaprijed platili po milijardicu godišnje tako da se to može platiti i unaprijed po pravdi Boga, ali ovim kafićima nije potrebno dati niti naknadno. Najbolje od svega mi je kad naš Andrej kaže da su riješili problem tzv „COVID kreditima“.

Kredit je kredit. Moraš vratiti. To je rješenje?

Očekujem da ćemo i ove 22 milijarde morati vratiti mi građani po sistemu Iljfa i Petrova „ideje naše kredit vaš“ – oni će potrošiti i čerupati, a mazge građanske hrvatske će vraćati.

Koliko smo puta platili krčki most i Učku? Koliko smo platili autoceste? Koliko ćemo platiti tek krš od Pađena, pročistače, žičare i druge spomenike našim „velikanima“?

Čim iz opanaka uskoče u limuzine postanu i znalci. Seoski negativni naboj naprosto iskače iz njih i vrišti do neba na kojem je Bog kojeg oni štuju i kojeg uzdižu jedinog. Osim onog iznad u hijerarhiji. I njemu se klanjaju kao Bogu. Predlažem da premontiramo filmove o Bruceu Leeju kojeg Raspudić intenzivno štuje i da uz skulpturu Njegovog božanstva Brus Lija dodamo i novi lik.

Hrvatski lik koji se možda ne tuče kao Brus Li, ali zato krade, laže i vara po nalogu gazde. Zvat će se na tom čudnom jeziku Pak Šu.

Tako će uz legendu filma biti stvorena i hrvatska inačica legende: Pak Šu.

Možda nisu zajedno glumili u filmu, ali tko će znati za to da smo mi lažirali?

Jebeš povijesne činjenice.

Zapravo su dvije legende, a ne samo jedna.

U hrvatskoj povijesti postojat će dvije legende i gotovo. Naći ćemo povjesničare da to potvrde s indignacijom i uvrijeđeno što to ne znamo.

Samo Brus Li? NE. Ne. Ne.

Pak Šu je bio, zapravo, taj još glavniji lik bez kojeg Brus ne bi postojao.., jer…ako imamo dva lika prikazana umjetnički i izlivena u bronci kao spomenik Brus Li u pozi ratovanja rukama i nogama i Pak Šu u pozi neke ekstaze – tko će to shvatiti i usuditi se tvrditi da je lažnjak? …nešto kao Kerum s pršutom na čelu ili kao Horvatinčić u jahaćim čizmama.

A pogledajte ovu opciju: možda bi Andrejev lik koji drži presicu za narod (onu od neki dan) mogao nekom umjetniku za skulpturu biti dobar model? Ha, kakva ideja…, Kakav bi on mogao biti inspirativni model umjetniku….

 Ne, ne bi to bilo dobro. Andrej bi pored Brus Lija bio prevelik Pak Šu…

Ima dva metra skoro i nosi očale…, trebalo bi razmisliti tko bi bio najbolji model za utjeloviti lik nazvan na tom čudnom jeziku Pak Šu.

Tko je najbolji Pak Šu?

Zamišljajte, a ova saga će se nastaviti uskoro…