Pravosudni masakr notornom silom

Povezani članci

• Hrvati odahnuli, Kutle sada uči Bosance
• Srpski tok
• Premijeri zemalja regije nakon Samita u Sarajevu: Planiramo otvoriti 80.000 radnih mjesta
• Grupni portret sa Nikolom Žic
• Ukrajina u Grčkoj i Iranu
• Boris Dežulović: SRETNA NOVA 1914.

Za oslobađajuću presudu u slučaju ovog umobolnog zločina zapravo nikoga nije briga. A zašto bi i bilo? Starci iz nekog dalekoga sela nikome nisu bitni i zbog toga jer su povratnička manjina. A nasilje nad manjinama i povratnicima u BiH nikoga ne zabrinjava.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

U noći s 21. na 22. april 2014. u selu Ratanj, rubnom selu Kraljeve Sutjeske u kojem živi nekoliko hrvatskih povratničkih obitelji izvršeno je ono što policija eufemistički naziva teškim razbojništvom. Ni krivi ni dužni, u svojoj skromnoj kući, divljački su napadnuti starci Nikola i Marica Crepulja. Nakon napada, 13. maja 2014. u Kantonalnoj bolnici u Zenici je preminuo sedamdesetčetvergodišnji Nikola Crepulja, a njegova 79-godišnja supruga Marica je preminula samo pola sata poslije njega u Penzionerskom domu ZDK gdje je smještena nakon blagog poboljšanja zdravstvenog stanja. Inače, teško pokretnog starca i slijepu staricu pretukao je Arnes Delić, dvadesetdvogodišnjak koji je uhapšen i priznao napad. No, manje od godinu dana po hapšenju i priznanju, nakon sudskog procesa, počinilac je i dalje – nepoznat.

Ako vam se ovo čini kao loša holivudska horor-triler priča, sjetite se da živite u BiH u kojoj pravosuđe funckionira po principu da nema principa. Ni zakona. Ni poštenih istraga. Ničega.

Manje od godinu dana nakon ubistva Delić je – oslobođen. Jedino morbidnije od činjenice da je oslobođen je razlog za taj ispad pravosudnog idiotizma: nije bilo dovoljno dokaza koji bi, van razumne sumnje, ukazali da je Delić izvršio ubistvo. A to što nema dovoljno razumnih dokaza da u pravosudnom sistemu BiH ima iko iole razuman, nema veze.

I onda ide dobri stari scenario, sad već više liči na latino-američke ili turske sapunice. Tužilaštvo će se žaliti na odluku Suda jer je Sud, sram ga i stid bilo, loše presudio. A Sud je odmah izašao u javnost s propustima Tužilaštva zbog kojih je, sram i stid bilo Tužilaštvo, morao da presudi ovako kako je presudio. Nikola i Marica su, u ovoj pravosudnoj besramnoj idiotariji, odavno zaboravljeni.

Kako funkcionira pravosuđe svjedoči i činjenica da će vam za najsitniji saobraćajni ili parking prekršaj odmah doći presuda sa sve dokazima; ako ne platite komunalije (jer nemate od čega) čeka vas dugogodišnje maltretiranje po sudovima s našim bajnim komunalnim preduzećima; ako izađete na demonstracije čeka vas čak i suđenje za terorizam. Ako ubijete, dvoje onesposobljenih staraca i još to priznate čeka vas – oslobađajuća presuda. Nadrealistički kretenizam bh. pravosuđa nema granica.

Svjedoči o tome i već spomenuta činjenica da je Sud svoju presudu obrazložio propustima Tužilaštva. Dakako, do pravosudnog Olimpa je moguće doći samo uz upite i petnaestodnevna čekanja budući da Odabranici rade samo u skladu sa zakonom. No, ipak je u javnost dospjela sljedeća informacija. Delić je uhapšen zato što je u susjednoj kući, koja je opljačkana kad i kuća nesretnih ubijenih staraca, pronađena njegova krvna grupa A. No, kako se tvrdi krvna grupa nije uspješno izolovana s krvave veste pronađene u kući bračnog para Crepulja?! Ispade da je Delić morao sam sebe umlatiti u kući nesretnih staraca da bi se zločin mogao dokazati. Ko još na mjestu napada traži krv napadača? Pogotovo ako su napadnuti bili u takvom stanju da se nisu mogli braniti niti napadaču nanijeti povrede. Osim toga, ostaje i začuđenost činjenicom da je tužiteljica Aida Pinjo tražila krvnu grupu a ne DNK vještačenje kojim bi se potvrdilo da je Delićevo priznanje istinito, odnosno da je on ubio dvoje staraca. A DNK pokriva i mnogo širi spektar tjelesnih tragova optuženog nego li krvna grupa. Ne treba biti forenzičar po struci pa znati da krvna grupa sama po sebi ništa ne znači jer ima jako puno ljudi s krvnom grupom A. Struka, ta neimenovana rulja koja vršlja po medijima uz uslov anonimnosti bez da ikada svjedoči protiv svojih kolega, tvrdi da su propusti Tužiteljstva na čelu s tužiteljicom Pinjo bili nevjerovatni.

U ovom slučaju začuđuje i šutnja mainstream medija. Niko se, osim što je donesen pokoji šturi izvještaj, nije pitao kako to da čovjek prizna ubistvo pa bude oslobođen. Šute i branioci ljudskih prava, valjda im niko nije platio projekt monitoringa nad slučajem Crepulja pa ih ubijeni starci baš i ne zanimaju. Za oslobađajuću presudu u slučaju ovog umobolnog zločina zapravo nikoga nije briga. A zašto bi i bilo? Starci iz nekog dalekoga sela nikome nisu bitni i zbog toga jer su povratnička manjina. A nasilje nad manjinama i povratnicima u BiH nikoga ne zabrinjava. Za sve ostalo tu je pravosuđe i sila koju ono štiti radije nego žrtve nasilja.