Priča o dobrim mostarskim ljudima (13): doktorica Selma Jakupović

Povezani članci

• MILOŠ VASIĆ: Gluposti političke desnice
• Dvije laste hrvatskog proljeća
• Ni HDZ, ni Hrvatska!
• Na današnji dan prije 27 godina srušen je Stari most
• Analiza Istinomjera: BiH na sigurnom putu ka začelju međunarodnih statistika
• KOME IDE 19,2 MILIONA KM KOJE IZDVAJA HRTVATSKA ZA HRVATE U BIH? ZNA SE!

foto: BHRT

Bilo da je riječ o biografiji ili CV-u, za doktoricu Selmu Jakupović i njeno životno iskustvo, sve ono što je profesionalno i društveno uradila, malo je i nedovoljno, jer bi to u njenom slučaju više ličio na osrednju pripovijetku nego li na administrativno i ovovremeno kazivanje o sebi i  pukih stranicu-dvije. Zbog toga se o Selmi mora govoriti dušom i dobrotom, prije svega, i drugačije nego što su to današnji i zadati zapadnjački šabloni. A još kako je Selma predvodnik i začetnik ženskih i ljudskih prava onda bi morali mijenjati i sam naslov – Priča o dobrim mostarskim ljudima pa ga nekako preimenovati u Dobre  žene Mostarke, na čijem bi se čelu, sigurno, našla specijalista za anesteziju, reanimaciju i intezivno liječenje, doktor Selma Jakupović, a čovjek nadasve (samo da mi ne zamjeri što, opet, koristim termin čovjek, umjesto žena, jer me nadvlada hercegovački mentalitet i muška sujeta).

Iako su današnji vlastodršci i njihovi prethodnici iz istih nacionalističkih ešalona od 1990-te uradili sve da unište dobro u BiH, zarate, pa otmu i stanove i fabrike, potom, po okončanju rata, naprave temeljitije etničko čišćenje nego li u samom ratu, sve to nije im bilo dovoljno  pa za sebe i svoje istomišljenike otimaju preostalo, a one koji od njihove djece i istomišljenika ne mogu do posla, šalju na Zapad i prikazuju kao smanjenje broja nezaposlenih na biroima (ne) rada.

Za razliku od takvih, srećom, još uvijek postoje i neki drugi, a dobri ljudi. Ti ljudi traju duže od ljudskih sjećanja. Mnogo je poznatih ličnosti koji su svojim znanjem i pregalačkim radom doprinijeli razvoju, očuvanju i napretku Mostara. Jedna od takvih je i porodica Jakupović. Selmini Jakupovići su, što rođenjem i porodičnom tradicijom, a još više profesionalnim radom, bili predodređeni za humanitarne pozive i aktivnosti. Prvo kao vatrogasci i pokretači Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Mostaru, a onda kao vrsni ljekari, uvijek socijaldemokratskih uvjerenja. Jasno su pokazivali da je i srce – ljevoruko.

Uz Selmu se vežu još neke neobičnosti. Avgusta 2014.godine upoznala je još dvije Selme, istog prezimena Jakupović. Ne događa se svaki dan da se sretnete s nekim ko nosi isto ime i prezime kao vi. Još je rjeđe da se sastanu tri osobe istoga imena i prezimena. Kolika je tek šansa da su sve tri iste struke? Tuzlanka prim.dr. Selma Jakupović je šef odjeljenja za dječiju neurologiju UKC Tuzla, a doc.dr. Selma Jakupović predaje na katedri za bolesti zuba i endodonciju Stomatološkog fakulteta u Sarajevu. Doda li se tome da je i njena rođena sestra Senada poznata mostarska ljekarka i specijalista školske i obiteljske medicine, ova doktorska priča mogla bi se okončati stručnom konferencijom doktorica  Jakupović. No, da ne bude zabune, ovdje je riječ o Mostarskoj doktorici Selmi Jakupović.

