ENG
Predrag Lucić: Zašto biskupi vole mušku vaginu
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Otkud izvire pitanje što ga je postavio pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić: „Ima li ministar Željko Jovanović vaginu?“ I zbog čega crkveni velikodostojnici tako očajnički tragaju za muškim vaginama?
– Šta ti misliš, trafikant, zašto pomoćnog biskupa zagrebačkog Valentina Pozaića zanima ima li Željko Jovanović vaginu?
– Nemam pojma. To vjerojatno spada u vjeronaučna pitanja.
– Kakva vjeronaučna pitanja?
– Ako nisi išao na vjeronauk, valjda si čitao u novinama kako to izgleda: dođe vjeroučitelj vjeroučeniku, nešto mu kaže, a dječarac, kao na Božju zapovijed, izvadi pišulinca da se barba župnik igra. Sve je pisalo u novinama osim čarobnih riječi koje otvaraju svaki rasporak, pa može bit da nam je monsignor Pozaić sada otkrio i tu tajnu.
– Misliš da je onaj župnik iz Bibinja do svojih igračaka dolazio pomoću pitanja: »Imaš li ti, sinko, vaginu?« Ne vjerujem. A ne vjerujem da u to vjeruje i biskup Pozaić.
– Nego misliš da pomoćni biskup misli da su bespomoćni župnici do mlade djetetine dolazili s pomoću Božjom?
– Kako te nije sram tako razmišljat o bioetičaru kojemu je svet svaki ljudski život?!
– Ma kome je to život tolika svetinja?
– Valentinu Pozaiću koji je još prije osam godina izjavio da »umjetna oplodnja predstavlja težak zločin nad začetim ljudskim životima«.
– A zlostavljanje djece u onoj kući strave u Brezovici, prigodno nazvanoj imenom blaženog Alojzija Stepinca, to mu nije predstavljalo nikakav zločin?
– Kakve veze ima silovanje štićenika u Caritasovu domu u Brezovici s bioetičkim teorijama pomoćnoga biskupa?
– Pa Pozaić je bio Caritasov glavni vizitator i dobro se sjećam njegove izjave da »djeca iz Caritasovog doma u Brezovici nikada nisu bila zlostavljana«, izuzev što ih »zlostavljaju mediji, koji svojim pisanjem ugrožavaju ljudska prava i dostojanstvo te djece i onih koji se o njima brinu«. A pamtim i kako je, nakon obilaska doma u Brezovici, odrecitirao: »Nismo utvrdili nikakva kaznena djela, niti je to bio cilj vizitacije.«
– Ali moraš priznat da je i Pozaić znao pokazat humanost…
– Kada? Je li onda kad je sa svojih humanističkih i bioetičkih visina kazao: »Ako nije moguća prirodna oplodnja, bračnim parovima ostaje usvajanje mnogobrojne siročadi ili karitativno darivanje!«?
– Ma pusti sad oplodnju… Zar nije bio human kad je skupa s Aralicom, Pečarićem, Slobodanom Novakom i čitavim buljukom akademika, te s kolegama biskupima Srakićem, Bogovićem i Puljićem potpisao apel za puštanje Glavaša na slobodu? Kad već pamtiš svakog vraga, valjda nisi zaboravio najdojmljiviju rečenicu iz tog apela: »Štrajkom glađu Branimir Glavaš je pokazao da mu je ljudsko dostojanstvo vrjednije od života, pa je zaslužio da mu se ono i prizna.«
– U pravu si. Pozaiću se fakat mora priznat ganutljiva senzibiliziranost za zlostavljače i ratne zločince. Čim siluješ bolesno dijete ili nekoga naliješ sumpornom kiselinom, pomoćni ti biskup odmah priskače u pomoć.
– Samo se ti sprdaj, trafikant… Odavno je biskup Pozaić rekao: »Budući da je općepoznato da je razina priopćila u Hrvatskoj ispod razine prezira, više se ne čudimo raznim raspravama, komentarima ili napadima.«
– Kao što se ni priopćila ne čude Pozaićevim pozivima na Oluju i ostale oblike nasilja i njegovim bulažnjenjima o komunistima i nacistima koji su došli na vlast putem demokratskih izbora, pa bi zbog toga valjda trebalo ukinut parlamentarnu demokraciju i zavest biskupsko-generalsku diktaturu kao izraz narodne volje…
– Ima čovjek pravo ne vjerovat u elektorijalni sustav. Očito mu se više sviđaju face koje na vlast dođu bez izbora, poput Mile Budaka.
– Otkud si sad iskopao Budaka?
– Iz Pozaićevog humanističkog angažmana. Šta si zaboravio da je, osim apela za oslobađanje Glavaša, potpisao i peticiju za obnovu sudskog postupka blaženiku Mili Budaku?
– Pa nije Budak proglašen blaženikom…
– A tebe bi kao začudilo da Crkva u kojoj je Pozaić biskup pokrene postupak beatifikacije Pavelićevog ministra bogoštovlja i potpisnika rasnih uredbi?
– I da Pozaić, kao zakleti protivnik industrije smrti, bude postulator kauze za proglašenje Budaka blaženikom… Sjećaš se kad je ljetos, na misi u Mariji Bistrici, s oltara grmio protiv Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji: »Jesmo li svjesni: ruka u Saboru za industriju smrti – ruka je za Sotonu, koji je lažac i čovjekoubojica od početka, od Kaina do danas?!«
– Kain i Abel su mu veća opsesija čak i od toga ima li Jovanović vaginu. Klimaksi njegovih propovijedi nastaju kad u priču uvede ta dva lika, kad zavapi: »Gospe Lurdska, na njivi Gospodnjoj posijano je plemenito sjeme, ali je ubačen i kukolj. U ovome narodu živi rod pravednog Abela, a i abelovaca: onih što žive i stvaraju kulturu dobra i ponosa; u ovome narodu živi i rod bratoubojice Kaina, i kainovaca; onih što šire nekulturu mržnje, sramoćenja, zla; generatori mržnje govore o govoru mržnje.«
– Šteta što te riječi nije uzeo za svoje biskupsko geslo: »Generator mržnje govori o govoru mržnje.«
– Ma nemoj tako… Nije biskup Pozaić toliko isključiv. On se zapravo zalaže za neograničenu slobodu izbora, ali je to našoj javnosti uglavnom nepoznato.
– Ne zna javnost s kakvim slobodoumnikom ima posla…
– Rugaj se ti, rugaj… A šta kažeš na ovu Pozaićevu mudru misao formuliranu polovicom prošlog desetljeća: »Pitanje ulaska Hrvatske u Europu vjerojatno bi bilo neopterećeno i lagano kad bi Hrvatska imala alternativu. Recimo, da Hrvatsku zove k sebi SAD i EU, onda bi Hrvatska mogla slobodno birati.«?
– I šta ti misliš: šta bi Pozaić u tom slučaju izabrao?
– Da bude pomoćni biskup bostonski
Autor/ica 👤Predrag Lucić
