ENG
Pravopis, propis, krležopis…
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Tko je i kako otkrio da je najnoviji Hrvatski pravopis nastao zbog »ideologema proizvedenih u krugu britansko-američke služinčadi iz vrha hrvatske politike, tipa neću/ne ću, pogreška / pogrješka, naprimjer / na primjer«?
– Znaš li ti, trafikant, zašto je zapravo napisan Hrvatski pravopis?
– Uh, to ti je baš idealno pitanje za sezonu mozgova na lešo.
– Pravopis je pravopis i na plus trideset i na minus deset, pa tako i pitanja glede pravopisa vrijede na svakoj temperaturi. Dakle, znaš ili ne znaš? Ili da navratim oko Božića, kad ti se to što nazivaš mozgom malkice ohladi?
– A na koji od tolikih hrvatskih pravopisa misliš?
– Ne misliš valjda da je i meni prokuhao mozak pa da mislim na onaj Brozov iz 1892. Pitam te za ovaj najnoviji što ga je pravopotpisala skupina jezikoslovaca iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
– Pretpostavljam da je napisan radi objedinjenja.
– Kakvog objedinjenja?
– Slavne tradicije i moderne prakse.
– Možeš li bit malo precizniji?
– Pa ravnatelj Instituta Željko Jozić kaže da je taj pravopis »nastojao objediniti hrvatsku pravopisnu tradiciju i modernu hrvatsku pravopisnu praksu«.
– I ti, trafikant, svakome vjeruješ… Kakvo objedinjenje kad je i nepismenima jasno da i novi pravopis samo pojačava stare podjele?!
– Dobro, onda je valjda napisan radi objedinjenja podjela ili, štajaznam, radi podjele objedinjenja… Ili su ga sklepali samo zato da bi ti mene danas gnjavio pitanjem zašto je napisan.
– Ne grintaj, već slušaj: »Pisati danas, uza sve znanstvene spoznaje i izrađene sinteze povijesti hrvatskoga pravopisanja, ‘novi’ hrvatski pravopis da bi se riješile pravopisne frustracije dijela hrvatskih jezikoslovaca i ideologemi proizvedeni u krugu britansko-američke služinčadi iz vrha hrvatske politike, tipa neću/ne ću, pogreška/pogrješka, naprimjer/na primjer i to nazivati znanošću ispod je razine logike, zdrave pameti i strukovnoga dostojanstva.«
– A tko to kaže?
– To piše ugledna hrvatska jezikoslovka, leksikografkinja i povjesničarka hrvatskoga jezika i pravopisa, gospođa Nataša Bašić.
– Onda je sve baš onako kao što gospođa Bašić tvrdi da jest.
– I ono s »ideologemima proizvedenim u krugu britansko-američke služinčadi iz vrha hrvatske politike, tipa neću/ne ću, pogreška/pogrješka, naprimjer/na primjer«?
– Pa da. A kome bi drugome palo na pamet da nas zajebava piše li se »neću« ili »ne ću« nego paklenjacima iz britanskih i američkih službi kojima njihovi zagrebački poslušnici ne smiju reć ni »neću« ni »ne ću«?!
– Molim?
– Pa zašto bi inače – kad već ne smiju napisat ni »neću« ni »ne ću« nego samo »Yes, Sir!« – nas zajebavali s tim prijeporima?
– Ja tebe, trafikant, ništa ne razumijem.
– Šta se tu ima razumjet? Gospođa je provalila da su nam britansko-američki moćnici preko svoje služinčadi u Hrvatskoj uvalili bubu da se ne piše »neću« nego »ne ću«, samo zato da bismo se mi svađali oko toga kako treba napisat ono što Britanci i Amerikanci nikada neće pročitat, jer to od nas dok je svijeta i vijeka neće dobit napismeno.
– Ja mislim da si ti sve pogrešno shvatio i da gospođa Bašić uopće nije mislila to što ti misliš.
– A ti onda idi pa nju pitaj i pilaj šta je mislila. Možeš je pitat i kako to da se protiv hrvatskoga pravopisa, osim britansko-američke bratije, nisu urotili i krugovi moći u Šangaju, Pešavaru i Daramsali iliti Shanghaiju, Peshawaru i Dharamsali…
– Vidim ja, trafikant, da tebe baš boli briga i za hrvatski pravopis i za hrvatski jezik! Sreća da smo, pored tolikih trafikanata i ignoranata, imali i jednoga Miroslava Krležu, inače danas ne bismo imali jezika na kojemu bi i tebe i tebi slične trebalo poslat u krasni da ne kažem šta…
– A čime je siroti Krleža zaslužio da ga i ti ovih dana prežvakavaš? Samo time što se, na svoju nesreću, rodio prije 120 godina?
– Nemaš ti pojma, trafikant, ni o Krleži ni o bilo čemu! »Da nije bilo Krleže i njegova potpisa na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, Hrvatska bi pred više od pola stoljeća izgubila i jezik i kakvu takvu političku samostalnost unutar Titove Jugoslavije.« Završen citat.
– A u čijoj je glavi po ovoj sparini uskvasala takva krležolingvalna misao?
– U glavi Milana Jajčinovića, Večernjakova kolumnista i historiografa naših stranputica od Jugoslavije do Euroslavije.
– Znači: da Krleža nije potpisao Deklaraciju, nestalo bi hrvatskoga jezika?
– Kao što si čuo.
– Šta bismo svi preko noći omutavili i prestali pisat?! A na kojem bi onda jeziku Jajčinović napisao tu svoju dubokoumnu rečenicu? I kako bi ona glasila: »Ždrnjvrljum hrmbrndrum čvržnjštum…«
– Daj, ne budali!
– I koji bi se to jezik izgubio? Možda onaj na kojemu je Krleža, bez ikakvih deklaracija, razgovarao sa sjenom Frana Supila?
– Zašto sad izvlačiš razgovor sa Supilovom sjenom?
– Zato što sam siguran da jezični policajci i njihovi doušnici neće prepoznat ni jezik ni smisao Krležine rečenice: »Glavno je da se primijeni Paragraf, da bi sitne kancelističke duše mogle dalje da mirno hrču nad gomilama svog policijskog, autokratskog, birokratiziranog besmisla.«
Autor/ica 👤Predrag Lucić
