Predrag Matvejević: Napadaju me isti oni koji su me 90-ih otjerali iz Hrvatske

Povezani članci

• Nove žrtve poplava, akcije spašavanja se nastavljaju
• ŠEHIDSKO PISMO BOSNI
• Prof. dr. Esad Bajtal: Ovdje su u zavadi kriminogene etno-politike, a ne narodi i građani
• Memento mori: ADIO ŠJOR IVE
• RTRS I BNTV: KOME VJERUJETE, DODIKU ILI NOVINARIMA?
• Novi Bečki dogovor?

“Matvejević crveni fašist”. Ta zastrašujuća i sramotna poruka, na pažljivo i po mjeri isprintanoj naljepnici, prošlog je petka osvanula na portafonu Predraga Matvejevića, uglednog hrvatskog književnika i profesora i svjetski priznatog intelektualca. Naljepnica je precizno prekrila originalni potpis na zvoncu obitelji Matvejević u zgradi koja se nalazi u strogom centru Zagreba, u neposrednoj blizini Trga bana Josipa Jelačića. Sve je priređeno tako da se poruka ničim ne ističe od ostalih potpisa na zvonima, zapravo s ciljem da ondje tako “neprimjetna” što dulje ostane.

Prezime Matvejević otisnuto je većim, štampanim slovima, a “crveni fašist” manjim crnim slovima. Možda Predrag Matvejević i njegova supruga doista danima ne bi ni primijetili poruku da slučajno tog dana Nacionalova ekipa nije došla k njima na kratak razgovor povodom Matvejevićeve nedavno objavljene knjige “Granice i sudbine: O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije”, u kojoj brani tezu da su najveći zagovornici jugoslavenske ideje bili Hrvati, ali i ponovo otvoreno propituje ulogu Franje Tuđmana u stvaranju hrvatske države.

Moguće je da je upravo ta knjiga, koja se tek nedavno pojavila u knjižarama, a još i nije javno promovirana, poslužila kao povod da zasad nepoznati primitivac Matvejeviću na portafon nalijepi naljepnicu s oznakom crveni fašist. Kad smo ga upozorili na to, Matvejević se s nama spustio do ulaza pa smo naljepnicu zajedno skinuli. Bio je preneražen.

“Znate, početkom 90-ih također su mi pisali ovakve i slične poruke po zvonu i po vratima, a vrhunac je bio kad su u moj poštanski sandučić ispaljena tri metka”, rekao je pokazujući na svoj poštanski sandučić u prizemlju zgrade. Zbog takvih je poruka Matvejević tada, u svojoj 60. godini života, odlučio napustiti Hrvatsku u kojoj je bjesnio rat, a razbuktalo se ozračje neslobode govora i izražavanja mišljenja.

“Pisao sam eseje protiv Miloševića i jasno rekao da ga smatram kriminalcem. Ali pisao sam i protiv Tuđmana, analizirao njegove geste, kako dobiva i privatizira stan, kako širi taj stan, kako podržava Gojka Šuška koji na televiziji javno pozdravlja sa ‘za dom spremni’. Vidjeli smo ga na Sinjskoj alci i vidjeli smo ga u Posušju. Znate, ako netko podržava takvog čovjeka, onda se vani donosi sud koji se donosi”, kaže Matvejević. Malo je kome te 1991. i 1992. bilo važno što je Matvejević Tuđmana branio u vrijeme komunizma, kad se našao u zatvoru. Tada su bila druga vremena, a poruke su se prenosile mecima. Matvejević je zaključio da je najbolje da ode.

“Da otišao sam iz Zagreba 1992. godine. Napisao sam tada nekoliko tekstova i protiv Miloševića i protiv Tuđmana, čak i jedno otvoreno pismo u kazališnoj formi. Tuđman je znao što mislim o njemu, ali mislim da mi je ipak ostao zahvalan što sam ga branio u vrijeme komunizma. Nakon serije tih pisama ispaljen je rafal u moj poštanski sandučić, a na cesti su mi dobacivali ‘Što ti misliš, tko si ti?’ Onda su mi brojali krvna zrnca…“, rekao je Matvejević koji je nakon toga otišao u Francusku. Matvejević je još prije 40 godina odlikovan visokim francuskim priznanjem Viteza Legije časti jer je u vrijeme komunizma u Jugoslaviji branio slobodu govora. Bio je dovoljno hrabar da brani ljude koji su zbog komunističke represije zatvarani, poput Vlade Gotovca i Tuđmana, ali pisao je i otvoreno pismo Titu u vrijeme dok je on bio najmoćniji.

