Premijer opasnih namjera
Izdvajamo
- Nemojmo se lagati. Zna Plenović jako dobro da ministar jest plagijator i smušeni znanstvenik, ali je njegov strah od „malog poraza“ jači od njegove „vertikale“. U toj proračunatoj namjeri da ne dozvoli kamenčiću da zatalasa (ili kako bi se to već reklo s valovima) močvaru, on izdaje bjanko mjenicu za koju zna da nema pokrića u njegovom moralnom i političkom kredibilitetu.
Povezani članci
foto: N1
Malo me podsjeća na Arsenovu Ines – ima način gospođe i obraze seljanke.
Lijepoočešljani je u izravnom prijenosu, u lakonskoj „obrani“ svog ministra – plagijatora u Saboru, isponižavao naciju kao malo tko do sada. Vrteći opetovano mantru o zaboravljenoj fusnoti jednog maleckog pasusa, na dnu stranice 301, izvršio je državni udar na našu moć prosuđivanja, moral i logiku.
Nemojmo se lagati. Zna Plenović jako dobro da ministar jest plagijator i smušeni znanstvenik, ali je njegov strah od „malog poraza“ jači od njegove „vertikale“. U toj proračunatoj namjeri da ne dozvoli kamenčiću da zatalasa (ili kako bi se to već reklo s valovima) močvaru, on izdaje bjanko mjenicu za koju zna da nema pokrića u njegovom moralnom i političkom kredibilitetu.
Imao je premijer šansu. Mogao je odlučnim stavom i micanjem Barišića (koji će, prije ili kasnije, svejedno morati otići) uknjižiti bod „u gostima“. I time bar malo korigirati pravac. Učvrstiti standard. Ali nije imao petlju. Kao i u nekim ranijim slučajevima (Jasenovac), pokušava nas preveslati. Prodati nam prozirnu fintu.
Pa onda, kao Mujo, što ga je majka karala jer se išao vaditi, ulaže žeton u još tužniju glupost tobožnjim žalom za znanstevnikom Đikićem. Umjesto da likove poput njega nacrta na korice lektire.
Pod, „demokratskom“ izlikom da je on (Đikić) slobodan čovjek pa može otići kud želi. Kao u ostalom i one stotine tisuća pretežno mladih ljudi koji svakodnevno napuštaju “zemlju znanja“.
A s kim ćeš, premijeru, da opet posudimo Ines, „ostati mlad, ako svi ostarimo (odemo)“?
Rođen, valjda, u podznaku narcisa mora da, svaki put kad se češlja, postavi ono klasično pitanje koje se postavlja ogledalcu.
“Plenković je ideološko ništa. On ima prazan govor, nastupa kao neka vrsta retoričkog automata u kojeg ubaciš nešto sitnine i on melje li ga melje…
Plenković, na primjer, neće postaviti Hasanbegovića na poziciju ministra kulture jer on iritira ljude, ali će svejedno braniti njegove javne istupe. Takav je bio i Sanader, koji je u jednom dijelu svog mandata nastupao kao relativno pristojan čovjek, a u isto vrijeme je kontrolirao medije jače od gotovo svih premijera HDZ-a.
Njegova prodemokratska retorika bila je plašt za izrazito nedemokratske postupke.”
Fusnota: Zaboravio sam navesti da je ovaj zadnji pasus plagijat jednog dijela komentara, novinarske klisurine Viktora Ivančića.