Kod Selme sve počinje u Petoj osnovnoj, kada kao dijete mašta o svom budućem doktorskom pozivu i pomoći ljudima. Nastavak slijedi u Gimnaziji, pa Medicinski fakultet u Sarajevu. Po povratku u Mostar radi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ambulantama u Sokolu, Hekomu, Autoprevozu, a najduže u Aluminijskom kombinatu. Potom specijalizacija na Vojno medicinskoj akademiji u Beogradu i od 1989. godine sve vrijeme u Mostaru na anesteziologiji.  Bilo nas je jako malo, pa kad jedan anesteziolog ode na seminar, onaj drugi mora pokrivati sve hirurške intervencije, danonoćno dežurati i raditi. A u ratu, jedanaest mjeseci sam bila jedini anesteziolog i to je vrijeme koje bih najradije i zaboravila. Ružno vrijeme, puno teških događanja i još opakijih pojedinaca. Zato se nastojim sjetiti samo dobrih ljudi i njihovih djela u vremenu zla. Ostati čovjek, ponosna na svoje prijatelje, i prijeratne i današnje. A prijatelji su nepromjenjeni: Hrvati, Srbi i Bošnjaci, a posebno oni što ih Dejtonom, danas, ružno svrstavaju u skupinu ostalih. Ponosna sam jer u tom izboru nisam pravila greške, ističe Selma. Anestezija je moja prva ljubav, ali i kompletna medicina. Svi smo u tom poslu dio tima, jer hirurg ne može bez anesteziologa i obratno. U anesteziologiji nema odlaganja, mora se reagovati u momentu i uraditi ono što je najvažnije za život, a to je reanimacija. Bitna je smirenost i znanje, i iskustvo uz sve to. Slučajno sam postala anesteziolog, a danas kada kao penzioner o svemu razmišljam, ponovila bih i svoj poziv i svoja opredjeljenja. Ako je ljubavi prema onome što čovjek radi sve se može stići i uspješno završiti, a spasiti čovjekov život najveća je nagrada i božija i ovozemaljska i ljudska i svekolika.

Koliko god poznavali Selmu iz operacionih sala i doktorskog pregalaštva, ništa manje nije poznata kao društveni radnik i aktivista. Od izviđača „Ivo Lola Ribar“, preko vijećnice Gradskog vijeća Mostara do istaknute parlamentarke i svakodnevne društvene aktivnosti. Zbog toga je zasluženo od strane slušalaca „Studia 88“, izabrana i za Ženu godine, a o drugim priznanjima, zbog ograničenog prostora, nekom drugom prilikom. O Mostaru nekad i sad, o BiH politici, Selma jasno kazuje i precizno dijagnosticira: – To su dva različita svijeta. Ne priznajem nikakve podjele. Danas u Mostaru nemamo ništa sem nojevih glava zabijenih u pijesak. Skoro, pa ništa ne funkcioniše i sve je po dva ili više puta, a u stvari nijednom. Političari kupuju narod kroz torovsku politiku, sijanjem straha od dugih i drugačijih. Promjene se jedino mogu dogoditi iz naroda. No, u tom ih uspješno sprečavaju vodeće stranke koje su temeljito pripremile teren za višedecenijsko vladanje. Postavili su i postavljaju svoje na državne jasle i tako obezbijedili sigurnu glasačku mašineriju. Doda li se tome da prioritet imaju oni koji su se snašli i po ubrzanom postupku došli do diploma, a uz to im je prednost ako manje čekaju na Birou rada, svim preostalim budućnost je jedino na Njemačkim klinikama i njihovim bauštelima. Odgovornost u ovoj zemlji ne postoji. Vodeći su stvorili sopstvene feude i uspješno zaluđuju narod. Mene je stid najviših funkcionera poput sadašnjeg federalnog premijera koji se šegači sa ubogim radnicima i umjesto da rješava njihova pitanje ispituje gdje su i u kojim stanovima spavale za vrijeme štrajka pred njegovom vladom. Izgubilo se povjerenje, a mi moramo vjerovati jedni drugima kroz pošten, otvoren i iskren pristup. Hoćemo li popiti kafu ili kavu, važno je jedino da je zajedno i s merakom popijemo. Nama trebaju pošteni i domaćinski ljudi, a ne nepoštenje, lopovluk i kriminal koji danas prevladava“, zaključuje dr. Selma Jakupović.

Zbog svega, ovoj državi i njenim građanima, nikada nisu bili potrebniji „politički anesteziolozi i reanimatori“ koji  bi joj povratili i život i prosperitet. No, takvi teško dolaze, a još teže prolaze!