“Interesantno je kako su mi oni koji su saznali za moje pismo Titu govorili ‘Budalo jedna, što ti je, kako ćeš ti to pisati Titu, Tito je bog.’ A sada govore ‘Tito je zlikovac’. Pa tri puta uzastopce: zlikovac, zlikovac, zlikovac. Molim vas, zlikovac koji je vratio Hrvatima Istru, zlikovac koji nam je vratio Zadar, Šibenik, Split, otoke, zlikovac koji nas je 1948. oslobodio staljinizma pa smo imali putovnice i išli po svijetu, kupovali lijepe haljine i pulovere. Samo najkrivlji nisu mogli dobiti pasoš. Kad bi moji prijatelji pisci dolazili iz Čehoslovačke, Poljske, Mađarske, govorili bi ‘Vi ste Amerika za nas’. A sad je u modi govoriti protiv Tita. Osobno sam vidio pismo koje je Tito 1968., kad su sovjetski tenkovi zauzeli Prag, poslao Charlesu de Gaulleu preko svog ambasadora Ive Vejvode, u kojem piše: ‘Prijeđu li sovjetske trupe našu granicu, borit ćemo se do zadnjeg čovjeka, nećemo se dati i želimo da naša saveznica Francuska, saveznica u dva svjetska rata, to zna, i vi koji ste na čelu Francuske.’ I de Gaulle je ustao i uzviknuo: ‘Bravo, Tito, bravo, Tito. To je senzacionalno! Jedini čovjek u Europi koji bi to učinio. Trebali su to napraviti i Česi.’ Eto, to mi je rekao pokojni ambasador Ivo Vejvoda”, ispričao je Matvejević. On je nedavno odlikovan i višim stupnjem visokog francuskog odlikovanja, postao je časnik reda umjetnosti i književnosti.

Danas je Matvejević duboko zabrinut zbog povratka retorike 90-ih, širenja duha neslobode i veličanja ustaških simbola. “Trebamo se osloboditi jednog tipa nacionalizma koji u svijetu loše kotira. Oni koji dižu ruke na pozdrav ‘za dom spremni’ saveznici su antihrvatstva, a ne Hrvati. Zašto? Jer daju za pravo onima koji ne vole Hrvatsku i koji kažu ‘eto, takvi su vam svi Hrvati, oni su vam još fašisti i ustaše’. Ja na to onda kažem da su to budale, neobrazovane i neinteligentne koje ne znaju da to šteti hrvatstvu. Hrvatstvo se može braniti antifašizmom, a ne pozdravima ‘za dom spremni’, ne Gojkom Šuškom i Antom Pavelićem”, jasno je poručio Matvejević. Zbog svojih je stajališta često bio etiketiran i kao “Jugoslaven”. O tome je rekao: “Nisam pristalica vađenja iz naftalina neke nove Jugoslavije, mislim da to tako ne ide. Ali sam za to da ostanemo u bratskim, prijateljskim odnosima na raznim nivoima, od kulturnih do ekonomskih i da ono što je bilo najbolje u zajedničkoj povijesti izvučemo i time dalje radimo. Ne zaboravimo da u Hrvatskoj imamo 300 tisuća Srba koji su s nama stoljećima. Kad ih vidim, vidim im grč oko lica, vidim da se loše osjećaju zbog današnje hrvatske politike, takve kakva jest.

To se mora promijeniti, mora postojati odnos u kojem će se ljudi osjećati zadovoljno, u kojem će voljeti ovu zemlju. Ne zaboravite da je Starčevićeva majka bila pravoslavka. I u svojoj knjizi sam napisao da Hrvatska kao malo koja zemlja ima jednog Ljudevita Gaja, Augusta Šenou, malo koja nacija je toliko primila sa strane, toliko otvorila ruke i zagrlila. To je hrvatska tradicija, a ne ‘Ajmo poklat Židove i istjerat Srbe’“, izjavio je za Nacional Matvejević.

Tekst prenosimo iz Nacionala 
uz odobrenje glavnog urednika.
O. G. H.