Prisavska pravila govora o Kolindi

Povezani članci

• Vječiti nadzornik Vladimira Nazora
• DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE: “BORBA PROTIV FAŠIZMA IDE ISPOČETKA”
• O raspadu Jugoslavije i historijskom determinizmu
• Petrova gora: Obilježavanje proboja na Biljegu
• Tolstoj, Andrić i Mujo iz Doca
• BiH: Suprotstavljeni blokovi na dva nivoa vlasti

Valjalo bi ustanoviti strukovnu nagradu za obranu novinarske struke, pa je uručiti ravnatelju Programa HRT-a Saši Runjiću i svim članovima posebnoga Povjerenstva programskog kolegija koji su ovu uglednu struku zadužili em stručnom ocjenom da je Elizabeta Gojan, vodeći uživo iz studija prijenos svečanoga uspinjanja Kolinde Grabar-Kitarović na Markov trg i polaganja predsjedničke prisege, načinila ozbiljan »profesionalni propust«, em još stručnijim obrazloženjem tog faula nad profesijom.
Voditeljici je stručno zamjereno to što je »koristeći svoj osebujan autorsko-komentatorski izričaj često odstupala od neutralnog, stilski neobilježenog načina moderiranja kakav je standardima struke predviđen i uobičajen za ovakve emisije, a osobito kad je riječ o posebnom događaju od javnog interesa kao što je svečanost inauguracije hrvatske predsjednice«. A najavljeno je i da će protiv nje, zbog tog grijeha autorske osebujnosti i stilske obilježenosti, biti pokrenut »postupak u skladu s internim procedurama«, pa nije isključeno da novinarka zaradi i kaznu zato što svoj posao nije odradila profesionalno bezlično i bez ikakva stila.

    Bez obzira na to što Runjić i njegovi posebni programski povjerenici »odlučno odbacuju krajnje tendenciozne objede na račun kolegice Gojan, uredništva i čelništva HRT-a, kako je u ovom slučaju bila riječ o politički pristranom i namjerno neobjektivnom izvješćivanju kako bi se naštetilo ugledu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović«, njihovo javno žigosanje i interno procesuiranje voditeljice zbog viška stila i manjka bezličnosti predstavlja ustupak upravo onima koji su takvim politikantskim objedama i još gorim uvredama zasipali ponajprije Elizabetu Gojan, a potom i kuću u kojoj radi.

    Stoga sada nad prisavskim discipliniranjem autorske osebujnosti mogu likovati i šovinistički portali koji već danima razapinju Gojanicu, ali i hrvatski biskupi čiji je pritisak na javni servis »zbog neprimjerenog pristupa u prenošenju događaja od nacionalnog značenja« rezultirao pokajničkim priopćenjem posebnoga Povjerenstva programskog kolegija i svaljivanjem krivnje na voditeljicu prijenosa. Krivnje za što? Za ono što je sam Saša Runjić dan nakon inauguracije nazvao »odlično odrađenim poslom« zbog kojega je »ponosan na cijeli uredničko-produkcijski tim«?

    Koliko bi ravnatelj Programa HRT-a tek bio ponosan da je Elizabeta Gojan svoj posao odradila još osebujnije… Da joj se, recimo, učinilo prikladnim da gledateljstvo podsjeti na likove i djela nekih uzvanika što su ih kamere registrirale na Markovu trgu. Da je, recimo, brzinom web-pretraživača pronašla i emitirala mladenačku fotografiju VIP-gosta i Kolindina medijskog promotora Velimira Bujanca u nacističkoj uniformi. Pa da je još citirala neku od njegovih znamenitih izjava…

    Evo neka Saša Runjić izabere jednu čije bi navođenje najmanje kompromitiralo korisnicu Bujančevih medijskih usluga Kolindu Grabar-Kitarović: a) »Jasno je za kakvo se rješenje srpskog pitanja zalažem: trećinu iseliti, trećinu lojalnih prekrstiti, a trećinu, zločince, poubijati.«; b) »Nisu u Jasenovcu Židovi završavali po nekom rasnom ključu, nego zato što su, isto kao i Srbi i komunisti, bili protiv hrvatske države.« ili c) »Volim ponavljati ono što su govorili naši djedovi ustaše – Bog na nebu, hrvatski narod na zemlji. Ja još dodajem – Jasenovac između.«

    Koliko god »osebujno« Elizabeta Gojan vodila prijenos inauguracije, teško da je mogla pokriti osebujnost pojedinih uzvanika pozvanih da uveličaju »događaj od nacionalnog značenja«. I kakvim god da je osebujnim epitetima počastila »alfa ženku, pravu kći svoga zavičaja Grobnišćine, koja može pucati, voziti traktor i pomusti kravu, a istodobno je obrazovana, sposobna diplomatkinja, političarka s izvrsnim vezama u svijetu međunarodne politike…«, sve to skupa nije ni blizu osebujnosti kakvu Kolinda Grabar-Kitarović pokazuje prvih dana svojega mandata.

    Jer kada predsjednica, primjerice, zatraži da joj se iznesu konkretne »mjere koje Vlada planira provesti do kraja mandata za zaustavljanje negativnih demografskih trendova u državi«, tada to nadilazi i najopscenije sanje Zorana Milanovića i cjelokupne mu ministarske posade. Ni najrazuzdaniji optimisti u Banskim dvorima, naime, nisu očekivali da će se njihov mandat otegnuti sve do dana kada bi najobičnije demografske mjere mogle uroditi prvim plodovima. A pogotovo se nitko od njih nije nadao da će ih baš Kolinda Grabar-Kitarović, i to nepuna tri sata nakon što je zatražila ostavku premijera, pozvati da na vlasti ostanu još tih devet mjeseci, neophodnih za kakvu-takvu demografsku obnovu.

    Veliko je sad pitanje hoće li Vlada na predsjedničin prijedlog odgovoriti konkretnim mjerama ili će smisliti neki osebujan izgovor da ne uradi ono što se od nje očekuje. Javnost će o tome, kada dođe vrijeme, izvijestiti statistika. Osebujno kao što samo ona smije i umije.