Predrag Lucić: Hans Joseph, Präsident und Parlament

Povezani članci

• Petar Fehir: Desničari
• GOSPODINE DEBILU
• Puljak: „Za ovu metastaziranu aferu moraju odgovarati svi sudionici“
• Mesić čestitao Trumpu na pobjedi: Vjerujem da ćete povesti SAD i svijet prema budućnosti koja će biti bolja i obećavajuća
• ŠOKANTNO: Srbin šarmirao ajkulu i postao šeik!
• Za ludaru, spremni!

Lijepa je ova zemlja, meni najdraža. Nigdje toliko građana kao u ustima njenog predsjednika…

   Milina je, kažu, bilo slušati kako je sadašnji predsjednik a budući – voljom Boga i hrvatskoga naroda – ustavni diktator Republike Hrvatske ove subote na Pantovčaku hvalio vrijedne i pametne građane koji su na svako anketno pitanje što im ga je on osobno uputio uzvratili točnim odgovorom.

   Dobro sad, nisam ni ja toliko prolupao pa da mislim kako je predsjednik svojeglasno isponazivao svih tih 1.007 telefonskih pretplatnika, znam i ja da je on – uslijed nedostatka vremena za sve što bi biti htio povrh svega što je dosad bio – taj ugodni posao ispitivanja građana morao prepustiti outsourcerima iz agencije Ipsos Puls… Ali nisam ni toliko demagoški pristojan pa da bih odbacio mogućnost da su nazvani građani tu anketu velikom većinom doživjeli kao kviz u kojemu imaju sreću sudjelovati samo zahvaljujući tome što je vrhovni voditelj Tarik Josipović izabrao baš njih, a ne neke druge natjecatelje. A izabrao ih je – razumije se – upravo zato što vjeruje u njihovu pamet i sposobnost da na svako pitanje bez nepotrebnog razmišljanja daju jedini točan odgovor. Odgovor koji glasi – »Da!«.

   Tako je na sva pitanja sa sugeriranim točnim rješenjem uspješno odgovorilo više od tri četvrtine ispitanika (minimum 76,1 a maksimum 96 posto), izuzev jednog jedinog – onog o poželjnoj reorganizaciji Hrvatske ukidanjem sadašnjih županija i osnivanjem pet do osam regija – gdje je »svega« 65,2 posto anketiranih dalo točan i potvrdan odgovor, dok je 25,7 posto zbunjenih iskreno priznalo da ne zna što bi reklo, a što je još uvijek kudikamo više od onih bijednih 9,1 posto koji su pogrešnim odgovorom prokockali predsjednikovo povjerenje.

   Otprilike je isti broj nevježa i neznalica – njih 10,2 posto – zglajzao i na onom ključnom pitanju: »Treba li Ustavom omogućiti Predsjedniku Republike da odbije potpisati zakon kojeg smatra neustavnim te da od Sabora zatraži ponovno razmatranje takvog zakona?«. No, na svu sreću Tarika s Pantovčaka, čak je 86,9 posto pametnih, odgovornih i demokratski osviještenih ispitanika pružilo bezrezervnu podršku Josipovićevoj ovlastohlepnoj ambiciji da se stavi iznad parlamenta i da zastupnicima vraća zakone na doradu sve dok ne ispadnu baš onakvi kakve bi ih on ne samo vlastoručno potpisao nego i svojeglavo napisao.

   To »Treba li Ustavom omogućiti Predsjedniku Republike da odbije potpisati zakon kojeg smatra neustavnim te da od Sabora zatraži ponovno razmatranje takvog zakona?«, to je bilo ni manje ni više nego pitanje za milijunaša iliti za osvajača vlasti nad milijunima hrvatskih građana. Bilo je to zapravo pitanje svih pitanja, prema kojemu su sva ona ostala i uzgredna – od preferencijalnog načina biranja saborskih zastupnika, jačanja unutarstranačke demokracije, suspendiranja dužnosnika protiv kojih je pokrenut kazneni progon, nametanja tema za saborsku raspravu pomoću 10 tisuća prikupljenih potpisa, osnaživanja funkcije Ustavnog suda time što će mu se omogućiti nadzor nad usklađenosti međunarodnih ugovora s Ustavom RH, decentralizacije zemlje, pa sve do ustavnog proglašavanja zdravoga života, održivoga razvoja i zaštite okoliša temeljnim društvenim vrijednostima – postavljena tek puki dekor oko novog hodajućeg spomenika vrhunaravnoj volji izabranoga naroda da za Ivom Josipovićem maršira kao što je ukorak stupao za Franjom Josipom, Josipom Brozom Titom i Franjom Tuđmanom.

   Tako će se ustoličenjem Ive Josipovića kao Hansa Josepha, Kaisera und Königa, Präsidenta und Parlamenta Druge Republike Hrvatske – posve u duhu službenoga hrvatskog jezika gdje se prkosno narodno »Da!« izmjenjuje s buntovnim pučkim »Jawohl!« – nastaviti svijetle demokratske i nadasve parlamentarističke tradicije francjozefizma, jozefbrozizma i franctuđmanizma. A kad se to ozakoni – bilo izglasavanjem Josipovićevih ustavnih promjena u Saboru, bilo plebiscitom kojim predsjednik već prijeti nepouzdanoj parlamentarnoj glasačkoj mašineriji – malo će se tko još sjećati onih uzgrednih pitanja na koja su anketirani odgovorili kako se od njih i očekivalo, kao što se ni u lipnju 1991. skoro pa nitko nije sjećao referendumskih tricky-upita na koja je narod zdušno i točno odgovorio svega mjesec dana ranije.

   Ma koga će već koliko dogodine zanimati zašto se Josipović u ustavnim smjernicama i anketnim pitanjima uopće bavio izbornom metodologijom, ako će Sabor služiti samo tome da na zadovoljavajući način rješava njegove domaće zadaće iz oblasti zakonodavstva?! I tko će još razbijati glavu misleći se zašto su ga anketari pitali nešto o jačanju uloge Ustavnog suda, ako će ustavnost zakona procjenjivati predsjednik Druge Republike?!

   Stoga Josipović već sada može na sav glas izricati ovlastodobitne zaključke kako »građani iskazuju načelnu podršku analiziranim smjernicama izmjena Ustava« i kako postoji »očigledan i dramatičan vrijednosni raskol između stavova javnosti i zakonskih rješenja na osnovu kojih je Sabor bio prisiljen donositi odluke«, te kako se »taj raskol sve više vidi i kao raskol građana i politike, građana i političara«. Kad ustavotvorni Josipović premosti taj jaz između građana i politike tako što će – pozivajući se na anketnu volju ispitanika, na iznuđeni pristanak Sabora da usvoji ustavne promjene ili, ako ustreba, na rezultate referenduma – voljenoga sebe proglasiti instrumentom narodne vlasti nad parlamentom, građanima će kao jedino odličje u spomen njihove Pirove pobjede nad politikom ostati to što će se direktor Druge Hrvatske d.o.o. u svakoj prigodi pozivati na njihovo jedinstvo. I što će im uvijek iznova čestitati na uspjehu što su ga točnim odgovorima na anketna pitanja ovlastili da bude sva politika svih građana.

   Zato im i ja, evo, od sveg srca čestitam što su položili usmeni dio prijemnoga ispita za ustavnu diktaturu. I ni najmanje ne sumnjam da će i u pismenom dijelu zadovoljiti postavljene kriterije, te još jednom pokazati zavidan stupanj političke nepismenosti. Sretan im bio Ivo Josipović, a i svi oni na čelu s njim!